Motiv: hrvatske vrste božura Porodica božura (Paeoniaceae) sadrži samo jedan rod s tridesetak zeljastih i još desetak drvenastih vrsta rasprostranjenih većinom po brdskim i gorskim područjima umjerenih dijelova sjeverne polutke. Latinski naziv roda, Paeonia, izveden je od imena Pajana (Paion), mitskog liječnika koji je stekao velik ugled među grčkim bogovima. Pajanov učitelj Asklepije, bog liječništva i ljekarništva, postao je ljubomoran na svojega učenika te ga je namjerio ubiti. Stoga je Zeus mladoga liječnika sakrio pretvorivši ga u prelijepu ljekovitu biljku mirisnih cvjetova – po njemu nazvanom Paionia (lat. Paeonia). Tisućama godina se simbolika božura provlači mitologijama i predajama mnogih naroda Europe, Azije i Sjeverne Amerike: osobito ih štuju i dive im se u Kini i Mongoliji. Hrvatska flora broji tri vrste i nekoliko nižih svojti božura, a sve su zakonom strogo zaštićene. Planinski ili velelisni božur (Paeonia mascula (L.) Miller), u narodu zvan i «muškim» božurom, tercijarni je relikt (ostatak prastare flore prije ledenih doba) i u Hrvatskoj rijetka biljka zakonom zaštićena još od 1958. godine. To je trajnica visine do 80 cm, s gomoljasto zadebljanim podankom. Brojne, nerazgranjene stabljike uspravne su i gole, obrasle listovima sve do vrha, na kojemu se razvija samo jedan cvijet. Listovi su trostruko sastavljeni od cjelovitih, sjajnozelenih liski. Cvjetovi, promjera do 10 cm, nose mnoštvo žutih prašnika okruženih s pet latica ružičaste do grimizne boje. Broj latica ponekad se može i spontano povećati, a kultivari redom imaju «pune» cvjetove (tzv. flore pleno, fl. pl.) s brojnim laticama. Planinski božur cvate u travnju i svibnju na sunčanim staništima svijetlih i toplih šuma i šikara većih nadmorskih visina. Kao ljekovita vrsta još se ponegdje rabi u veterinarskoj i humanoj medicini te je vrlo omiljena uresnica. U Hrvatskoj je rijedak obični ili ljekoviti božur (Paeonia officinalis L.), zvan i «ženskim» božurom zbog svoje nježnije građe. Naraste do 60 cm, ima listove sastavljene od liski rascijepljenih na tri dijela i tamnocrvene cvjetove s pet latica. Raste u svijetlim šumama i na travnjacima, obično na vapnencima, od Francuske do Albanije. Usprkos svojoj otrovnosti, ljekoviti božur narodna medicina primjenjuje više od 2000 godina kao učinkovito sredstvo protiv grčeva, a i danas se upotrebljava većinom u obliku homeopatskih remedija. Uzgaja se već stoljećima, prvo zbog svoje ljekovitosti, a zatim i samo zbog ljepote: jedan od najstarijih kultivara naših vrtova je Rubra Plena, vrlo lijepa biljka punih crvenih cvjetova s brojnim laticama. Kao i ostale vrste božura, i naši se širom svijeta mogu pronaći u kulturi cijenjeni kao iznimno lijepe i dugoživuće uresnice: ako im se ne dira korijen i temperatura ne padne ispod -15 oC, božuri u uzgoju žive i do 50 godina i narastu u doista impresivne grmove. Poznato je više stotina kultivara (odlika, sorti) različitih vrsta božura, koje hortikultura dijeli uglavnom prema obliku cvijeta (jednostavni, dvostruki, višestruki) ili veličini cvijeta (mali, srednji, veliki). Mnoge su vrste i kultivari osim prekrasnim cvjetovima obdareni i ugodnim mirisom, obojenim listovima ili upadljivim plodovima, što ih čini nezamjenjivim dijelom cvjetnih lijeha sa zeljastim trajnicama umjerenih područja svih kontinenata. Sanja Kovačić