hrvatski

UGARSKA POLITIKA PREMA RIJECI I 100. OBLJETNICA TRIANONSKOG MIROVNOG UGOVORA

Ugarska državna politika usmjerena je prema Rijeci kao državnom izlazu na more od 18. stoljeća. Položaj Rijeke predmet je akata Marije Terezije 1776. i 1779. kao i reformi Josipa II. U 19. stoljeću pitanje se zaoštrava tijekom revolucionarne 1848. i sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Politička kretanja u corpus separatumu kreću se od suradnje fijumanaša (autonomaša) s Ugarskom do sukoba s mađaronima. Hrvatska struja nije se pomirila s privremenim rješenjem, a vremenom se javljaju i talijanaši (iredentisti). Slomom Austro-Ugarske 1918. dolazi do burnih državnopravnih promjena, borbe za vlast između Narodnog vijeća SHS i talijanskog Consiglio Nazionalea, odlaska Mađara iz grada, međusavezničke, a zapravo talijanske okupacije Rijeke, danuncijade i proglašenja Talijanske regencije Kvarnera. Pitanja su riješena Trianonskim mirovnim ugovorom sa Mađarskom 4. VI. 1920. i Rapallskim ugovorom sa Italijom 12. XI. 1920. Tek je tada utvrđena granica nove države prema Mađarskoj koja se odrekla bilo kakvih prava na hrvatskim prostorima koji su ušli u novu državu. Rijeka treba postati slobodna država što je talijanska strana onemogućila, a granično pitanje riješeno Rimskim ugovorima 27. siječnja 1924.

Rijeka ; Ugarska ; autonomaši ; mađaroni ; Trianonski mir ; 1918.-1920

nije evidentirano