hrvatski

Pojedinac i kolektiv: dvije silnice većinske svjetovne države u Republici Hrvatskoj

U radu se iz perspektive ustavne teorije ispituje jedna, dominantna ustavna dimenzija hrvatske svjetovnosti, većinska svjetovna država. Utvrđuje se da potonju možemo razumjeti ukoliko imamo u vidu interakciju između dviju kategorija, pojedinca i kolektiva. Razlikujemo liberalna, komunitaristička i republikanska viđenja ove dinamike te u tom svjetlu utvrđujemo da je pogrešno razmatrati prostor koji se ostavlja većinskoj svjetovnoj državi kao široki placet elitističkom izboru modaliteta odnosa između državnog i religijskog, pri čemu je izvršeni izbor ujedno jasan i teško promjenjiv potez. Umjesto toga, postojanje većinske svjetovne države podrazumijeva kontinuiranu mogućnost izbora između njezinih različitih oživotvorenja. Stoga nije moguće o toj komponenti hrvatske svjetovne države razmišljati kao tek o jednom sredstvu zaštite od politike čije je značenje relativno jednostavno jednoznačno utvrditi, već je njezina svrha upravo uvesti višeznačnu politiku u interakciju države i religije.

svjetovna država, konstitucionalizam, većinska volja, narodni suverenitet

nije evidentirano