hrvatski

Neka razmišljanja o koncentracijama u europskom i hrvatskom pravu

Jedan od načina narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja čine koncentracije, poglavito zabranjene koncentracije, jer je postojanje koncentracija u načelu dopušteno. Dugo su vremena članice Europske unije pokušavale uskladiti svoja stajališta o načinu na koji treba urediti pitanje koncentracija, a kako su se pred Europskim sudom pojavljivali slučajevi koji su imali značajke koncentracija, zbog nedostatka posebnih propisa primjenjivani su čl. 81 i 82 Ugovora o osnivanju Europske Zajednice na ovakve slučajeve. Godine 1989. Vijeće je usvojilo Uredbu 4064/89 o kontroli koncentracija između poduzetnika koja je stupila na snagu 21. rujna 1990. godine, a izmijenjena je Uredbom Vijeća 1310/97 od 30. lipnja 1997. godine. U prosincu 2001. godine Komisija je usvojila Zelenu knjigu o reviziji Uredbe Vijeća 4064/89, s time da je prethodno konzultirala široki krug osoba. Preispitivanjem Uredbe uočeni su određeni nedostatci te je Komisija 2002. podnijela novi prijedlog za donošenje Uredbe Vijeća o kontroli koncentracija među poduzetnicima. U ovome se članku iznose odredbe važeće Uredbe, uočeni nedostatci u odredbama Uredbe kao i novi prijedlozi koji su stavljeni s ciljem da se uklone uočeni nedostatci. Također se obrađuju odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji je okosnica prava tržišnog natjecanja u nas.

koncentracije; tržišno natjecanje; pravo konkurencije

nije evidentirano