Crosbi

DiaTransplant 2018

Page 1

7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije

s meðunarodnim sudjelovanjem

Opatija, Hrvatska · 11. - 14. listopada 2018.

7 Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy

with International Participation

Opatija, Croatia · October 11 - 14, 2018

DiaTransplant 2018

www.DiaTransplant.org

Knjiga sažetaka

Abstract book

Page 2

Knjiga sažetaka – Abstract book

Legenda oznaka (Legend):

IS – Pozvani predavači (Invited speakers)

U – Usmeno izlaganje (Oral presentation)

P – E-poster (E-poster)

D – Dijaliza (Dialysis)

T – Transplantacija (Transplantation)

O – Ostalo (Other)

S – Studenti (Students)

RN – Medicinske sestre/tehničari (Renal Nurses)

Page 3

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

IS-1

ASISTIRANA PERITONEJSKA DIJALIZA

Dragan Klarić

Opća bolnica Zadar

U zadnje vrijeme dolazi do značajnog pada nadomještanja bubrežne funkcije peritonejskom dijalizom

(PD) u svijetu i u Hrvatskoj. Neadekvatna komunikacija i nedostatak informacija o mogućnostima dovodi

do akutne supstitucije bubrežne funkcije bez jasnog razumijevanja pacijenta o metodama koje se

primijenjuju. Nadalje, needucirani i nestimulirani članovi obitelji i skrbnici te potencijalni asistenti često

zaziru od takve metode. Razvoj asistirane peritonejske dijalize može imati zavidan „cost-effectiv „učinak

na ukupni zdravstveni budžet.

Tko su potencijalni pomoćnici-asistenti? Asistencija podrazumijeva jedan od oblika pomoći pacijentu koj

se liječi PD metodom. Ona može bitit kompletna, parcijalna, povremena ili trajna, bilo da se radi o ručnoj

izmjeni dijaliznih otopina ili da se radi o automatiziranoj peritonejskoj dijalizi (aPD) pomoću aparata.

Asistenti mogu biti članovi obitelji, supružnici, roditelji, plaćeni njegovatelji ili djelatinci ustanova

(rehabilitacijski centri ili starački domovi,udomiteljske djelatnosti). Ponekad Centar za dijalizu može u

određenom modalitetu liječenja PD-om preuzeti kompletnu brigu o nadomiještanju bubrežne funkcije

aPD-om. Današnji model liječenja PD-om u Hrvatskoj u pojedinim centrima ima visoki stupanj

asistencije u svakodnevnom radu. Nažalost, mi još uvijek nemamo medicinsku sestu- asistenta koja

djeluje u kući bolesnika, što je slučaj u nekim zemljana EU i svijeta.

Najčešće potrebe za asistencijom. Starost sama po sebi nosi nejasnoće oko PD metode, strah od

nepoznatog, nerazumijevanje tekstualnih poruka, slabovidnost, kognitivne disfunkcije, demenciju,

psihičke poremećaje, što sve može biti prepreka za samo porovođenje postupaka.

Ishodi pacijenata. Bez obzira na dob, brojne komorbiditete, ishodi pacijenata liječenih PD-om prema

izvorima nisu lošiji, naprotiv, bilo da se radilo o ukupnoj smrtnosti ili komplikacijama metode. Ponekad

ova metoda može biti i uvjet samog pacijenta za pristanak na liječenje. Dodatna pozitivna iskustva su u

općem funkcioniranju i boljoj kvaliteti života bolesnika u poznatoj okolini.

Zaključak. Bez obzira na upornost stalnog ponavljanja, PD metoda je zapostavljena, kao i asistirani

modeli liječenja. Adekvatnim pristupom i boljom organizacijom modaliteti asistirane peritonejske dijalize

mogli bi biti elegantniji način liječenja u kući bolesnika ili njegovom trajnom mjestu boravka te imati i

financijski benefit. Asistencija kod PD programa ne bi trebala biti problem kao što nije niti prepreka za

samostalni život čovjeka.

Page 4

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

IS-2

Epidemiology of CKD – GFR measurement

Halima Resić, Fahrudin Mašnić

Clinic for Hemodialysis, Clinical Center University of Sarajevo

Bosnia and Herzegovina

Chronic kidney disease (CKD) is a global public health problem. KDIGO 2012 recommends CKD

classification based on: cause, GFR category, and albuminuria category. CKD, as defined by KDIGO

2012 (The Kidney Disease: Improving Global Outcomes) represents abnormalities of kidney structure

or function present for >3 months with implications for health or the presence of glomerular filtration rate

(GFR) <60 mL/ min/1.73 m2 (GFR categories 3a to 5). These abnormalities include: albuminuria >30

mg/g of creatinine, urine sediment abnormalities, electrolyte and other abnormalities due to tubular

disorders, abnormalities detected by histology, structural abnormalities detected by imaging, or history

of kidney transplantation. The prevalence of end-stage renal disease (ESRD) is increasing worldwide.

This increase may also be due, among other reasons, in improved survival from non-renal diseases

(particularly cardiovascular diseases). But, ESRD incidence seems to be largely stabilized from 2000's

according to the last USRDS report. The overall prevalence of CKD increased significantly in the U.S.

adult population between 1999 and 2004. Since 2003–04, the overall prevalence of stages 3–4 CKD

has mostly stabilized in the last decade. These data have been parallel to some international studies,

like the data from the nationally representative Health Survey for England (HSE) random samples, which

show no increase in prevalence of CKD (defined there as eGFR <60 mL/min/1.73m2) from 2003 to

2009–10. Other international studies, mostly meta-analyses, underlie up to 15 percent higher CKD

prevalence rates in low- and middle-income countries than in high-income countries. Frequency of

kidney disease dramatically increases after the age of 60. Due to number of reasons, CKD has been

largely unrecognised. In Europe, 1 in 10 adults has some degree of kidney disease. Patients with chronic

kidney disease have three times higher cardiovascular risk. GFR formulas have been developed to help

physicians quickly and easily estimate GFR (eGFR). Most widely used formulas are CKD Epidemiology

Collaboration (CKD-EPI) equations and the Modification of Diet in Renal Disease (MDRD). Albuminuria

increases risk of progression of CKD, mortality risk and ESRD, independent of eGFR. Therefore,

albuminuria staging has recently been added into CKD classification. Decreased GFR is mostly seen in

the older population, which may indicate that these persons are classified as having kidney disease,

despite having stable kidney function. Labelling elderly patients with CKD (those with microalbuminuria

or those with an eGFR between 45-60mls/min) has no meaningful effect on patient management and

outcomes. This may implicate creating more age and gender-specific eGFR values to create accurate

definition of CKD than KDIGO definitions. What do we want from a diagnostic/classification system –

identify risk or clinical decision aid to improve outcomes.

Page 5

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

IS-3

Liječenje dijabetičara sa KBB, novosti u inzulinskoj terapiji

Sanja Klobučar Majanović

Klinički bolnički centar Rijeka

Šećerna bolest je globalna epidemija suvremenog društva. Unatoč neospornim iskoracima u

farmakoterapiji još uvijek značajan broj bolesnika ne postiže zadane ciljeve glukoregulacije.

Poseban izazov predstavlja liječenje dijabetičara s pridruženom kroničnom bubrežnom bolesti

(KBB). Epidemiološki podaci ukazuju da oko 20-30% oboljelih od šećerne bolesti ima i

pridruženo oštećenje bubrežne funkcije. Kombinacija dijabetesa i KBB višestruko povećava

kardiovaskularni rizik i smrtnost ove skupine bolesnika. Smanjenjem GFR dolazi do promjena

u signalnom putu inzulina i transportu glukoze, a nakupljanjem uremičnih toksina i krajnjih

produkata metabolizma glukoze dolazi do povećanja inzulinske rezistencije. U bolesnika s

KBB mogu biti promijenjeni različiti aspekti farmakokinetike antihiperglikemika što povećava

rizik od nastanka nuspojava, prvenstveno hipoglikemija. Kako bi se održala učinkovitost, a

izbjegle nuspojave često je potrebno smanjiti dozu lijeka, produžiti interval uzimanja, a

primjenu nekih i obustaviti, ovisno o stupnju zatajenja bubrežne funkcije. Dobrom

glukoregulacijom može se usporiti progresija KBB stoga se u ovih bolesnika često vrlo rano

pribjegava prelasku na inzulinsku terapiju. Nove generacije bazalnih inzulina kao što su glargin

U300 i inzulin degludek imaju ravnomjerniji profil djelovanja i manji rizik hipoglikemija u

usporedbi sa starijim generacijama inzulina što ih čini poželjnim terapijskim opcijama u

dijabetičara s KBB. Njihova dodatna prednost sadržana je u fleksibilnom načinu primjene.

Pored kontrole glikemije od izuzetne je važnosti sveobuhvatni pristup oboljelom uključujući i

kontrolu krvnog tlaka, lipida i tjelesne težine s ciljem smanjenja kardiovaskularnog rizika.

Page 6

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

IS-4

Overview of anemia treatment in CKD

Ingrid Prkačin, Marko Martinović, Josip Hrabar, Inga Mandac Rogulj

University Hospital Merkur, Zagreb, Croatia

INTRODUCTION

Erythropoiesis-stimulating agents (ESAs) administered either subcutaneously (sc.) or intravenously

(iv.), along with iv. or oral iron therapy, are currently the cornerstones for treating anemia in patients with

chronic kidney disease (CKD). The risks associated with ESAs, including an increased risk of death and

CV events, highlight the need for additional therapies like inhibitors of hypoxia-inducible factor prolyl-

hydroxylases (HIF PHs). Multiple factors are involved in the pathogenesis of anaemia in CKD: iron

deficiency, inadequate production of erythropoietin (Epo), hepcidin and hypoxia-inducible factors (HIFs).

Patients with CKD are prone to iron deficiency (absolute and functional).

AIM

To compare the efficacy and safety profile of oral and intravenous iron with erythropoietin for the

treatment of iron deficiency anemia in non-dialysis patients (ND-CKD).

MATERIALS AND METHODS

43 Adult CKD patients with the confirmed diagnosis of iron deficiency anemia (A) at University Hospital

Merkur. Exclusion criteria were history of secondary hyperparathyroidismus, gastrointestinal bleeding,

inflammation (hs CRP>5mg/l), drugs (cyclophosphamide, mycophenolate mofetil, angiotensin-

converting inhibitors or angiotensin receptor blockers), or tromboebolism, malignancy (myeloma) or

uncontrolled resistant hypertension. Patients were divided into two groups. In the group-A (20 pts),

intravenous iron sucrose or ferric carboxymaltose in doses of 1000mg was given. In the group-B (23

pts), oral daily intake of iron (ferrous fumarate 350 mg) was given. Erythropoietin beta subcutaneously

in dose of 4000-6000 IU every week during the correction phase of anemia treatment was given. Iron

supplementation was administrated in order to achieve serum ferritin 200-500 mg/L. Hemoglobin (Hb)

was checked at beginning and at the time of 12 months for both groups. Paired sample t-test were

applied for comparison of results.

RESULTS AND CONCLUSION

Mean level of iron on beginning in M/F was 9.7/7.9± 0.28/0.31 and after 12 months 10.7/8.94± 0.27/0.43

umol/l. In the treatment groups mean Hb level was in A 9.19 ± 0.84 g/dl and in B 9.72 ± 0.95 g/dl,

respectively. Mean increase in Hb was in A 10.65 ± 0.97 g/dl and in B 10.42 ± 1.22 g/dl at 12 months,

respectively. There were no statistically significant differences between increase of Hb in groups of

patients. Parenteral or oral iron in combination with Epo are effective treatment of anemia in ND CKD

patients if other factors are considered. In future we will have new drugs like hepcidin antagonists, HIF

and ferroportin stabilizers in order to delay CKD progression. This alternate therapeutic approach in

future may avoid the overshoots and fluctuations in Hb levels seen with currently injectable ESAs and

provide a steady and controlled rise in Hb concentration.

Page 7

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

IS-5

TRANSPLANTACIJA BUBREGA U STARIJIH OSOBA

Lidija Orlić

Zavod za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka

U zadnjem stoljeću došlo je do značajnog prosječnog produženja ljudskog životnog vijeka i ono danas

iznosi preko 70 pa čak i 80 godina u razvijenim zemljama, uz udio starijih od preko 20% stanovništva te

predviđanjima za dva do tri desetljeća i više od 30% stanovništva razvijenih zemalja. Broj bolesnika s

kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) je također u stalnom porastu, a veliki udio među njima su stariji

bolesnici. Prema podacima velikih registara stariji bolesnici čine više od 50%u bolesnika s KBB koji

započinju nadomjesno liječenje.

Znamo da je transplantacija bubrega najbolja metoda nadomjesnog bubrežnog liječenja i da pruža

najveće produljenje života kao i najbolju kvalitetu života. Ova metoda nadomjesnog liječenja sve se više

provodi i u grupi starijih bolesnika, pa čak je moguća i u starijih od 80 godina. Do prije dvadeset godina

primjenjivala se gotovo sporadično u starijih bolesnika, dok zadnjih desetljeća raste udio starijih

bolesnika s transplantiranim bubregom. Prema podacima iz literature iz različitih zemalja, oni otprilike

čine oko 10% od ukupno transplantiranih bolesnika. U KBC Rijeka prva transplantacija bolesnika starijeg

od 60 godina učinjena je još davne 1981. godine. Zadnjih godina u našem Centru udio novih

transplantiranih bolesnika starijih od 65 godina se kreće između 20-30% od ukupnog broja

transplantiranih.

Sigurno je da su stariji bolesnici s KBB podložni više pratećim bolestima i to prvenstveno uključuje

kardiovaskularne bolesti, maligne bolesti i infekcije. Zbog toga je kod ove grupe bolesnika potrebna

detaljna prijetransplantacijska obrada, po potrebi adekvatno liječenje i dobra procjena za stavljanje na

listu čekanja. U odnosu na dijalizu, pa čak i u bolesnika koji su na listi čekanja, transplantacija bubrega

u starijih bolesnika se pokazala kao metoda koja značajno produljuje život i kvalitetu života.

Transplantacija od živog donora je moguća i u ovoj grupi bolesnika i u odnosu na transplantaciju od

umrlog donora pokazala bolje rezultate u preživljavanju kao bolesnika tako i transplantata.

Akutna odbacivanja presatka u starijih bolesnika su rjeđa, ali je viši broj infekcija u odnosu na mlađe

skupine. Zbog toga je važna optimalizacija imunosupresivnog protokola koja je zahtjevna zbog

promjena u farmakokinetici lijekova u starijih. Ona se mijenja zbog promjena u apsorpciji,

bioraspoloživosti, promjena u metabolizmu jetre i smanjenoj bubrežnoj funkciji. Također treba obratiti

pozornost i na moguće interreakcije između imunosupresiva i drugih lijekova. Odabir imunosupresiva

ne razlikuje se od njihove primjene u mlađih bolesnika, a najčešće se temelji na iskustvu liječnika.

Zaključno, životna dob nije kontaraindikacija za transplantaciju bubrega. Ona se pokazala kao optimalna

metoda nadomjesnog liječenja i u skupini starijih bolesnika, kojima značajno produljuje trajanje života,

ali zbog svoje specifičnosti zahtjeva dodatni oprez, znanje i iskustvo liječnika.

Page 8

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

IS-6

Expanded hemodialysis (HDx) – a novel technology meet clinical needs

Sanjin Rački1, Dragan Ljutić2, Dragan Klarić3, Karmela Altabas4, Marija Kadović5,

Antonela Đerek2, Ante Šegić3, Marica Prša4, Bosiljka Devčić1

1University Hospital Center Rijeka, 2University Hospital Center Split, 3General Hospital Zadar,

4University Hospital „Sestre milosrdnice“ Zagreb, 5Agmar d.o.o. Zagreb

INTRODUCTION

End-stage renal disease (ESRD) is a challenging health problem worldwide. Hemodialysis patients

mainly undergo low-flux hemodialysis (LF-HD), high-flux hemodialysis (HF-HD), or hemodiafiltration

(HDF). The middle and large molecules clearance is quite insufficient as regards HF-HD, HDF, and on-

line HDF. This can lead to increased incidence of cardiovascular complications, development of chronic

inflammatory state and incidence of clinically important infections. An unsatisfactory prognosis has led

to improved dialysis technology and materials; both protein-leaking membranes and high cut-off

membranes increase the clearance of uremic toxin, but in clinical application they may induce albumin

loss. To enhance the removal of uremic toxins and increase membrane permeability, a high retention

onset (HRO) membrane with larger pore size and HRO, once defined as medium cut-off, has been

developed in the past few years (Theranova

, Gambro-Baxter). Such a membrane enables leakage of

larger size molecules including albumin. The dialysis using HRO membranes has recently been

proposed as expanded hemodialysis (HDx). Theoretically, HDx could promote the removal of more toxin

solutes retained in the blood of ESRD patients and improve the outcomes of dialysis.

MATERIALS AND METHODS

Validation of Theranova

membrane in Croatia has been performed in 4 Croatian dialysis centers with

approval of ethical committees (University Hospital Center Rijeka, University Hospital Center Split,

General Hospital Zadar and University Hospital „Sestre milosrdnice“, Zagreb). A total of 14 patients

were included and 11 patients has concluded validation through protocol with all data. All patients gave

written informed consent for validation. The duration of study was 12 weeks with 36 consecutive dialysis

sessions. All patients included were treated previously with hemodiafiltration procedure using synthetic

high-flux dialysis membrane for at least 6 months. Laboratory data were collected (urea, creatinine,

hemoglobin, phosphates, myoglobine, total proteins, albumin, serum transferrin saturation and

additionally, beta 2 microglobulin and lambda (λ) light chains).

RESULTS AND CONCLUSION

The reduction of urea of 13% and sustained creatinine concentration approved low-flux capacity of

membrane. Reduction of myoglobine (12,8%), beta 2 microglobulin (13%) and λ-light chains (5,5%) with

sustained albumin concentration (2% increase) approved a high retention onset capacity of membrane

Theranova

and capacity to perform expanded hemodialysis procedure (HDx) without significant

albumin loss. However, randomized controlled trials are required to evaluate the long-term efficacy of

HDx procedures.

Page 9

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-D1

Čimbenici rizika oboljenja srčanožilnoga sustava kod bolesnika na kontinuiranoj

ambulatornoj peritonejskoj dijalizi

Damir Rebić, Aida Hamzić-Mehmedbašić, Vedad Herenda, Edina Hasanagić, Amira Srna

Klinika za nefrologiju KCU Sarajevo

CILJ

Bolesti srčanožilnoga sustava su vodeći uzrok smrtnosti u bolesnika u terminalnom bubrežnom

zatajenju (TBZ). Cilj rada je bio evaluirati funkcionalno-morfološke karakteristike lijeve srčane klijetke i

karotidnih krvnih žila (CA) u bolesnika sa TBZ prije početka dijaliznog liječenja, i tijekom sljedećih 18

mjeseci obavljanja kontinuirane ambulatorne peritonejske dijalize (CAPD) u cilju ispitivanja udjela

tradicionalnih, za uremiju vezanih i čimbenika rizika specifičnih za PD.

MATERIJALI I METODE

U prospektivnom, longitudinalnom istraživanju obuhvaćeno je 50 CAPD bolesnika, praćenih kroz

jednoipolgodišnji period od momenta uključivanja na dijalizni tretman i nakon 18 mjeseci dijaliznog

liječenja.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Hipertrofija lijeve srčane klijetke (HLK) je zastupljena kod bolesnika sa TBZ prije početka dijaliznog

tretmana u 78% ispitanika, a nakon 18 mjeseci PD tretmana 60%. Aterosklerotske promjene na CA u

bolesnika prije početka dijalizne terapije su zabilježene u 44%, a nakon 18 mjeseci PD tretmana kod

26% ispitanika. Neovisni čimbenici rizika razvoja HLK nakon 18 mjeseci PD sa signifikantnom

pozitivnom udruženošću su lipoproteini male gustoće, troponin i C reaktivni protein (CRP), dok je

inverzni odnos sa HLK pokazala ostatna bubrežna funkcija i dušični oksid (NO). Razina NO u serumu

bolesnika je značajno porasla tijekom 18 mjeseci praćenja (p<0.001), dok je razina endotelina-1 (ET-1)

u serumu u istom periodu signifikantno pala (p<0.001). Neovisni prediktori debljine intime medije (IMT

CCA) kod PD bolesnika su bili homocistein, CRP, lipoprotein male gustoće, lipoprotein(a), produkt

CaxP, ET-1 i proteinurija. Teški oblik ateroskleroze CA u CAPD bolesnika je udružen sa povećanom

koncentracijom ET-1, CRP-a i B-tipa natriuretskog peptida. Bolesnici sa HLK i aterosklerotskim

promjenama na CA su imali slabiju adekvatnost dijalize, dok su transportna obilježja potrbušnice u

najvećem broju bila u rangu umjereno visokih i visokih transportera. Prisutnost srčanožilnog

preoblikovanja u TBZ naglašava značaj identificiranja i modificiranja srčanožilnih čimbenika rizika,

prisutnih u visokom postotku kod bolesnika u TBZ, kao i tijekom dijalizne terapije.

Page 10

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-D2

PROGNOSTIC BIOMARKERS OF DIALYSIS AND MORTALITY IN ACUTE HEART

FAILURE AND/OR ACUTE CORONARY SYNDROME

Aida Hamzić-Mehmedbašić, Damir Rebić, Amina Valjevac, Vedad Herenda

Klinika za nefrologiju, KCU Sarajevo

INTRODUCTION

Although many predictive tools have already been developed in the past, efforts are still proceeding to

identify reliable biomarker to predict the prognosis of the patients with acute heart failure (AHF) and

acute coronary syndrome (ACS). This study aimed to investigate the role of biomarkers of heart failure

(plasma B-type natriuretic peptide-BNP) and renal injury (serum cystatin C, serum and urinary

interleukin-18-IL-18) in the prediction of 6-month mortality and the postdischarge need for renal

replacement therapy (RRT) in patients with AHF and/or ACS.

MATERIALS AND METHODS

We performed an observational prospective study in the coronary intensive care unit of the Clinical

Center University of Sarajevo. In patients diagnosed with AHF and/or ACS, baseline clinical parameters,

cardiac and renal biomarkers were determined. The primary outcome was hospital mortality. The

secondary composite outcome was the postdischarge need for RRT and/or 6-month mortality.

RESULTS AND CONCLUSION

The study group consisted of 120 ACS and/or AHF hospital survivors. Of this study cohort, 5.8% patients

underwent and continued RRT after discharge. The 6-month mortality was 20%. Multiple Cox logistic

regression hazard analysis revealed that plasma BNP (p=0.046), urinary IL-18 (p=0.021), Acute

Physiology and Chronic Health Evaluation (APACHE) II score (p=0.002), and left ventricular diastolic

dysfunction (p=0,045) were independent prognostic factors of adverse composite outcome (need for

RRT and/or 6-month mortality). Using plasma BNP cutoff value of 881.6 pg/mL showed 66.7% sensitivity

and 70.8% specificity (area under curve AUC 0.76, p<0.001) for predicting dialysis and/or death, while

ROC curve for urine IL-18 produced an AUC of 0.7 (p<0.001) with sensitivity of 66.7% and specificity of

67.7% for the cutoff point of 29.1 pg/mL. Conclusion: Our results showed that plasma BNP and urinary

IL-18 are significant prognostic biomarkers of the postdischarge need for dialysis and/or death in

patients with acute cardiac events (AHF and/or ACS).

Page 11

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-D3

ETELKALCETID U LIJEČENJU SEKUNDARNOG HIPERPARATIREOIDIZMA, NAŠA

PRVA ISKUSTVA

Draško Pavlović, Boris Kudumija, Sonja Dits, Ivančica Hršak

Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B. Braun Avitum

CILJ

Sekundarni hiperparatireoidizam (SHPT) je jedna od najčešćih komplikacija u kroničnoj bubrežnoj

bolesti i uzrok mnogobrojnih drugih, posebno kardiovaskularnih komplikacija. Nažalost liječenje nije

uvijek uspješno. U kliničku praksu nedavno je uveden kalcimimetik 2. generacije, etelkalcetid, koji je je

agonist i alosterički modulator kalcijskih receptora.

MATERIJALI I METODE

U jednog bolesnika, 41 g., na hemodijalizi (HD) 6 g, te dvije bolesnice u dobi od 67 i 60 g., na HD 7,

odnosno 2 g. započeli smo liječenje etelkalcetidom u dozi od 2,5 mg odnosno 5 mg, intravenski na kraju

HD. PTH na početku th. je bio 197 pmol/L, alkalna fosfataza (AP) 515 I/U Ca 2,21 i P 1,47 mmol/L. u

bolesnica PTH je bio 104 odnosno 98,2 pomol/L, Ca 2,2 odnosno 2,37 a P 1,43 i 1,97 mmol/L, AP 117

i 129 I/U. Dvoje bolesnika je bilo na HDF sa koncnetracijom Ca u otopini 1,75 mmol/L a jedna bolesnica

na hemodijalizi i koncentracijom Ca 1,5 mmol/L. Tjedno smo kontrolirali koncentraciju Ca , mjesečno

PTH, AP, Ca i P, te bilježili eventualne nuspojave. Prema indikaciji u bolesnika smo korigirali dozu

vezača fosfata

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U bolesnika smo zbog asimptomatske hipokalcemije (Ca 1,95 mmol/L) smanjili dozu etelkalcetida na

2,5 mg . Nakon četiri tjedna u tog bolesnika PTH je bio 293 pmol/L AP 547 I/U Ca 1,98 i P 1,03 mmol/L.

U jedne bolesnice nakon četiri tjedna PTH je bio 24,8 pmol/L, AP 123 I/U Ca 2,07 i P 1,73 mmol/L, u

druge bolesnice 35,8 pmol/L, Ca 2,3 i P 1, 55 pmol/l. , AP 110 I/U. U dvije bolesnice je nakon 4 tjedna

koncentracija PTH bila značajno manja, dok je u bolesnika koncentracija PTH porasla, najvjerojatnije

jer smo smanjili dozu lijeka. Naši prvi rezultati pokazuju kako liječenje etelkalcetidom biti učinkovito.

Rezultati liječenja većeg broja bolesnika i dulje vrijeme će pokazati prednosti ili moguće nedostatke

etelkalcetida.

Page 12

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-D4

VASCULAR ACCESS FOR HEMODIALYSIS IN REPUBLIC OF MACEDONIA

Petar Dejanov, Vesna Gerasimovska, Vladimir Pusevski, Nikola Gjorgjievski

Clinic of Nephrology, Medical Faculty Skopje

INTRODUCTION

The aim of the study was to describe the creation of unusual VA for HD in patients with limited options

that may be a matter of choice to safe and prolong the patient’s life.

MATERIALS AND METHODS

We had performed 26690 VA at our Department for VA, Clinic of Nephrology, Skopje in a period of 40

years (1977–2017): 9309 as permanent VA, 7968 AV fistula (85.6%) and 1341 (14,4%) tunnelled

catheters (TC) (femoral, subclavian and jugular). Due to some complications, v.azygos (n=1) was

enlarged which gave an opportunity to be used as unusual VA for HD; v.saphena magna and a.

femoralis superficialis anastomosis (n=2); a. femoralis was cannulated until patients were prepared for

continuous ambulatory peritoneal dialysis (n=4).

RESULTS AND CONCLUSION

We have cannulated v.azygos during cardiosurgery performed thrombectomy to right atrium and bypass

from v.innominate to right atrium with Dacron graft 8mm and catheter Tesio insertion in v.innominate to

right atrium. In 2 other patients we avoid using upper VA due to stenosis at innominate veins and

performed v.saphena magna and a. femoralis superficialis anastomosis. One patient was with occlusion

of right and left axilar vein and occlusion of both femoral veins. We had to perform HD sessions using

catheters in a.femoralis in a period of 45 days until patients were prepared for continuous ambulatory

peritoneal dialysis. Unusual VA for HD may be used as a last life saving procedure in chronic renal

failure patients in whom conventional access failed. Such approach may be of choice as it provides

sustainable VA for HD.

Page 13

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-D5

CORRELATION OF NUTRITIONAL STATUS MARKERS WITH ARTERIAL STIFNESS IN

MAINENTANCE HEMODIALYSIS PATIENTS - A PILOT STUDY

Josipa Radić1, Tanja Ilić Begović1, Leida Tandara1, Darko Modun2

1University Hospital Centre Split

2University of Split School of Medicine

INTRODUCTION

Arterial stiffening in dialysis patients is of multifactorial origin. The aim of this study was to examine

correlation of nutritional status markers with arterial stifness in haemodialysis (HD) patients.

MATERIALS AND METHODS

A selected population of 16 HD patients (10 men and 6 women) were included. Records of radial pulse

waveforms were conducted on the right radial artery using HEM-9000AI (Omron Healthcare Co Ltd.).

The nutritional status was evaluated measuring serum albumin and prealbumin and calculating body

mass index (BMI) and malnutrition inflammation score (MIS) for each patients. Also, serum high

sensitive C- reactive protein (hsCRP) was measured. Assessment of peripheral arterial stiffness was

conducted by method of aplanation tonometry. AIx obtained directly from the radial pulse waveform

simplifies the measurement procedure and provides equivalent information as aortic AIx used in other

studies.

RESULTS AND CONCLUSION

Patients were divided in two groups according BMI value. Our results showed that those HD patients

with BMI = 23 (N=5) 72 ((60-85.5) vs. 91 (86-98), p=0.023. But, those patients with BMI < 23 also have

statistically higher level of albumin (p=0.009), prealbumin (p=0.001) and statistically significantly lower

value of hsCRP (p=0.003). Therefore, MIS significantly correlated with AIx (r=0.660 p=0.005). The result

suggested that BMI might not be a good marker for nutritional status in HD patients due to fluid overload.

Better marker of nutritional status is prealbumin. Our results suggested that those patients with lower

BMI had statistically higher level of other (better) nutritional parameters (albumin and prealbumin) and

lower level of inflammation (lower hsCRP). Also, those patients have lower arterial stiffness, suggesting

that higher BMI (as reflection of fluid overload) and higher MIS (as reflection of worse nutritional status)

might be a risk factors for arterial stiffness in this population.

Page 14

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-D6

Utjecaj terapijskih vježbi i elektromišićne stimulacije (ES) na funkcionalnu sposobnost

donjih ekstremiteta u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi

Petra Kovačević, Karmela Altabas, Simeon Grazio, Karla Kovačević, Siniša Šefer

KBC Sestre milosrdnice

CILJ

Najčešći uzrok kroničnog zatajenja bubrega je šećerna bolest tipa II (33%) te vaskularna bolest (24%).

Obzirom na teško kronično stanje te proteinsko energetsku pothranjenost u tih bolesnika dolazi do

smanjenja mišićne mase. Slaba fizička aktivnost dovodi do pogoršanja u kardiovaskularnom sustavu,

što utječe na povećanje mortaliteta bolesnika. Posljedično teškom kroničnom stanju bolesnici na

hemodijalizi imaju oslabljene funkcionalne sposobnosti, pogotovo pokretljivost, zbog čega imaju veći

rizik od padova

MATERIJALI I METODE

U istraživanju je sudjelovalo 35 odraslih bolesnika (17 žena, 18 muškaraca) u dobi od 41 do 89 godina

koji su na kroničnom programu hemodijalize u Zavodu za nefrologiju i dijalizu Kliničkog bolničkog centra

Sestre milosrdnice. Fizioterapeut je inicijalno proveo s ispitanicima funkcionalne testove za ispitivanje

donjih ekstremiteta (30s-sit-to-stand test, timed-up and go test), nakon čega je započet program

terapijskih vježbi s otporom i elektrostimulacije m.kvadricepsa u trajanju od 3 mjeseca, tijekom procesa

hemodijalize, 3 puta tjedno. Nakon 3 mjeseca ponovljeni su funkcionalni testovi.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

25 bolesnika je završilo ispitivanje (12 žena u dobi od 41- 89 godina; 13 muškaraca u dobi od 59-80

godina). Najčešći razlozi prekidanja programa su bili transplantacija bubrega, neka druga unaprijed

dogovorena operacija ili opći umor. Jedna bolesnica je preminula uslijed komplikacija terminalne faze

maligne diseminirane bolesti. Nakon tri mjeseca provođenja terapijskih vježbi i elektrostimulacije m.

kvadricepsa„timed-upandgo test“ je pokazao statistički značajno bolje rezultate u odnosu na istovjetan

test učinjen prije intervencije (T test, p 0.003399) s 9,8 na 8,5. 30s-sit-to-stand test se nakon tri mjeseca

provođenja programa statistički značajno popravio s 11,9 na 14,7( T test, p<0,001). Ovim istraživanjem

potvrdio se pozitivan učinak terapijskih vježbi i elektromišićne stimulacije provedenih tijekom procesa

hemodijalize na funkcionalnu sposobnost donjih ekstremiteta. To znači da bismo ove vježbe mogli

preporučiti bolesnicima na kroničnoj hemodijalizi, što bi posljedično imalo utjecaj na poboljšanje

pokretljivosti, a uz to bi se mogao smanjiti i rizik od padova.

Page 15

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-O1

VITAMIN D AND CARDIOVASCULAR COMPLICATION IN CHRONIC KIDNEY DISEASE

Vedad Herenda, Damir Rebić, Aida Hamzić-Mehmedbašić, Elnur Tahirović

Klinika za KV bolesti, KCU Sarajevo

INTRODUCTION

The development of cardiovascular disease in the population of chronic kidney patients (CKD) is of

multifactorial genesis. Hypovitaminosis D can lead to various cardiovascular complications. It′s

treatment could improve survival od CKD patients. The aims of the study were to determine the level of

vitamin D in the serum as well as cardiac status at different stages of chronic kidney disease. Also, aims

were to assess link between serum level of vitamin D and echocardiographic changes in the left

ventricle.

MATERIALS AND METHODS

Prospective cross-sectional study was conducted at the Clinic of Nephrology CCU Sarajevo. The study

included 120 patients in different stages of chronic renal disease and 30 healthy volunteers, who

represented the control group. All patients were clinically assesed. Serum level of vitamin D,

phosphorus, and markers of inflammation were obtained. The laboratory findings were complemented

with echocardiography.

RESULTS AND CONCLUSION

CKD is a state of prolonged inflammation. There was a significant correlation between vitamin D levels

and markers of inflammation (p<0.001), suggesting that the anti-inflammatory role of vitamin D. The

correlation was established between vitamin deficiency D and the appearance of the left ventricle

hypertrophy (p <0.01). According to the results of this study vitamin D was significant independent

predictor of the development of concentric hypertrophy (p = 0.039). Significant independent predictors

of cardiovascular disease in CKD were phosphorus serum levels and chronic kidney disease (p <0.05).

Conclusion. Low levels of vitamin D were of significant predictive value in the formation of concentric

hypertrophy of the left ventricle. Vitamin D has multiple extrasceletal functions, through which indirectly

influence on cardiovascular status.

Page 16

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-O2

FIBROMUSCULAR DYSPALSIA (FMD ) - CASE REPORT

Danilo Radunović, Živka Dika, Ivana Abramović, Dražen Perkov, Bojan Jelaković

Clinical Hospital Center Zagreb

INTRODUCTION

Fibromuscular dysplasia (FMD) is a segmental, non-inflammatory, non atherosclerotic disorder of the

musculature of arterial walls, leading to stenosis of small and medium-sized arteries. Etiology is

unknown; estimated incidence in the general population is 2% to 3%. Renal arteries are mostly affected

(bilateral involvement in 39% to 64%) but FMD changes of cerebral and/or carotid arteries were found

in 15% of cases.

MATERIALS AND METHODS

Case report.

RESULTS AND CONCLUSION

Female patient, 40 years, smoker, normal BMI. In 2006, at age of 27, hypertension was verified during

the second pregnancy (no edema, no proteinuria). In 2011 she was admitted to our department after

hypertensive emergency (BP 220/140 mmHg). Bilateral renal artery stenosis was diagnosed. Digital

subtraction angiography (DSA) revealed left renal artery (RA): the ring of FMD with non-significant (20%

lumen) stenosis; the right RA: hemodynamically significant stenosis- the type of medial fibroplasia. The

patient was treated with percutaneous transluminal renal angioplasty (PTRA) of the left RA. After

intervention hers BP was controlled with trandolapril 0.5 mg, amlodipine 10 mg and nebivolol 2.5 mg

and kidney function was normal. In 2012 she was admitted to the hospitalized again after hypertensive

emergency and neurological symptoms (headache, disorientation) - subarachnoid hemorrhage +

aneurism of the right ACI, aphasia of the right PCA were verified on CT. Embolization of the right ACI

was performed. Later on in 2013 she was treated three more times with "coiling" due to recurrent

aneurysms in the basin of right ACI and its branches, BP was normal. In 2016 BP became uncontrolled

(24h ABPM 157/94 mmHg) without neurological symptom. DSA verified the restenosis of the right RA

("string of pearls") plus recidive of aneurysm at right ACI. She was treated with balloon dilatation (RA)

and stent-embolizatin (ACI) after which the BP was controlled (nebivolol 2.5 mg, amlodipine 5 mg) with

normal kidney function.

Page 17

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-O3

ENDEMSKA NEFROPATIJA -NAK- U HRVATSKOM ŽARIŠTU NEKAD I SADA; POSTOJI

LI UOPĆE HRVATSKO ENDEMSKO ŽARIŠTE

Ninoslav Leko1, Nikolina Bukal1, Zvonimir Bosnić1, Marijana Kovačević1, Nino Leko2, Bojan

Jelaković3

1OB "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod, 2Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 3Klinički

bolnički centar Zagreb

CILJ

Cilj rada je usporediti osnovne epidemiološke podatke u hrvatskom žarištu u periodu 1997-2007 te

2007-2017: broj novih bolesnika koji započinju hemodijalizu radi NAK, spol, dob, hipertenziju, broj

tumora gornjeg urinarnog trakta/UUC/ te vidjeti da li se tijekom 25 godina broj oboljelih od NAK smanjuje.

MATERIJALI I METODE

Retrospektivna studija stanovnika 14 sela tzv hrvatskog endemskog žarišta koji započinju hemodijalizu

od 1997. do 2017.godine te koji imaju UUC iz medicinske dokumentacije Opće Bolnice \"Dr. Josip

Benčević\" u Slavonskom Brodu.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Od 1997-2007godine 153 bolesnika započinju HD, od toga 58 s NAK (39,7%). Prosječna dob na početku

HD za muškarce je 66.2, a za žene 63.8 godina. Od 2007-2017. godine 118 bolesnika započinje HD,

od toga 16 s NAK (13.7%). Prosječna dob muškaraca je 72.5, a žena 73.3godine. U zadnjih 10 godina

nema novih bolesnika na HD iz 8 od 14 sela. Spol bolesnika s NAK i ostalih bolesnika na početku HD

se ne razlikuje, muškaraca je 51%, a žena 49% u grupi bolesnika koji ne boluju od NAK, a u bolesnika

koji boluju od NAK je 52% muškaraca i 48% žena. Hipertenzija je bez statistički značajne razlike. U

zadnjih 10 godina iz 8 /14 sela nema UUC. U 5 sela zadnjih 10 godina nema bolesnika na HD niti UUC-

nisu više endemska sela. 3 sela imaju nove bolesnike na HD i novodijagnosticirane UUC. ZAKLJUČAK:

Značajno je smanjen broj novih bolesnika na HD u periodu 2007-2017 u usporedbi sa 1997-2007.

(13.9%:37.9%). Bolesnici koji započinju dijalizu znatno su stariji u periodu 2007-2017. Nema novih

bolesnika na HD iz 8/14. U 5 sela nema novih bolesnika na HD niti UUC, a samo 3 sela imaju nove

bolesnike s UUC te na HD. Endemsko žarište se smanjilo te prema ovome ima samo 3 sela te možemo

govoriti o paradigmi da se endemsko žariste gasi.

Page 18

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-O4

Plazmafereza kod trombotske trombocitopenične purpure

Dragan Klarić, Petra Grbić Pavlović, Dario Nakić, Danijela Santini- Dušević, Lada Gilić Šipicki

Opća bolnica Zadar

CILJ

Trombotska trombocitopenična purpura (TTP) je kliničko-patološki sindrom karakteriziran

mikroangiopatskom hemolitičkom anemijom, trombocitopenijom, akutnom renalnom insuficijencijom

(ARI). Cilj je upozoriti da su trombotske mikroangiopatije rijetke bolesti, koje se često previde u

dijagnostici. Poremećaj može biti nasljedni i stečeni uz ostale sekundarne uzroke (hipertenzija, lijekovi,

trudnoća). Nasljedni kao posljedica mutacije gena za ADAMTS 13 koji služi razgradnji multimera von

Willenbrandtovog faktora. Stečene varijante bolesti, inače češće, posljedica su defekta spomenutog

faktora, vjerojatno uz stvaranje protutjela na ADAMTS 13.

MATERIJALI I METODE

Prikaz bolesnice od 18 godina sa kliničkom slikom ARI, bolovima u trbuhu, hemolitičkom anemijom i

trombocitopenijom. Lab nalazi kod prijema: E 3.60, Hb 113g/l, Trc 14, urea 18.4, kreatinin 154, bilirubin

64, Ast 63, Alt 12, LDH 1567, K4.0, CRP 31.4, APTV 80, fibrinogen 3.6, u urinu ++E, ++proteina, u

razmazu periferne krvi nešto shistocita. Inicijalno je započeto specifično liječenje terapijskom izmjenom

plazme(PTX) tijekom 3 uzastopna dana (zamjena 1.5 volumena plazme) te potom sa 1 volumenom kroz

3 dana i metilprednizolonom u dozi 1mg/kg na dan. Na primijenjenu terapiju 3. dan hospitalizacije dolazi

do oporavka laboratorijskih nalaza uz poboljšanje općeg stanja bolesnice.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Po završetku tretmana PTX 7. dana lab: E 3.62, Hb 109 g/L, Trc 267, urea 5.3, kreatinin 83, bilirubin

20, K4.8, PV 1.13, INR 0.95, APTV 22. Kod bolesnice smo na osnovi kliničke slike i laboratorijskih

nalaza započeli sa PTX zbog temeljite sumnje na TTP a nakon isključene akutne infekcije, te se na

temelju kliničkog i laboratorijskog odgovora na terapiju ipak najvjerojatnije radilo o stečenoj varijanti

TTP-a. Trombotske mikroangiopatije se zbog različitosti kliničke slike često previde u dijagnostici. PTX

je temelj liječenja, te je smrtnost prije uvođenja iste bila 90 %,te u današnjim uvjetima ne smije biti

izostavljena. Kod svake nejasne hemolitičke anemije, trombocitopenije uz ARI dijagnostički postupak je

potrebno usmjeriti na dokaze hemolize, isključiti akutne infekcije te početi sa PTX-om.

Page 19

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-T1

Spontaneous clearance of hepatitis C infection in renal transplant recipients

Nikolina Bašić-Jukić, Vesna Furić-Čunko

KBC Zagreb

INTRODUCTION

Spontaneous recovery from chronic HCV infection is rare. Possible factors affecting this phenomenon

may include HCV genotype, virus heterogeneity, the impact of viral proteins on the immune system and

host factors (the interleukin genotypes, HLA alleles, and factors affecting the T lymphocyte response).

The aim of this study was to determine the rate of spontaneous clearance of HCV in renal transplant

cohort and factors which predict spontaneous clearance.

MATERIALS AND METHODS

This retrospective single-centre study was carried out in 1980 renal transplant patients treated at

University hospital centre Zagreb. Patients with HCV infection were identified and screened for viral

replication.

RESULTS AND CONCLUSION

135 patients were diagnosed with chronic HCV infection (12 had hepatitis B (HBV) coinfection). Out of

this number, 7 patients (5 male) spontaneously cleared HCV infection. All of them had genotype 1b, and

more frequently received induction with basiliximab than patients with persistant infection (71% vs. 33%,

p=0.08), but not with antithymocyte globulin. There was no statistically significant difference regarding

the complications. Patients with spontaneous clearance less frequently had elevated liver chemistries

(14 vs 29%, p=0.67), and lower mortality (14% vs. 34%, respectively, p=0.43), but were significantly

younger (median 36 (range 34-60) vs. 58,5 (48-64) years; p=0.02) than patients with persistant infection.

Unregular determination of HCV RNA (both qvalitative and quantitative) disabled analysis of timing of

HCV clearance. In conclusion, in our cohort of renal transplant recipients younger age was associated

with spontaneous clearance of the HCV infection.

Page 20

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-T2

GASTROINTERSTINAL TUMORS IN KIDNEY TRANSPLANT RECIPIENTS

Danilo Radunović, Vesna Furić Čunko, Ivana Jurić, Lea Katalinić, Ines Mesar, Vladimir Prelević,

Ljubica Bubić Filipi, Nikolina Bašić Jukić

Clinical Hospital Center Zagreb

INTRODUCTION

The development of new immunosuppressive agents has provided long-term survival for transplant

recipients, thereby increasing the risk of de novo malignancies. While de novo post-transplant

lymphoproliferative diseases and skin cancer have been shown to have an increased incidence in long-

term survival, the association with gastrointestinal (GI) cancer is controversial..

MATERIALS AND METHODS

Data about kidney transplant recipients with de novo GI tumors.

RESULTS AND CONCLUSION

Gastrointestinal tumors were diagnosed in 14 out of 1990 patients in the period of 45 years. Ten patients

(71,4%) were male. Average age at the time of diagnosis of GI tumors was 58,7 years. Average time

after kidney transplantation until the diagnosis was 12 (range 1 to 27) years. In 5 patients (35,7%)

colorectal carcinoma was diagnosed; in 3 patients (21,4%) pancreatic adenocarcinoma, in 2 patients

(14,2%) cholangiocarcinoma, in 1 patient (7,1%) papillary adenocarcinoma of the stomach, in 2 patients

(14,2%) carcinoid tumor of appendix and in one patient (7,1%) GIST (gastrointestinal stromal tumor) of

the stomach and small intestine. Immunosuppressive regimen after kidney transplantation consisted of

CIN inhibitors (cyclosporine in 8 patients – 57,1%, tacrolimus in 6 patients 42,9%), mycophenolate

mofetil and steroid; all patient afterwards were converted to mTOR inhibitors. Specific oncologic

treatment was conducted in 8 patient (57,1%). Survival rate was was 42,8%. Graft survival rate over the

same time was 85,7% (12 patients); 2 patients lost graft function. One of 14 patients had CMV

reactivation early after kidney transplantation (in the first trimester after kidney tx); the same patient

developed carcinoid tumor of appendix. GISTs occurring in the kidney recipient are rarely described in

the literature. We suggest a closer follow-up for de novo GI cancer in renal transplant recipients in order

to avoid delayed diagnosis and complications. Some investigations suggest a closer follow up for de

novo GI cancers in renal transplants with early CMV reactivation.

Page 21

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-T3

MAKING KIDNEY TRANSPLANTATION MORE AVAILABLE – IS THERE ROOM FOR

IMPROVEMENT?

Vesna Furić Čunko, Nikolina Bašić Jukić

KBC Zagreb

INTRODUCTION

Kidney transplantation is the preferred method of renal replacement therapy in patients with end stage

renal disease. Several indexes are used for calculating organ quality. The Kidney Donor Risk Index

(KDRI) combines a variety of donor factors to expresses the relative risk of kidney graft failure for a

given donor compared to the median kidney donor from last year. The KDPI is a remapping of the KDRI

onto a cumulative percentage scale. In order to make kidney transplantation more available to our

patients we have analyzed the causes of refusal of organs by our Center. Here we present the KDPI

profile of kidneys that were declined by our Center in the first 6 months of 2018.

MATERIALS AND METHODS

The KDPI and KDRI were calculated for all kidneys that have been declined by our Center in the first 6

months of 2018. Data on Remuzzi scores for organs where preimplantation biopsy was performed and

the reason of refusal was analyzed.

RESULTS AND CONCLUSION

In the first 6 months of 2018. a total of 37 kidneys have been declined, most of which had a KDPI greater

than 81%. In 26% of refused organs, KDPI was in a range between 40 and 80%, and in this group 37%

of organs were declined by recipients. We believe that there is room for improvement in the practice of

our Center. Namely, patients should have better education in order not to decline organs that have good

quality potential. Preimplantation biopsy should be used more often in „marginal“ donors. Knowing that

organs with a KDPI of 80%, have an expected 5 year graft survival of 70.4% these organs should be

considered for Senior program recipients.

Page 22

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-T4

UČESTALOST MALIGNOMA NAKON TRANSPLANTACIJE U BOLESNIKA S

TRANSPLANTIRANIM BUBREGOM U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI

Josipa Radić1, Željka Čuljak2

1Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Split

2Zavod za hitnu medicinu Splitsko - dalmatinske županije

CILJ

Maligne bolesti nakon transplantacije solidnih organa glavni su uzrok smrti u bolesnika s

transplantiranim organima diljem svijeta. Stoga je cilj navedenog istraživanja bio istražiti učestalost

malignoma u bolesnika s transplantiranim bubregom u Splitsko-dalmatinskoj županiji sa posebnim

osvrtom na malignome kože.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje su uključena 213 bolesnika s transplantiranim bubregom u dobi od 61 (52-67) godine,

124 (58,2%) muškaraca i 89 (41.8%) žena. Za svakog ispitanika zabilježeni su podaci (anamnestički te

uvidom u medicinsku dokumentaciju) o dobi, spolu, vremenu proteklom od transplantacije bubrega,

vrsta i broj malignoma u obitelji, te vrsti i broju malignoma prije i nakon TX bubrega.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Od ukupnog broja ispitanika 32 (15%) ispitanika su naveli malignome u obitelji, 16 (7,5%) ispitanika je

imalo malignom prije TX, dok je 34 (16%) ispitanika imalo malignu bolest nakon TX bubrega.

Analizirajući učestalost pojedinih malignoma nakon TX rezultati ukazuju kako je 17 (8%) ispitanika je

imalo malignome kože, slijede malignomi urogenitalnog sustava 8 (3.8%), malignomi

gastrointestinalnog sustava 3 (1,4%), malignomi štitnjače 2 (0,9%), malignomi dojke 1 (0,5%) te ostale

dijagnoze su bile navedene kod 3 (1,4%), bolesnika sa transplantiranim bubregom. Nadalje, 9 (4,2%)

ispitanika je imalo planocelularni, a 8 (3,8%) ispitanika bazocelularni karcinom kože. Vrijeme proteklo

od TX bubrega bilo je statistički značajno kraće u skupini ispitanika sa malignomima nakon TX bubrega

(p=0,002). Učestalost malignoma nakon TX je viša nego li u ranije opisanoj literaturi, a malignomi kože

su najučestaliji kao što je i od ranije poznato. S obzirom na utjecaj malignoma na preživljenje bolesnika

nakon TX bubrega potrebno je redovito provoditi probir na maligne bolesti prije TX bubrega te u ranom

poslijetransplantacijskom praćenju uz individualizaciju imunosupresivne terapije te bolesnike savjetovati

o zaštiti kože s obzirom na klimatsko okruženje u kojem obitavaju.

Page 23

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-T5

EN-BLOC TRANSPLANTACIJA BUBREGA

Josip Španjol1, Romano Oguić1, Kristian Krpina1, Antun Gršković1, Dražen Rahelić1, Nino

Rubinić1, Mauro Materljan1, Lidija Orlić2, Ivan Bubić2, Dean Markić1

1Klinika za urologiju, KBC Rijeka

2Zavod za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka

CILJ

Standardna transplantacijska tehnika pretpostavlja implantaciju jednog bubrega u ilijačnu jamu uz

anastomoziranje renalnih krvnih žila na ilijakalne krvne žile. U veoma mladih donora ili onih s malenom

masom neophodno je en-bloc eksplantirati oba bubrega zajedno s pripadajućim dijelom aorte i donje

šuplje vene koje se zatim anastomoziraju na ilijakalne krvne žile. Prikazati ćemo en-bloc transplantaciju

bubrega koja je po prvi puta u Republici Hrvatskoj učinjena u našem centru.

MATERIJALI I METODE

Prezentirati ćemo 2 bolesnice u kojih je učinjena en-bloc transplantacija dječjih bubrega. Prva

transplantacija je učinjena u prosincu 2016. godine, a druga u listopadu 2017. godine na Klinici za

urologiju, KBC Rijeka.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Oba bubrega su dobivena putem Eurotransplanta. U prve bolesnice prihvatili smo en-bloc izvađene

dječje bubrege stare samo 24 dana. Transplantacija je učinjena u desnu ilijačnu jamu. Postoperativno

je došlo do razvoja arterijske i venske tromboze te je učinjena transplantektomija (deseti dan po

transplantaciji). U druge bolesnice darivatelj en-bloc izvađenih bubrega bilo je 12-mjesečno dijete.

Bubrezi su transplantirani u desnu ilijačnu jamu. Postoperacijski tijek je bio bez komplikacija. Devet

mjeseci nakon transplantacije bubrežna funkcija druge bolesnice je normalna. Transplantacija dječjih

bubrega je zbog manjih vaskularnih struktura zahtjevnija u odnosu na adultni bubreg. Zbog manjeg

promjera krvnih žila povećan je broj vaskularnih komplikacija i to u najranijem poslijeoperacijskom

razdoblju. Po literaturi se preživljenje i grafta i pacijenata ne razlikuje od standardne populacije.

Page 24

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

U-T6

ARTERIOVENSKA FISTULA U POSLIJETRANSPLANTACIJSKOM RAZDOBLJU

Dean Markić1, Kristian Krpina1, Antun Gršković1, Dražen Rahelić1, Nino Rubinić1, Mauro

Materljan1, Ivan Vukelić1, Lidija Orlić2, Josip Španjol1

1Klinika za urologiju, KBC Rijeka

2Zavod za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka

CILJ

Modaliteti nadomještanja bubrežne funkcije su hemodijaliza, peritonejska dijaliza i transplantacija

bubrega. Transplantacija bubrega je najučinkovitiji oblik liječenja, ali na nju treba pričekati određeno

vrijeme te je hemodijalizno liječenje najzastupljenije. Ono se najčešće provodi putem arteriovenske (AV)

fistule. Nakon uspješne transplantacije AV fistula više nije potrebna. Prikazati ćemo funkcionalnost AV

fistule u bolesnike u kojih je učinjena transplantacija bubrega.

MATERIJALI I METODE

Retrospektivno smo analizirali bolesnike koji su transplantirani na Klinici za urologiju, KBC Rijeka

između 2014. i 2016. godine. Iz tog trogodišnjeg razdoblja izdvojili smo i analizirali bolesnike koji su se

dijalizirali putem AV fistule.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U trogodišnjem razdoblju učinili smo ukupno 88 transplantacija bubrega. Ukupno je 49/88 (55,7%)

bolesnika koristilo AV fistulu prije uspješne transplantacije bubrega. Godinu dana nakon uspješne

transplantacije AV fistula je bila funkcionalna u 37 (75,5%) bolesnika. Razlozi nefunkcionalnosti unutar

prve godine po transplantaciji bili su: spontana tromboza (9 bolesnika-18,3%) te smrtni ishod s

funkcionirajućom AV fistulom (3 bolesnika-6,1%). Tijekom daljnjeg praćenja u 4 (8,2%) bolesnika fistula

je kirurški zatvorena. Većina naših pacijenata prije transplantacije bubrega bila je na hemodijalitičkom

liječenju. Nakon uspješne transplantacije u većine bolesnika AV fistula ostaje funkcionalna. U bolesnika

u kojih je nastupila neka od komplikacija vezanih uz AV fistulu (pojačani protok, razvoj aneurizme)

pristupa se kirurškom zatvaranju AV fistule.

Page 25

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D1

ENDOVASKULARNA TERAPIJA KOMPLIKACIJA DIJALIZNIH ARTERIO-VENSKIH FISTULA

Ljiljana Fodor, Luka Novosel, Karmela Altabas, Dijana Zadravec

KBC Sestre milosrdnice

CILJ

Kronično bubrežno zatajenje je bolest koja zahvaća sve veći broj ljudi te je u Hrvatskoj trenutno preko

4000 oboljelih od kojih je više od 2000 na hemodijalizi. Kod pacijenata na hemodijalizi se prema

svjetskim smjernicama preporuča kad god je moguće formiranje arteriovenske fistule za provođenje

dijalize, koja u prosjeku traje 3 godine u Hrvatskoj. Nakon kirurškog formiranja fistule, učestale

komplikacije koje uključuju nematuriranje fistula te česte ožiljne stenoze ili tromboze na spoju krvnih žila

i u venskim segmentima te centralno najuspješnije se mogu liječiti endovaskularno od strane

intervencijskih radiologa. Cilj ovog rada je pravovremena dijagnostička obrada i prepoznavanje

komplikacija u ranom stadiju.

MATERIJALI I METODE

Od 2014 do 2018 na intervencijskoj radiologiji u KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice obradili smo i

endovaskularno liječili 28 bolesnika s različitim komplikacijama dijaliznih arteriovenskih fistula. Obrada

je uključivala adekvatan Doppler ruku, CT angiografiju i DSA, nakon čega se pristupilo liječenju

endovaskularnim pristupom, u slučaju nematuriranih dAVF, venskih ili arterijskih stenoza te centralnih

venskih stenoza, koje zbog svog ožiljnog karaktera zahtijevaju specifičan pristup u liječenju, koji se

razlikuje od standardnog liječenja periferne vaskularne bolesti.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Endovaskularno liječenje komplikacija vezanih uz dijalizne arteriovenske fistule predstavlja važan dio

sveobuhvatnog liječenja pacijenata koji boluju od kroničnog bubrežnog zatajenja, te zahtijeva adekvatan

i specifičan pristup dijagnostici i terapiji i suradnju multidisciplinarnog tima.

Page 26

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D2

POVEZANOST SINDROMA NISKOGA TRIJODTIRONINA, STANJA KRONIČNE UPALE I

MALNUTRICIJE S KOMORBIDITETOM I SMRTNOŠĆU BOLESNIKA U TERMINALNOJ

FAZI KRONIČNE BUBREŽNE BOLESTI

Nataša Črne Fureš1, Marko Lucijanić2, Igor Žabić3, Karmela Altabas1, Draško Pavlović4

1KBC Sestre milosrdnice, 2KB Dubrava, 3OB "Dr Tomislav Bardek" Koprivnica, 4Poliklinika za internu

medicinu i dijalizu B.Braun

CILJ

U ovo opservacijsko, prospektivno istraživanje uključena je kohorta prevalentnih dijaliznih bolesnika na

hemodijalizi i peritonejskoj dijalizi. Istraživana je povezanost sindroma niskog T3, pothranjenosti i

kronične upale, pored ostalih poznatih zbunjujućih čimbenika, sa morbiditetom i mortalitetom.

MATERIJALI I METODE

94 prevalentnih dijaliznih bolesnika je praćeno kroz medijan od 39 mjeseci. U početku istraživanja i

nakon 6 mjeseci sakupljeni su demografski, antropometrijski i biokemijski parametri (uključujući

hormone štitnjače i TSH). Učinjena je univarijatna i multivarijatna analiza, korištena je Coxova

regresijska analiza. Analiza ROC krivulje korištena je za određivanje optimalnih graničnih vrijednosti

pojedinih parametara u odnosu na preživljenje, kao klasifikacijska varijabla korišten je status živ-mrtav.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Rezultati su pokazali da su ukupni T3 (HR 2.19, P=0.038), dijalizni kateter kao vaskularni pristup (HR

2.76, P=0.023), duže vrijeme provedeno na dijalizi (HR 1.01, P=0.014) i viši Charlson indeks

komorbiditeta (HR 1.28, P=0.017) statistički značajno povezani sa lošijim preživljenjem ispitanika. Ovo

istraživanje je pokazalo da u našoj grupi dijaliznih bolesnika, u odsutnosti akutnih bolesti, ukupni T3 je

najznačajniji prediktor lošijeg preživljenja među hormonima štitnjače, dok su parametri upale i

pothranjenosti izgubili na značaju u multivarijantnoj analizi. Čak i nakon uvrštenja drugih prognostički

značajnih čimbenika, razina T3 je i dalje ostala značajna u identifikaciji bolesnika s povećanim rizikom

smrti. Zaključujemo da bi trebalo razmotriti korištenje trijodtironina kao jednog od zbunjujućih čimbenika

u budućim analizama preživljenja u dijaliznih bolesnika.

Page 27

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D3

LIJEČENJE SEKUNDARNOG HIPERPARATIREOIDIZMA TIJEKOM ČETIRI GODINE

Boris Kudumija, Draško Pavlović, Ivančica Hršak, Sonja Dits

Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B. Braun Avitum

CILJ

U našem ranijem radu analizirali smo utjecaj terapije na biokemijske parametre sekundranog

hiperparatireoidizma (SHPT) tijekom tri godine. Cilj ove retrospektivne opservacijske studije bio je vidjeti

utjecaj terapije na biokemijske pokazatelje SHPT tijekom 4 godine.

MATERIJALI I METODE

U studiji je na početku bilo 76 bolesnika a nakon četiri godine 68 bolesnika. Na hemodijalizi ili

hemodijafiltraciji su bili 3x tjedno 3, 5 do 4 ,5 sata, koncentracija Ca u otopini bila je 1,25 do 1,5 mmol/l.

Iz medicinske dokumentacije smo prikupili podatke o medikamentoznom liječenju te laboratorijskim

vrijednostima Ca, P, PTH. Na osnovu koncentracije Ca, P, PTH bolesnici su bili podijeljeni u skupine :

Ca1 ( konc. Ca ˂ 2,1 mmol/l), Ca2 ( Ca 2,1 do 2,6 mmol/l), Ca3 ( Ca ˃2,6 mmol/L), P1 ( konc.P ˂ 1,1

mol/l), P2 ( P 1,1, do 1,78 mmol/l), P3 ( P˃1,78 pmol/l), te PTH1 (konc.PTH ˂ 10,5 pmol/l), PTH 2 ( PTH

10,5 do 85 pmol/l) i PTH3 (PTH ˃85 pmol/l).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Na početku ispitivanja 41 (54%) bolesnik je liječeno kalcitriolom, parikalcitolom 18 (24%), sinakalcetom

3 (4%) , kalcijskim vezačima fosfata 18 (24%), te sevalamer karbonatom 54 (71%). Nakon 48 mjeseci

kalcitriolom ili alfakalcidolom liječena su 24 (35%) bolesnika, parikalcitolom 32 (47%), sinakalcetom 22

(32%), kalcijskim vezačima fosfata 17 (25%) , te sevelamer karbonatom 50 (73%). Nakon 48 mjeseci

nije bilo statistički značajne razlike u prosječnoj koncentraciji Ca i P niti u broju bolesnika u pojedinim

skupinama. Ipak medijan koncentracije P bio je niži nakon 48 mjeseci. Zabilježena je statistički značajna

razlika između medijana koncentracije PTH na početku i na kraju ispitivanja ( 36,5 pmol/l odnosno 24,2

pmol/, p ˂ 0,001). Novi lijekovi pokazali su se korisni u korekciji biokemijskih pokazatelja SHPT, ali našoj

relativno maloj grupi bolesnika nismo mogli dokazati povoljan učinak na morbiditet i mortalitet.

Page 28

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D4

Mortalitet bolesnika liječenih hemodijalizom

Dubravka Varivoda, Snježana Smolić, Dragan Klarić

Opća bolnica Zadar

CILJ

Cilj je pokazati razliku u razdoblju višem od deset godina s obzirom na dužinu preživljenja umrlih

pacijenata koji su bili liječeni dijalizom. Posebni osvrt je na stare pacijente koji su sve više kandidati za

nadomještanje bubrežne funkcije.

MATERIJALI I METODE

Obradeni su podaci u dva različita doba prije godinu dana i prije 12 godina. Ukupno je analizirano 132

bolesnika. Potom su izdvojeni umrli bolesnici, a statistički su obrađeni podaci o dobi, dužini trajanja

nadomjesnim liječenjem, te vrsti pristupa. U radu su korišteni standardni statistički postupci.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Obzirom da je očekivano trajanje života starije populacije manje zanimalo nas je koliko će ljudi na

hemodijalizi u određenim dobnim skupinama iznad 70-81 godine života i više preživjeti, kao i što će se

promjeniti u dimamici zadnjih 12 godina. Od umrlih pacijenata više od 60 mjeseci liječeno je 33,3%

pacijenata, prosječne dobi 64,80 godina što je bitno različito od 12 godina kasnije kada je od umrlih

liječenje dijalizom 60 mjeseci i više iznosio 42,86% ,a prosječna životna dob im je bila 77,56 godina što

ukazuje da se sve više starijih pacijenata uključuje na liječenje dijalizom. Stari bolesnici češće startaju

s hemodijalizom u visokom stupnju zakazivanja, dužem trajanju uremije što utiče na kraće preživljenje.

Smrtnost je i dalje visoka ali je različita dob umrlih pacijenata. Očekivati je iz tog razloga i kraće

preživljenje na dijalizi.

Page 29

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D5

Problematika vaskularnog pristupa u bolesnice s hereditarnom buloznom epidermolizom

Ines Golubić1, Lea Katalinić2, Vedran Premužić2, Ivan Barišić2, Bojan Jelaković2, Nikolina Bašić

Jukić2

1OB "Dr Tomislav Bardek" Koprivnica

2KBC Zagreb

CILJ

UVOD: Distrofična bulozna epidermoliza je rijetka nasljedna bolest karakterizirana pojavom

mehanobulozne dermatoze. Uz kutane, ovi su bolesnici izloženi i raznim drugim ekstrakutanim

manifestacijama, povremeno uz zahvaćanje gotovo svih organskih sustava. Kronična bubrežna bolest

nameće se kao česta komplikacija uslijed učestale primjene nefrotoksičnih antibiotika. Kako je životni

vijek zbog poboljšane skrbi produžen, osiguravanje trajnog dijaliznog pristupa ostaje velik izazov.

MATERIJALI I METODE

PRIKAZ SLUČAJA: 32-godišnja bolesnica s buloznom epidermolizom u 10./2010. godine prezentirala

se razvojem završnog stadija kronične bubrežne bolesti. S obzirom na učestale infekcije te rizik

peritonitisa liječenje je odlučeno nastaviti hemodijalizom, te joj je implantiran tunelirani kateter tipa

Hickmann u lijevu potključnu venu. U 11./2011. zapaža se disfunkcija katetera uslijed vaskularne

tromboze, te je istog mjeseca implantiran tunelirani kateter tipa Tesio u desnu jugularnu venu. Do

4./2014. u nekoliko je navrata liječena amputacijama udova (višestruke septičke komplikacije i recidivi

planocelularnog karcinoma) no uz zadovoljavajuću funkciju dijaliznog katetera. Tada se prezentira

ponovnom pojavom kombinirane S. aureus MRSA i P. aeruginosa sepse. Uz široku antimikrobnu

terapiju izvađen je Tesio kateter te je po prestanku febriliteta implantiran novi u desnu femoralnu venu

Osam mjeseci nakon intervencije dolazi do disfunkcije katetera koji je potom izvađen uz ponovnu

implantaciju tuneliranog katetera tipa Tesio u desnu jugularnu venu. Od tada se još u dva navrata

komplicirala pojavom Gram pozitivne sepse (opetovano MRSA, zadnja u 5./2015.) zbog čega je liječena

vankomicinom samim ili u kombinaciji s rifampicinom ili linezolidom, svaki puta uz rezoluciju infektivnog

zbivanja i očuvanje patentnosti trajnog pristupa.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

ZAKLJUČAK: Osiguravanje trajnog krvožilnog pristupa u ovih bolesnika predstavlja velik izazov te kao

takav zahtjeva interdisciplinarni pristup medicinskog osoblja, ali i velik angažman bolesnika. Ovo je

prema našem saznanju prvi uspješni pokušaj implantacije tuneliranog katetera tipa Tesio bolesnici s

buloznom epidermolizom, koji je unatoč dvije epizode infektivnih komplikacija do sada ostao

funkcionalan. Na taj je način bolesnici omogućen aktivan način života unatoč svim ograničenjima

osnovne bolesti.

Page 30

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D6

Positive hepatitis B surface antigen due to recent vaccination with hepatitis B vaccine

(Fendrix) in chronic hemodialysis patients

Rafael Ponikvar, Bojana Kogovšek, Rozalka Mihelič, Robert Smerekar

Fresenius Medical Care, Nefrodial, Dragomer, Slovenija

INTRODUCTION

Aim. To represent a rare occasion of positive test for hepatitis B surface antigen (HBsAg) few days after

regular vaccination with Fendrix 20 mcg vaccine against hepatitis B infection in adult chronic

hemodialysis patients in our hemodialysis Center.

MATERIALS AND METHODS

Materials and methods. Four chronic hemodialysis patients were vaccinated with Fendrix 20mcg, a

yeast derived, recombinant vaccine against hepatitis B virus infectio. During routine, periodical, testing

of all hemodialysis patients for HBsAg and antiHBs antibodies, test for HBsAg and anti HBs antibodies

was inadvertently performed also in 4 very recently vaccinated patients who were previously negative

for HBsAg and anti HBs antibodies.

RESULTS AND CONCLUSION

Results. All 4 recently vaccinated patients were men, mean age 71.5 years (range 50-85) mean dialysis

vintage 1.5 years (range 0.5-3), underlying diseases were ADPKD, IgA GN, diabetic nephropathy and

cardiorenal syndrome. Tests for HBsAg were positive in all 4 patients: 1 day after vaccination in 2

patients, 5 and 6 days after vaccination in the other two. In 1 patient PCR on HBV DNA was performed

30 days after positive result for HBs-Ag and was negative, thus excluding acute HBV infection. In 1

patient anti HBs antibodies were detected 1 year after vaccination. All 4 patients were HBs Ag negative

in subsequent regular, periodical testing for HBs Ag. Conclusions. Four chronic hemodialysis patients

were presented with transient HBs antigenemia due to recent vaccination with yeast derived

recombinant Fendrix 20mcg vaccine. Positive HBs Ag was detected between 1-6 days after vaccination

and was due to detection of HBsAg derived from vaccine. One should be aware of false HBs Ag positivity

which could, unrecognized, make harm to the patients.

Page 31

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D7

KOGNITIVNI POREMEĆAJI U BOLESNIKA NA KRONIČNOJ HEMODIJALIZI

Ivančica Hršak1, Boris Kudumija1, Anđelko Vrca2, Dinka Kušter2

1Poliklinika B. Braun Avitum, Zagreb, 2KBC Dubrava, Zagreb

CILJ

Cilj ovog istraživanja bio je objektivizirati kognitivni status bolesnika te istražiti njegovu povezanost s

kliničkim pokazateljima stanja i komplikacija u bolesnika koji se liječe u Poliklinici B. Braun Avitum.

MATERIJALI I METODE

Za procjenu kognitivnog statusa bolesnika korišteni su etablirani MMSE test te CD test. Podaci za

statističku obradu priređeni su tabličnim kalkulatorom Excel, a cjelovita statistička obrada obavljena je

SAS Studio programom.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Za gotovo sve biokemijske parametre razlika između izmjerenih vrijednosti za oba mjerenja nije

statistički značajna (p>0,05), dok je za albumin pri 1. mjerenju izmjerena statistički značajno veća

vrijednost (p>0,05) osim za albumin pri 2. mjerenju (p<0,01). Stupanj obrazovanja bolesnika je u

pozitivnoj i statistički značajnoj korelaciji s MMSE (p<0,05, odnosno p<0,01). Za 1. mjerenje nije

utvrđena statistički značajna korelacija MMSE i dobi bolesnika, dok je za 2. mjerenje utvrđena negativna,

statistički značajna korelacija (p<0,01). Trajanje hemodijalize je u blago pozitivnoj korelaciji s MMSE

(R=0,167), ali ta je korelacija na granici statističke značajnosti (p=0,066). Dob bolesnika je prema ovom

istraživanju u negativnoj (R=-0,272) i statistički značajnoj relaciji s MMSE (p<0,01). Logističkom

regresijom ispitano je koji parametar (dob pacijenta, vrijeme trajanja hemodijalize, postojeći kognitivni

status (MMSE), stupanj obrazovanja, albumin, CRP) ima relevantni utjecaj na promjenu MMSE. Pri

povećanju MMSE, relevantni parametri su kognitivni status (MMSE) i dob pacijenta (p<0,01). Pri

smanjenju MMSE, uz kognitivni status (MMSE) i dob pacijenta (p<0,01), relevantan je i CRP (p<0,05).

Ako pacijent ima početni MMSE manji od 27, utvrdili smo da je vjerojatnije njegovo povećanje. Ako je

početni MMSE veći od 27, jednako su vjerojatne obje moguće promjene MMSE. Za bolesnike mlađe od

54 godine izgledno je povećanje MMSE, dok je za one starije od 54 godine vjerojatnije smanjenje

MMSE. Povećani CRP statistički je značajno povezan (p<0,05) s vjerojatnim pogoršanjem kognitivnog

statusa bolesnika.

Page 32

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D8

PRIMARY KIDNEY DISEASE DOES NOT AFFECT L-CARNITINE SUPPLEMENTATION

EFFECTS IN HEMODIALYSIS PATIENTS

Lea Katalinić1, Branimir Krtalić2, Ivan Barišić1, Bojan Jelaković1, Nikolina Bašić Jukić1

1KBC Zagreb

2Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

INTRODUCTION

There is a growing body of evidence that the long-term hemodialysis (HD) leads to disturbances of

carnitine homeostasis but the results of L-carnitine supplementation in HD patients have been

conflicting. In the present prospective study we investigated the effectiveness of intravenous L-carnitine

in mitigating dialysis-related protein-energy wasting (PEW).

MATERIALS AND METHODS

Fifty patients (46% male, mean age 63±18.28 years, HD vintage 37.5 (7-288) months) received 1 g L-

carnitine intravenously at the end of every HD session for 12 months. Clinical data were obtained from

the medical records and charts. Laboratory parameters were measured prior to supplementation and

controlled in 6-months intervals. Anthropometric measurements were performed prior to HD session.

Malnutrition-inflammation score (MIS) was used as a scoring system representing the severity of PEW.

RESULTS AND CONCLUSION

A significant increase in total cholesterol, predominantly on the account of LDL was found (p=0.005).

Simultaneously, HDL decreased (p=0.001) while triglyceride levels remained unchanged. Although the

rise in serum prealbumin could be observed, lean tissue index (LTI) decreased and fat tissue index (FTI)

increased which resulted in reduction of the LTI/FTI ratio (p=0.002). Multivariate regression analysis

showed that higher FTI after introduction of L-carnitine led to greater hemodynamic stability (OR 1.709,

95% CI 1.006-2.905, p=0.048). Primary kidney disease had no influence on neither nutritional

parameters nor on L-carnitine supplementation effects. Conclusion: Our results show significant effects

of L-carnitine supplementation on lipid metabolism. Although at first these changes could be claimed as

undesirable they led to significant amelioration of MIS and were linked to much better appetite.

Furthermore, FTI increase led to lesser number of intradialytic hypotension episodes. As there was no

differences in HD treatment characteristics, primary kidney disease or residual diuresis we could

conclude that positive energy balance (with an increase in prealbumin and FTI) eventually led to better

hemodynamic stability.

Page 33

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D9

Učinak primjene L-karnitina na parametre nutricije u bolesnika na redovitoj

hemodijalizi

Gordan Dorčić1, Ivan Bubić2, Božidar Vujičić2, Filip Šimunović2, Bosiljka Devčić2, Sanjin Rački2

1Klinička bolnica Sveti Duh

2Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

U bolesnika na hemodijalizi (HD) učestala je proteinsko-energetska pothranjenost kojoj pridonose

čimbenici povezani s komorbiditetima i bubrežnom bolesti. Pothranjenost uključuje prehrambene i

metaboličke poremećaje koji dovode do stanja kroničnog katabolizma, gubitka mišićnog i masnog tkiva,

kroničnog upalnog stanja te niske serumske vrijednosti albumina i prealbumina. Jedan od terapijskih

pristupa sprečavanja i smanjenja pothranjenosti je i primjena L-karnitina (LK). Cilj ovog istraživanja bio

je utvrditi utjecaj primjene LK na parametre nutricije i rizik malnutricijsko-inflamacijskog sindroma u

bolesnika na redovitoj HD.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje u razdoblju 1.1.2017.-1.4.2018. bili su uključeni prevalentni bolesnici Zavoda za

nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka, nakon minimalno 3 mjeseca liječenja

redovitom HD. Bili su podijeljeni u dvije skupine: oni koji su prema indikaciji dobivali u terapiji LK (1 g

i.v. nakon svake HD) i oni koji nisu primali LK. Inicijalno i nakon šest mjeseci ispitivane su serumske

vrijednosti prealbumina, albumina, kolesterola, triglicerida, indeks tjelesne mase (ITM), udio mišićne

mase i tjelesne masti mjereni multifrekvencijskom bioimpedancijskom spektroskopijom i kaliperom,

izračun nutritivnog zbroja (engl. Malnutrition Inflammation Score, MIS) i Barthel indeks.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Ukupno je analizirano 23 bolesnika u skupini LK i 21 u skupini bez LK (12(52%)/12(60%) muškaraca,

7(30%)/5(24%) dijabetičara, starosti 62,5±9,35/66±10,97 godina). Najčešće osnovne bubrežne bolesti

bile su dijabetička nefropatija i hipertenzivna nefropatija u obje skupine. Inicijalno među skupinama nije

bilo statistički značajne razlike u demografskim i ispitivanim parametrima. Nakon šest mjeseci praćenja

utvrđen je statistički značajan porast MIS-a (p<0,01) i smanjenje kaliperom izračunatog udjela masti

(p<0,05), ITM-a (p<0,05) i Barthel indeksa (p<0,01) u skupini bez LK. Analizom parova utvrđen je

značajan porast vrijednosti albumina (p<0,05), ITM (p<0,01), udjela mišićne mase (p<0,05) i smanjenje

prealbumina (p<0,05) u skupini LK u odnosu na drugu skupinu. U ovom istraživanju primjena LK u

bolesnika na redovitoj HD pokazala je učinak poboljšanja parametara nutricije, očuvanje mišićne mase

i smanjenje rizika malnutricijsko-inflamacijskog sindroma.

Page 34

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D10

Iskustvo u primjeni kalcitriola i parikalcitola u bolesnika na redovitoj hemodijalizi u

Centru za dijalizu Umag

Gordan Dorčić1, Vinko Brozović2

1Klinička bolnica Sveti Duh

2Istarski domovi zdravlja, Centar za dijalizu Umag

CILJ

U bolesnika koji se liječe redovitom hemodijalizom visok je rizik pojave mineralno koštanog poremećaja

koji se verificira biokemijskim promjenama - poremećajima metabolizma paratireoidnog hormona (PTH),

kalcija (Ca) i fosfora (P). Cilj istraživanja je pokazati iskustvo jednog hemodijaliznog centra u liječenju

sekundarnog hiperparatiroidizma parikalcitolom i kalcitriolom te njihov utjecaj na serumske vrijednosti

PTH, Ca i P u bolesnika na liječenju redovitom HD.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje su bili uključeni prevalentni bolesnici na redovitoj hemodijalizi u Centru za dijalizu Umag

u razdoblju 1.1.2017. -1.6.2017. Bili su podijeljeni u 2 skupine: oni koji su započeli liječenje kalcitriolom

(Rocaltrol®, F.Hoffmann – La Roche Ltd, Basel, Švicarska) i oni koji su započeli liječenje parikalcitolom

(Zemplar®, Abbvie, Queenborough, Velika Britanija). Ispitivane su serumske vrijednosti PTH, Ca i P,

inicijalno te u još tri navrata, svakih šest mjeseci. Hiperkalcemija je definirana za serumske vrijednosti

Ca>2,37 mmol/L, a hiperfosfatemija za serumske vrijednosti P>1,78 mmol/L.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Analizirano je 36 bolesnika od toga u skupini kalcitriol je bio 21 bolesnik (starosti 72,7 ± 10,05 god., 60%

muškaraca) i u skupini parikalcitol (69,47 ± 7,7 god., 60% muškaraca). Inicijalno među skupinama nije

bilo statistički značajne razlike u demografskim parametrima. Vrijednost PTH je inicijalno bila statistički

značajno viša u skupini parikalcitol. Tijekom praćenja utvrđen je trend rasta serumske vrijednosti Ca u

obje skupine uz statistički značajno više vrijednosti u skupini parikalcitol (2,53 ± 0,2 vs 2,41 ± 0,1,

p<0,05). Serumska vrijednost P se nije značajno promijenila tijekom istraživanja ali je bila značajno viša

u grupi parikalcitol (1,96 ± 0,55 vs 1,55 ± 0,54, p<0,05). Vrijednost serumskog PTH je bila stabilna u

skupini parikalcitol i imala značajan trend pada u skupini kalcitriol (p<0,05). U ovom istraživanju

pokazano je da liječenje i kalcitriolom i parikalcitolom snižava razine serumske vrijednosti PTH. Uporaba

kalcitriola je pokazala značajnije sniženje PTH u odnosu na parikalcitol.

Page 35

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D11

TRENDOVI NADOMJEŠTANJA BUBREŽNE FUNKCIJE DIJALIZOM

Dragan Klarić

OB Zadar

CILJ

Cilj je pokazati trendove u nadomještanju bubrežne funkcije u razmaku od 10 godina. Nadomjesno

liječenje terminalne bubrežne insuficijencije, izbor dijalizne metode te izbor vaskularnog pristupa i dalje

je vrlo heterogen .

MATERIJALI I METODE

U ovom radu analizirani su presječni podaci iz jednog centra prije godinu dana i prije dvanaest godina.

Promatrana je dob kod započimanja liječenja, metoda liječenja, dužina liječenja određenom metodom,

vrsta pristupa, smrtnost te broj transplantacija u promatranoj godini, nakon čega su podaci uspoređeni.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Rezultati u različitom desetljeću su bili značajno različiti u svim ispitivanim kategorijama. Razlika je bila

posebno istaknuta u dobi kod započimanja liječenja dijalizom, u broju transplantacija te značajnom padu

liječenja peritonejskom dijalizom.. Porasla je životna dob kod započimanja naodmještanja bubrežne

funkcije, ali je uočen i značajni porast broja privremenih i trajnih centralnih venskih katetera (CVK)

naspram arteriovenskih fistula (AVF )kod vaskularnih pristupa, porastao je i to značajno broja

transplatiranih bolesnika, ali je primijećen i porast mortaliteta, što uz stariju dob kod započimanja

liječenja dijalizom opravdava kraće preživljenje u nadomještanju bubrežne funkcije. Zaključno, problem

kronične bubrežne bolesti i potrebe za nadomjesnim liječenjem nije nestao, globalno društvo treba nove

modele za integriranje ovog problema u zdravstveni sustav s ciljem što bržeg otkrivanja liječenja i

praćenja rizične skupine bolesnika, a samim time bi se rasteretio financijski zdravstveni sustav.

Page 36

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D12

AV fistula ili centralni venski kateter u osoba starije životne dobi - ima li danas mjesta

dilemi?

Vesna Lovčić, Vesna Vencl, Renata Ivanac Janković

Opća bolnica Bjelovar

CILJ

Uvod AV fistula suštinski se smatra zlatnim standardom krvožilnog pristupa za hemodijalizu, ponajprije

radi manje učestalosti infekcija. No, posljednji objavljeni rezultati meta-analiza ukazuju na povećanu

učestalost napuštanja nefunkcionalnih AV fistula i nastavak hemodijalize putem centralnih venskih

katetera. Srčano-žilni status bolesnika i pridružene bolesti poput šećerne bolesti tip 2, ključni su

čimbenici pri odabiru krvožilnog pristupa za hemodijalizu. Cilj prikaza izdvojene grupe naših bolesnika

visoke životne dobi je ukazati na važnost individualne kliničke prosudbe, koristeći pri tome dostupne

dijagnostičke metode pri donošenju odluke o konačnom krvožilnom pristupu za hemodijalizu.

MATERIJALI I METODE

Prikaz slučaja 1. Bolesnik u dobi od 92 godine u kroničnom programu hemodijalize (u podlozi policistična

bolest bubrega) putem ranije formirane AV fistule posljednjih 38 mjeseci – urednog srčano-žilnog

statusa, bez epizoda srčanog popuštanja. Prikaz slučaja 2. Bolesnica u dobi od 91 godinu u kroničnom

programu hemodijalize ukupno 56 mjeseci putem ugrađenog trajnog dijaliznog katetera od travnja 2014.

godine (u podlozi bolesti nefrolitijaza, arterijska hipertenzija s oštećenjem ciljnih organa, šećerna bolest

tip 2, koronarna bolest, aortna stenoza, fibrilacija atrija). Bez ijedne infekcije ili tromboze CVK. Prikaz

slučaja 3. Bolesnik u dobi od 87 godina u kroničnom programu hemodijalize od 2014.godine (u podlozi

karcinom prostate; stanje nakon zračenja i kemoterapije, striktura uretre); nakon stenoze i tromboze

dviju AV fistula, od 2015. hemodijaliza putem CVK.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Zaključak Klinički pregled bolesnika, Doppler krvnih žila gornjih ekstremiteta i ultrazvuk srca

preoperativno, uz iskustvo tima za ugradnju AV fistula/trajnih dijaliznih katetera ključni su čimbenici pri

donošenju odluke optimalnog krvožilnog pristupa osobito u osoba starije životne dobi. Pravilna njega i

čuvanje ostvarenog pristupa uz pravovremeno uočavanje komplikacija te njihovo liječenje predmet su

timskog rada i trajne edukacije.

Page 37

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D13

RAZINA SERUMSKIH ALBUMINA I KRUTOST ARTERIJA PROCJENJENA BRZINOM

PULSNOG VALA U DIJALIZNIH BOLESNIKA ŽUPANIJSKE BOLNICE ŠIBENIK

Marijana Gulin, Marko Gulin, Ivan Krečak, Gordan Babić, Vesna Rožanković Čobanov, Sandra

Petković, Nena Peran

Opća bolnica Šibensko kninske županije

CILJ

Ispitati postoji li povezanost krutosti arterija procijenjene brzinom pulsnog vala s dobi, spolom, visinom,

težinom, pušenjem, duljinom liječenja dijalizom, nereguliranom sekundarnom hiperparatireozom,

anemijom, razinom serumskih albumina, te komorbiditetima-šećernom bolesti i kardiovaskularnim

bolestima.

MATERIJALI I METODE

Uključeno je 52 bolesnika u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti koji nadomještaju bubrežnu

funkciju hemodijalizom u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije. Uz pomoć aparata „Agedio B900“ na

neinvazivan način mjeren je periferni arterijski tlak i brzina pulsnog vala, a procijenjeni su i centralni

aortalni tlak, augmentacijski tlak (AT) i augmentacijski indeks (AIx).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

52 bolesnika (muškaraca 31, žena 21) prosječne životne dobi 75 godina(25-90), liječenih dijalizom 4

godine (1-16), 36,61% DM, na terapiji statinima 44,23%, pušača 23,07%. Prosječna vrijednost

hemoglobina iznosila je 115 gr/L, albumina 34,90 gr/L, PTH 15,28 pmol/L. Prosječna brzina pulsnog

vala iznosila je 10,75 m/sec (6,10-16,30). Statistički značajno (p< 0,05) veća brzina pulsnog vala bila je

povezana sa nižom razinom serumskih albumina u dijaliziranih bolesnika uključenih u naše istraživanje,

dok razina serumskog hemoglobina niti PTH nije korelirala sa brzinom pulsnog vala. Veća brzina

pulsnog vala zabilježena je muškaraca, starijih ,bolesnika sa nižom tjelesnom težinom i visinom, pušača,

dijabetičara što odgovara rezultatima istraživanja u općoj populaciji.

Page 38

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D14

SINDROM GORNJE ŠUPLJE VENE U BOLESNICE S FIBROZIRANIM KATETEROM ZA

HEMODIJALIZU

Franka Zuban, Ranko Ladavac, Oriano Bulić, Andrej Angelini, Renato Vidos, Ljubomir Penezić

Opća bolnica Pula

CILJ

Sindrom gornje šuplje vene i fibrozirani ili urasli kateter su rijetke i potencijalno letalne komplikacije

katetera za hemodijalizu. Zbog porasta upotrebe katetera kao trajnih pristupa krvotoku ove se

komplikacije sve češće javljaju zadnjih godina. Prikazali smo jedinstveni slučaj bolesnice koja je

sukcesivno imala obje navedene komplikacije.

MATERIJALI I METODE

Bolesnica u dobi od 71 godine započela je liječenje dijalizom preko katetera postavljenog desnu

unutarnju jugularnu venu unazad pet godina. U trećoj godini liječenja zbog disfunkcije katetera indicirana

je zamjena katetera, no vađenje katetera u lokalnoj anesteziji nije uspjelo zbog čvrstog fibroznog

srastanja endovaskularnog segmenta katetera uz stijenku vene. Usprkos tome taj se kateter nastavio

uspješno koristiti uz česte aplikacije alteplaze u lumene katetera i trajnu sistemsku antikoagulantnu

terapiju. Dvije godine kasnije u bolesnice su se postepeno počeli javljati klinički znakovi sindroma gornje

šuplje vene, a potom je došlo i do potpune okluzije katetera. MSCT venografijom nađen je trombozirani

lumen oko katetera u visini pripoja vene subklavije i jugularne vene. Bolesnicu smo nastavili liječili

konzervativno niskomolekularnim heparinom. Od ostalih terapijskih mogućnosti sistemska tromboliza

bila je kontraindicirana zbog velikog rizika krvarenja, a za endovaskularni zahvat nije bilo tehničkih

mogućnosti. Zbog brojnih komorbidnih stanja torakotomija je također bila kontraindicirana. Postavili smo

tunelirani kateter u desnu femoralnu venu kako bi omogućili dalje provođenje dijaliza, no bolesnica je

umrla nakon mjesec dana zbog zatajenja srca.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Ovaj slučaj ilustrira dvije rijetke i ozbiljne komplikacije katetera za hemodijalizu za čije liječenje još uvijek

nema standardnog pristupa te predstavljaju dijagnostički i terapijski izazov. Uz individualan pristup, u

liječenju je neophodna dobra suradnja nefrologa s interventnim radiolozima i vaskularnim kirurzima s

ciljem uspješnijeg rješavanja tih komplikacija.

Page 39

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-D15

Depresija i suradljivosti bolesnika liječenih kroničnom hemodijalizom u Općoj bolnici

Pula

Ranko Ladavac, Ana Katarina Ladavac Bašlin, Franka Zuban, Oriano Bulić

Opća bolnica Pula

CILJ

Depresija je najčešći psihički poremećaj kod pacijenata koji se liječe kroničnom hemodijalizom.

Prevalencija depresije u dijaliznoj populaciji se kreće od 22,8 do 39,3 %. U našem radu Ispitivali smo

zavisnost suradljivosti o stupnju depresije kod dijaliziranih pacijenata. Stupanj suradljivosti smo

procjenjivali donosom interdijalitičke tjelesne težine.

MATERIJALI I METODE

U ispitivanje je uključen 51 bolesnik, 34 (67%) muškaraca i 17 (33%) žena. Prosječna dob je 68,5 godina

(26-89), a prosječna duljina liječenja dijalizom je 5,7 godina. Kao mjerni instrument za depresiju korišten

je Beckov inventar depresije-II, instrument samoiskaza koji omogućuje procjenu težine depresije.

Raspon rezultata je od 0 do 63, pri čemu viši rezultat znači veću prisutnost depresivnih simptoma.

Rezultat 0-13 označava minimalnu depresiju, 14-19 blagu, 20-28 umjerenu te 29-63 tešku. Pacijente sa

interdijalitičkim donosom od 0-3% suhe tjelesne težine klasificirali smo kao odlično suradljive, one sa

donosom od 3-4% dobro suradljive, a one sa donosom preko 4% kao nesuradljive. Korelacija između

ove dvije varijable izračunata je pomoću Hi-kvadrat testa.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U ispitivanju utvrdili smo da 43 (84%) ispitanika nema značajnih depresivnih simptoma, 3 (6%) ima

blagu depresiju, 3 (6%) umjerenu, a samo 2 (4%) ima tešku depresiju. Odlično suradljivih bilo je 27

(53%) bolesnika, 15 (29%) imalo je dobru suradljivost, a 9 (18%) je nesuradljivo. Statističkom obradom

nije nađena korelacija između donosa težine i stupnja depresije. Nije nađena korelacija između stupnja

depresije u odnosu na dob, spol, duljinu trajanja dijaliznog liječenja i stupanj obrazovanja. U odnosu na

objavljene slične radove mi smo našli nižu stopu depresije, što bi se moglo objasniti programom

edukacije pacijenata koji se sustavno provodi u našem Centru za dijalizu kao i stalnom prisutnošću i

aktivnom komunikacijom medicinskih sestara i liječnika u Centru. Pacijenti sa umjerenom i teškom

depresijom će biti upućeni na psihijatrijsku procjenu. Ovo je prvo takvo sustavno ispitivanje prisutnosti

depresije u naših pacijenata na dijalizi.

Page 40

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O1

DEMENCIJA I KRONIČNA BUBREŽNA BOLEST

Vera Klarić, Dragan Klarić

Opća bolnica Zadar

CILJ

Budući da je demencija kronična, progresivna bolest mozga koja se sve češće pojavljuje u općoj

populaciji, istražili smo pojavnost demencije i njene osobitosti u dijaliziranih bolesnika. Najčešći

simptomi su zakazivanje na kognitivnom planu, poremećaj koncentracije, psihomotorna agitiranost ili

inhibiranost.

MATERIJALI I METODE

Analizirali smo pacijente s demencijom u našem Centru kojih je bilo osam. Kod svih smo promatrali

utjecaj osnovne bolesti, dužinu trajanja iste kada je započeto liječenje dijalizom (rano ili kasno),

pridružene bolesti, npr. dijabetes, vaskularne bolesti, hiperlipidemiju, hipertenziju te postojanje

prethodne transplantacije. Laboratorijski smo pratili beta2 mikroglobulin, bikarbonate i dr.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Rezultati: Kod svih osam pacijenata zabilježene su povišene vrijednosti beta2 mikroglobulina i niže

vrijednosti bikarbonata. Kod četiri pacijenta zabilježene su povišene vrijednosti ukupnog kolesterola, a

dva pacijenta su prethodno bila transplantirana. Zaključak: Na demenciju je moguć utjecaj beta2

mikroglobulina, acidoze, vaskularnih bolesti, imunosupresivnih lijekova i drugih stanja koji utječu na

vaskularne promjene u mozgu. Dob bolesnika na početku liječenja dijalizom sve je starija, a tada su već

pridružene i promjene na krvnim žilama te je pojava dementnih bolesnika liječenim dijalizom sve češća.

Page 41

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O2

Naša iskustva liječenja plazmaferezom u centru za dijalizu OB „Dr Josip Benčević“

Marijana Kovacevic1, Zvonimir Bosnic1, Nikolina Bukal1, Ninoslav Leko1, Nino Leko2, Ivana

Stefanovic1

1OB "Dr Josip Bencevic" Slavonski Brod

2Stomatološki fakultet Zagreb

CILJ

Utvrditi epidemiološke podatke, etiološke podatke, kliničku sliku, liječenje plazmaferezom te uspješnost

liječenja u našem centru za dijalizu u OB „Dr Josip Benčević“.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje je restrospektivno bilo uključeno ukupno 32 pacijenta, koji su liječeni u OB "Dr Josip

Benčević" u centru za dijalizu u periodu od siječnja 2008. do lipnja 2018.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Od ukupno 32 pacijenta, 19 ( 59,37%) su bili muškaraci, a 13 žene (40, 62%). Najmlađa pacijentica

podvrgnuta plazmaferezi je imala 19 godina i liječena je plazmaferezom zbog mijastenične krize, dok je

najstarija pacijentica imala 76 godina u trenutku prve plazmafereze. Od ukupnog broja, 15 ( 46,87%)

pacijenata se liječilo pod dijagnozom Mijastenije gravis, dok se 17 (53,12%) liječilo pod dijagnozom

Guillian Barre sindroma. Od ukupnog broja provedenih plazmafereza, najčešće se radio protokol od 5

plazmafereza uz krvožilni pristup putem centralnog venskog katetera u desnoj jugularnoj veni. U većine

pacijenta nastupilo je kliničko poboljšanje aktualnih tegoba, dok se u svega 1 pacijenta nije vidio

značajan terapijski oporavak. U 2 pacijenta liječenih zbog mijastenične krize, plazmafereza je

ponavaljana nekoliko puta tijekom godine dana. U 1 pacijenta prekinuta je plazmafereza zbog alergijske

reakcije nakon primjene svježe smrznute plazme, u 1 pacijenta zbog kvara na aparatu. ZAKLJUČAK: U

usporedbi s dosadašnjim istraživanjima i podacima iz literature, i u našoj ustanovi dominiraju neurološke

dijagnoze kao glavna indikacija za plazmaferezu. Pokazala se vrlo korisnom kao metoda izbora kada

zataji farmakološko liječenje jer omogućava ciljano uklanjanje patogenih i toksičnih tvari iz organizma,

a tako poboljšava kvalitetu života pacijenta. U većine pacijenta nastupilo je poboljšanje aktualnih tegoba,

a komplikacije su zabilježene kao rijetke.

Page 42

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O3

GENDER DIFFERENCES IN NUTRITIONAL STATUS AMONG DIALYSIS PATIENTS

Josipa Radić, Tanja Iilić Begović, Leida Tandara

University Hospital Centre Split

INTRODUCTION

As muscle wasting is common among dialysis patients. A substantial proportion of dialysis patients have

levels of body mass index (BMI) in the normal range, yet excess adiposity based on other measures. It

is well established that sex differences influence fat storage in general population and that the

prevalence of obesity is higher in women than men. The aim of this study was to analyse gender

difference in nutritional status parameters among Dalmatian dialysis patients.

MATERIALS AND METHODS

To assess nutritional status anthropometric parameters (BMI, neck, waist, hip and mid-arm

circumference, triceps skinfold thickness) albumin, prealbumin and Malnutrition Inflammation Score

(MIS) were used. Also, bioelectrical impedance analysis (BIA) for assessing the nutritional status was

used.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

A selected population 60 dialysis patients were evaluated (45 patients on haemodialysis and 15 on

peritoneal dialysis), 37 (61.7%) males and 23 (38.3%) females, with the mean age of 67 years. Female

had statistically higher value of fat tissue index (p=0.020), higher percentage of fat tissue (0.009) and

higher triceps skinfold thickness (p=0.002) compared to male patients. But, female also had statistically

lower value of lean tissue index (0.003), lean tissue mass (<0.001) and body cell mass (<0.001).

Statistically significant difference in BMI, MIS, age or dialysis duration between male and female was

not found. The results showed that obesity may be unrecognized, or hidden, in female dialysis patients.

The BMI is the most commonly used parameter for assessment of nutritional status in these patients,

but these results suggested that BMI is not able to differentiate between fat and fat-free mass so it is

not best toll to detect obesity in this population of patients. Other tools such as BIA should be used in

order to determine this “hidden” obesity.

Page 43

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O4

NUTRITION WITH RED MEAT PROMOTES CHRONIC KIDNEY DISEASE PROGRESSION

Ingrid Prkacin1, Gordana Cavrić1, Dominik Raos2, Ivona Kovačević2, Josip Hrabar2, Vesna

Djermanović Dobrota3

1Clinical Hospital Merkur

2University of Zagreb, School of Medicine

3Vuk Vrhovac Clinic for Diabetes

INTRODUCTION

CKD is a significant health problem associated with high morbidity, mortality and costs. Hypertension

control plays a key factor in reducing cardiovascular risk and renal disease progression. Reducing

protein intake in patients with CKD can also delay progression in terminal stage. There is a strong

evidence for the use of replacement of red meat protein with other sources of protein.

MATERIALS AND METHODS

A total of 46 overweight resistant hypertension (RH) CKDpt with mildly or moderate decreased (eGFR

30-59 ml/min/1.73m²) renal function were included and followed for 6 months (age 66±9 years, 19M/27F,

eGFR 43±12 ml/min/1.73m²). Patients were divided in two groups: group A was started with diet

(reduction of intake of red meat on 2x weekly, more vegetables to the diet with 8-hour time restricted

feeding). Group B was without reduction of intake of red meat, with less vegetables and with no time

restricted feeding. The food frequency questionnaire was used to collect information on the consumption

of foods and the number of servings consumed. All pt have consider agreement.

RESULTS AND CONCLUSION

Treatment with diet caused a decrease in BMI from 36.4±5.1 to 33±5 kg/m2 (p<0.001), weight from

112±13 to 106±18 kg (p<0.001), and in waist circumference from 119±11 to 112±10 cm (p<0.001).

However, the 6-month administration of diet caused a decrease in BP (SBP decrease from 147±15 to

140±12 mmHg (p<0.01), while DBP (from 89±8 to 86±6 mmHg (p=0.1)) and HR (from 79±10 to 77±11

beats/min (p=0.9)) did not significantly changed, eGFR in group A was 45.2±14 ml/min/1.73m², and in

group B was 41.2±11 ml/min/1.73m² The results of this study suggest there is an association between

the consumption of red meat and the risk of progression of CKD. Administration of diet can be usefull in

slowing progression of CKD via interaction with acidification in the kidney, resulted in significant

additional reduction in SBP.

Page 44

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O5

Cases of Balkan Endemic Nephropathy

Gordana Đorđević1, Stela Živčić-Ćosić2, Romano Oguić3

1Department of Pathology, Medical Faculty Rijeka

2Department of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Clinical Hospital Center Rijeka

3Department of Urology, Clinical Hospital Center Rijeka

INTRODUCTION

Balkan endemic nephropathy (BEN) is a chronic tubulointerstitial disease responsible for renal failure

and associated with a high incidence of urothelial malignancies, especially of the upper urinary system.

Tumors develop in approximately 50% of BEN cases, they are related to long-term exposure to

aristolochic acid and mutations of the p53 tumor-suppressor gene. The aim is to present the case of

three family members with BEN, in whom multiple urogenital tumor types were diagnosed.

MATERIALS AND METHODS

We analyzed medical records and pathohistological findings of three brothers with BEN and multiple

carcinomas. All three brothers and their sister developed renal failure.

RESULTS AND CONCLUSION

The presented cases highlight the fact that BEN is associated with the development of urothelial cancer

and other malignant tumors of the urinary system.

Page 45

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O6

Karcinom bubrežnih stanica u kroničnom bubrežnom zatajenju-prikaz bolesnice

Gordana Đorđević1, Sanja Štifter1, Dean Markić3, Ivan Bubić2, Lidija Orlić2

1Department of Pathology, Medical Faculty Rijeka

2Department of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Clinical Hospital Center Rijeka

3Department of Urology, Clinical Hospital Center Rijeka

CILJ

Kronična bubrežna bolest (KBB) nosi povišeni rizik za nastanak karcinoma bubrežnih stanica (KBS),

posebice kod bolesnika s terminalnim bubrežnim zatajenjem. Incidencija KBS od 7%, pripisuje se

stečenoj cističnoj bolesti pacijenata na dijalizi. Kod terminalnog bubrežnog zatajenja se, češće od

klasičnih tipova KBS javljaju dvije posebne histološke varijante povezane s ovim stanjem, a to su:

karcinom bubrežnih stanica povezan sa stečenom cističnom bolesti i dijalizom te svijetlostanični

(tubulo)papilarni karcinom koji su kao posebni entiteti uvršteni u najnoviju WHO klasifikaciju

genitourinarnih karcinoma. Osim prikaza ovih varijanti KBS, cilj je upozoriti na koncept nefroonkologije

koja trenutno ima za glavni fokus bubrežni odgovor i nepovoljne učinke liječenja ne-renalnih malignih

bolesti, dok je biologija raka bubrežnih stanica manje poznata nefrolozima.

MATERIJALI I METODE

Prikazujemo slučaj pacijentice na dugotrajnoj nadomjesnoj terapiji hemodijalizom sa stečenom

cističnom bolesti bubrega u koje je otkriven cistični tumor gornjeg pola desnog bubrega histoloških i

imunohistokemijskih karakteristika svijetlostaničnog (tubulo)papilarnog karcinoma.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Zajednički čimbenici rizika za KBS i kroničnu bubrežnu bolest uključujući hipertenziju i šećernu bolest,

ne samo da pridonose progresiji KBB nego promiču nastanak inflamatornog okoliša pogodnog za

indukciju raka. U karcinogenezi se također spominje brzina glomerularne filtracije (GFR) te rana

albuminurija kod pacijenata s kroničnom bubrežnom bolešću koji nisu na dijalizi. Tradicionalni manjak

sudjelovanja nefrološke struke u opskrbi bolesnika s rakom bubrega mijenja se kroz novije smjernice

koje naglašavaju nefrologa kao neizostavnog člana tima, a uključuju procjenu bubrežne funkcije,

dijagnozu ostale patologije bubrežnog parenhima i očuvanje GFR.

Page 46

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O7

RENAL DENERVATION IN A REAL LIFE: AN EARLY DECREASE IN AMBULATORY

AND HOME BLOOD PRESSURE

Ingrid Prkačin1, Marija Stanković2, Domagoj Marković3, Marija Magdalena Jakopović2, Anja

Ivošević2, Josip Hrabar2

1University Hospital Merkur

2University of Zagreb, School of Medicine

3University Hospital Centre Split

INTRODUCTION

The primary goal of the hypertension specialist is to determine which patients with resistant hypertension

(RH) require renal denervation (RDN) procedure. We investigate the characteristics of early changes of

blood pressure (BP) in RHpt undergoing RDN and the predictors of Ambulatory Blood pressure

monitoring (ABPM) response and home blood pressure measurements (HBPM) early after RDN.

MATERIALS AND METHODS

From a total of patients in Hypertension unit, only refractory RHpt (10.4%) were included in study, from

which 12% have criteria for RDN. Subjects measured ABPM 24 h before and after RDN (age 60±6

years, 6.5±1 for number of antihypertensive drug classes included spironolactone use in doses from 50-

100 mg, BMI 36±3 kg/m2, estimated GFR 63±28 mlmin-11.73m2.). Arterial stiffness was determine

using pulse pulse wave velocity (PWV, for age 55-65y normal value is 6.5-7.7m/s), evaluated using the

noninvasive Agedio B900 device (Germany).

RESULTS AND CONCLUSION

RDN significantly reduced ABPM at one day after RDN from maximum 252/142 mmHg (average

169/103) before RDN to minimal 131/78 (average 144/91) mmHg after RDN (P<0.001). Significant

reduction in ABPM (21/12 mmHg) and HBPM (23/11mmHg) after RDN was found in patients with normal

((p<0.001) or moderate (p<0.05) elevated PWV. The mean value of the total measured PWV value was

higher (8.14 m/s) than reference for age in older and diabetics RHp with poorer response to RDN

procedures. There was no deterioration in kidney function after RDN. RDN is an innovative procedure

designed to achieve a reduction of BP (≥10 mmHg) in a short period of time. The purpose of RDN is not

a complete cessation of antihypertensive medication but lowering the cardiovascular risk and mortality.

HBPM improve adherence to medications by increasing patient’s involvement. In choosing patients for

RDN is to determine aterial stiffness using PWV measurements as a predictor of CV mortality,

associating elevated PWV with poorer response to RDN procedures.

Page 47

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-O8

ACUTE KIDNEY INJURY SECONDARY TO HYPOTHYROIDISM-INDUCED

RHABDOMYOLYSIS: CASE REPORT

Mirha Pjanic, Amila Jasarevic, Mirna Aleckovic-Halilovic, Enisa Mesic

UKC Tuzla

INTRODUCTION

Hypothyroidism is characterised by a wide spectrum of clinical presentation. Its symptoms may be non-

specific and if not diagnosed timely may have serious, even fatal consequences. Thyroid hormone has

numerous effects on the kidney, both prerenal and direct renal. We describe a case of acute kidney

injury secondary to hypothyroidism-induced rhabdomyolysis, with no other associated aggravating

factors related to rhabdomyolysis.

MATERIALS AND METHODS

Case report: A 40-year-old male patient presented with generalized edema, slow speech, tingling in the

arms and legs, muscle stiffness, cramps and weakness. His serum creatinine was elevated (176 μmol/L)

and urinalysis unremarkable. Previously he was diagnosed with hepatic lesion based on elevated AST

and ALT with no other significant past medical history. He was hospitalized for renal biopsy, due to slow

and insidious rise in serum creatinine, fluid retention and suspicion of systemic disease. The laboratory

data showed elevated creatine kinase (1275 U/L) and lactat dehydrogenase (277 U/L)levels. Serum

myoglobin level was close to the upper limit. He was diagnosed with acute kidney injury secondary to

rhabdomyolysis. His immunological test results were negative. EMNG showed loss of small hand and

lower leg motoneurons. His histopathologic diagnosis revealed mild, segmental form of mesangial

proliferative glomerulonephritis and thyroid function tests have arrived in the meantime showing low

level of FT4 (RIA 2,2 pmol/L), increased TSH (156 mIU/L), anti-TPO (2000 IU/ml) and anti-Tg (1595,9

IU/ml), which was suggestive of autoimmune thyroiditis. He was started on thyroid replacement therapy

and over the following 3 months made a complete recovery. We assume that histopathologic diagnosis

of mesangial proliferative glomerulonephritis was incidental, but we follow him on regular check-ups.

RESULTS AND CONCLUSION

Conclusion: Rhabdomyolysis solely attributable to hypothyroidism, as in our case, is very rare. The

cause of rhabdomyolysis in hypothyroidism is unclear. Hypothyroidism shouldn't be overlooked as

differential diagnosis/risk factor in evaluation of renal impairment.

Page 48

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T1

PRIMJENA CENTRALNOG VA ECMO U BOLESNIKA S AKUTNIM INFARKTOM

MIOKARDA I KARDIOGENIM ŠOKOM POSLIJE TRANSPLANTACIJE BUBREGA –

PRIKAZ SLUČAJA

Berislav Barbalić, Branka Čačić, Hana Tunaj, Stella Gašparuš

KBC Rijeka

CILJ

Pacijentu u terminalnoj fazi zatajenja bubrega, transplantacija bubrega predstavlja jedinu mogućnost

značajnog poboljšanja kvalitete života. Osim mogućih komplikacija tijekom operativnog zahvata

transplantacije bubrega, kao i tijekom postoperativne medicinske skrbi, uvijek treba imati na umu i na

druge neželjene komplikacije koje mogu ugroziti ishod takvog zahvata ili čak život pacijenta. Infarkt

miokarda i kardiogeni šok spadaju u moguće komplikacije te imaju visoku stopu smrtnosti.

Predstavljamo slučaj bolesnika koji je prilikom transplantacije kadaveričnog bubrega razvio akutni infarkt

miokarda i kardiogeni šok.

MATERIJALI I METODE

U takvom slučaju indicirano je postavljanje veno-arterijskog sustava za vantjelesnu oksigenaciju (VA-

ECMO) u svrhu održavanja hemodinamske stabilnosti i adekvatne perfuzije i oksigenacije krajnjih

organa, pa tako i bubrežnog presatka. VA-ECMO pruža pacijentu respiracijsku i cirkulacijsku potporu te

pravovremeno postavljanje istog povećavaju šanse za preživljenjem. Optimalizacija vitalnih funkcija,

hemodinamska stabilnost, prevencija infekcije, krvarenja te očuvanje funkcije presatka neki su od

zadataka medicinskog osoblja u jedinici intenzivne medicine.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Kod bolesnika je postavljen centralni VA-ECMO sustav kao metoda spašavanja života („life saving“,

eng.) te je osigurano ne samo preživljenje bolesnika, već i preživljavanje te uredna funkcija bubrežnog

presatka. Kontinuiranom edukacijom i korištenjem najnovijih postignuća u medicini povećavaju se

pacijentu šanse za oporavak čak i u stanjima koja imaju statistički visoku stopu smrtnosti.

Page 49

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T2

Kako poboljšati ishode nakon transplantacije bubrega – uloga ljekarnika u

multidisciplinarnom transplantacijskom timu

Nikolina Bašić-Jukić1, Martina Prusac2

KBC Zagreb

Ljekarna Draženović, Metković

CILJ

Ljekarnici su važan dio transplantacijskog tima. Uz liječnike obiteljske medicine, upravo su ljekarnici u

najbližem i najčešćem kontaktu s bolesnicima kako prije tako i nakon transplantacije bubrega.

MATERIJALI I METODE

Posjedovanje širokog spektra specifičnih znanja i dostupnost različitim informacijskim sustavima

ljekarnicima omogućava analizu interakcija među lijekovima, specifičnih interakcija vezanih uz samu

osnovnu bolest, pojednostavljivanje terapijskih protokola i izbjegavanje neželjenih reakcija. Ljekarnici

mogu značajno utjecati na suradljivost bolesnika, kako sudjelovanjem u njihovoj edukaciji tako i

praćenjem redovitosti podizanja lijekova. Vrlo je važno dobro poznavanje problematike imunosupresije

i same kronične bubrežne bolesti kako bi se izbjeglo izdavanje bezreceptnih lijekova koji nisu poželjni u

bolesnika s transplantiranim bubregom.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Porastom broja bolesnika s transplantiranim bubregom raste i potreba ljekarnika za specifičnim

znanjima iz područja transplantacijske medicine. Suradnjom nefrologa i ljekarnika možemo dodatno

osnažiti ulogu ljekarnika u multidisciplinarnom transplantacijskom timu. U tijeku je izrada postupnika za

ljekarnike s temom zbrinjavanja bolesnika nakon transplantacije bubrega.

Page 50

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T3

KIDNEY TRANSPLANTATION IN ELDERLY PATIENTS

Ivana Jurić, Nikolina Bašić-Jukić

University Hospital Centre Zagreb

INTRODUCTION

Increasing number of elderly patients recieving RRT and lack of donors lead to establishment of „senior“

program within Eurotransplant in 2000. Program anticipates organ allocation from donor older than 65

to recipient same age group. It is obligatory for donor, but not for recipient meaning elderly recipient can

receive kidney from younger donor. We bring results for kidney transplantation in elderly patients since

our Center is a part of Eurotransplant.

MATERIALS AND METHODS

We retrospectively reviewed data of patients transplanted in University Hospital Center Zagreb from

2007 to date.

RESULTS AND CONCLUSION

118 patients aged ≥65 years received kidney transplant in our Center since 2007. There were 41 female,

and 77 male patients. Average age of recipient was 69,55 years with the youngest patient being 65,05

and the oldest 77,35 years old. Average age of donor was 56,67 years, with the youngest donor being

only 18 and the oldest 78 years old. There were 56 female, and 62 male donors. Average cold ishaemia

time was 13,4 h and 22,8 min (range from 2h 05 min to 23 h 05 min). They all received standard triple

imunosuppressive therapy, with basiliximab or Thymoglobuline as induction. 9 patients (7.6%) died, and

the average survival is 48,9 months with the longest being 126 months. Conclusion: Age itself is not a

contraindication for kidney transplantation. The approach should be strictly indicidualized. Extended

criteria donors should be taken into a consideration for these patients.

Page 51

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T4

TREATMENT OPTIONS FOR BK NEPHROPATHY – SINGLE CENTER EXPERIENCE

Vesna Furić Čunko, Ana Rukavina, Nikolina Bašić Jukić

KBC Zagreb

INTRODUCTION

BK nephropathy is a known complication of novel potent immunosuppressive (IS) protocols in kidney

transplant recipients. It occurs in up to 10% of renal transplant patients, and it can cause allograft failure

in 7.5%. BK nephropathy is treated by reduction and modification of IS therapy, administration of

immunoglobulins (IVIG) and cidofovir. There is no preferred protocol for BK nephropathy management.

Here we present our data on biopsy proven BK nephropathy management protocols.

MATERIALS AND METHODS

We analyzed medical records of 1960 patients in our transplant center. We included data from newly

transplanted patients that underwent our screening protocol and all other cases that were assessed for

BK virus (B/U) when signs of graft deterioration were found. We selected patients that had biopsy proven

BK nephropathy, and retrospectively assessed the course of their treatment.

RESULTS AND CONCLUSION

Three percent of our patients had BK virus reactivation and 14% of those patients had biopsy proven

BK nephropathy. In patients with BK nephropathy we identified two major treatment groups, one in which

solely IS therapy was modified and the other where in association with IS protocol modification IVIG

was administered. We applied IVIG in patients with BK viruria that exceeded 10E4 of virus copies in

blood. In 57% of patients with BK nephropathy we introduced mTOR inhibitors in their IS protocol.

Patients in both groups had a decrease in the number of BK virus copies in blood after therapy. BK

nephropathy is an important factor for graft and patient survival. Prevention by screening for BK

reactivation is currently the most efficient way of managing BK nephropathy. Our analysis has shown

that BK nephropathy management is highly patient specific.

Page 52

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T5

POTKOVIČASTI BUBREG I TRANSPLANTACIJA BUBREGA

Dean Markić1, Romano Oguić1, Kristian Krpina1, Antun Gršković1, Dražen Rahelić1, Nino

Rubinić1, Mauro Materljan1, Ivan Vukelić1, Sanjin Rački2, Josip Španjol1

1Klinika za urologiju, KBC Rijeka

2Zavod za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka

CILJ

Transplantacija bubrega je najbolja metoda nadomjesnog liječenja bubrežne funkcije. S obzirom kako

broj primatelja nadmašuje broj darivatelja neophodno je iskoristiti svaki mogući organ. Potkovičasti

bubreg predstavlja bubrežnu anomaliju te se zbog složenosti njegove vaskularizacije smatra

suboptimalnim donorskim organom. Prikazati ćemo mogućnost transplantacije bubrega korištenjem

potkovičastog bubrega što je po prvi puta u Republici Hrvatskoj učinjeno u našem centru.

MATERIJALI I METODE

Retrospektivno smo analizirali transplantaciju bubrega gdje je korišten potkovičasti donorski bubreg.

Transplantacija je učinjena u prosincu 2016. godine na Klinici za urologiju, KBC Rijeka.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Putem Eurotransplanta pihvaćen je potkovičasti bubreg 17-godišnjeg darivatelja iz Mađarske. Ex-vivo

potkovičasti bubreg je nakon preciznog prepariranja i presijecanja istmusa razdvojen na dva bubrega.

Nakon toga je svaki bubreg uspješno heterotopno transplantiran standardnom tehnikom.

Postoperacijski tijek u oba bolesnika je bio bez komplikacija. Godinu i pol dana nakon transplantacije

bubrežna funkcija oba bolesnika je normalna. Transplantacija potkovičastog bubrega je zahtjevna i

zahtijeva iskusan tim. Rezultati su istovjetni transplantaciji u standardnoj populaciji te bi trebalo poticati

transplantacijske timove da postojanje ove anomalije ne bude razlog za odbijanje donorskog bubrega.

Page 53

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T6

Febrilno stanje s razvojem fulminantne jetrene lezije u bolesnice s transplantiranim

bubregom

Nikolina Bukal1, Lea Katalinić2, Ivana Jurić2, Vesna Furić Čunko2, Bojan Jelaković2, Nikolina

Bašić Jukić2

1OB "Dr.J.Benčević", Slavonski Brod

2KBC Zagreb

CILJ

Populacija bolesnika s bubrežnim presatkom iznimno je osjetljiva na infekcije te je učestalost sepse 40

puta veća u toj grupi bolesnika u odnosu prema općoj populaciji. Prepoznavanje infekcije u takvih

bolesnika nekada je mnogo teže nego kod bolesnika s normalnim imunosnim odgovorom što ovisi o

patogenu, imunosnom statusu domaćina prije transplantacije, vremenu od transplantacije i razini

farmakološke imunosupresije.

MATERIJALI I METODE

PRIKAZ SLUČAJA: 63-godišnja bolesnica kojoj je u 07.mjesecu 2015.g. učinjena transplantacija

bubrega s moždano-mrtvog darovatelja zbog razvoja završnog stadija KBB uslijed FSGS,

hospitalizirana je zbog febrilnog zbivanja bez vodećeg simptoma. Heteroanamnestički se doznaje da je

dva tjedna ranije brala i konzumirala gljive. Uz empirijsku antimikrobnu terapiju širokog spektra uslijed

perzistiranja febriliteta dodani su antimikotik i trimetroprim-sulfometoksazol. U više navrata ponovljena

opsežna mikrobiološka analiza uključujući i atipične uzročnike/zoonoza je bila negativna. Radiološkom

obradom također bez dokazanog upalnog infiltrata. Na ECHO srca bez endokarditičnih vegetacija. U

konzultaciji s kliničkim farmakologom i infektologom dodatno je korigirana antimikrobna terapija. Zbog

razvoja jasne kliničke slike sepse sa fulminantnom jetrenom lezijom mješovitog tipa bolesnica je

premještena u Jedinicu za intenzivno liječenje. Odlukom multidisciplinarnog tima korigirana je

antimikrobna terapija (isključeni cefepim, vankomicin, ceftriakson, uvedeni doksiciklin, ciproflokscin i

piperacilin-tazobaktam), MMF je ukinut, dodani su imunoglobulini tijekom 5 dana 30g/d na što dolazi do

kliničkog poboljšanja. Nalazi imunološke obrade su negativni uz pozitivna antikardiolipinska antitijela,

isključen je mogući hematološki uzrok. Naknadno je pristigao nalaz IgM pozitivan na uzročnika Q

groznice, kontrolna serologija još u izradi.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U bolesnika s presađenim bubregom mogu se pojaviti ozbiljna febrilna stanja nejasne geneze. Liječenje

treba započeti empirijski, antimikrobnim lijekovima širokog spektra uz oprez zbog mogućih interakcija

imunosupresivnih i antimikrobnih lijekova. Svakako treba provesti preciznu, široku dijagnostiku. Do

prispjeća svih nalaza ostaje otvoreno pitanje radi li se etiološki o atipičnom uzročniku, konzumaciji gljiva

(moguća odgoda toksičnosti je opisana i do 20 dana), hepatotoksičnom učinku kombinacije lijekova ?

Page 54

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T7

Kalcifilaksija – iskustvo dugotrajnog liječenja natrij tiosulfatom - prikaz slučaja

Renata Ivanac Janković1, Nikolina Bašić-Jukić2, Vesna Lovčić1, Branko Fila1

1Opća bolnica Bjelovar

2KBC Zagreb

CILJ

Kalcifilaksija je rijetka komplikacija s visokom smrtnošću koja se najčešće javlja u bolesnika s kroničnom

bubrežnom bolešću liječenih dijalizom i /ili transplantacijom bubrega. Patohistološki, obilježena je

nalazom kalcifikacija tunike medije i unutarnje elastične membrane arteriola kože te potkožnog masnog

tkiva. Početak može biti nezamjetan i maskiran, a bolovi najčešće na potkoljenicama i natkoljenicama

često su prvi znak bolesti. Nema laboratorijskih pokazatelja specifičnih za kalcifilaksiju. Opisana je

udruženost sa sekundarnim hiperparatireoidizmom, hiperfosfatemijom, varfarinskom terapijom,

kalcijskim vezačima fosfora i visokim dozama vitamina D. Liječenje se temelji na zbrinjavanju rana,

obustavljanju terapija antagonistima vitamina K, aktivnim vitaminom D, promjeni ritma hemodijalize i

primjeni natrij tiosulfat. Cilj našeg prikaza je ukazati na važnost prepoznavanja ominoznih kliničkih

znakova i pravodobnu primjenu svih terapijskih mogućnosti liječenja.

MATERIJALI I METODE

Prikaz slučaja: Bolesnik u dobi od 40 godina s Alportovim sindromom, radi završnog stadija kronične

bubrežne bolesti liječen hemodijalizom od 1997.- 2005.godine kada je učinjena kadaverična

transplantacija bubrega, infarktom miokarda 2014., na terapiji varfarinom, u svibnju 2017.godine

zaprimljen je na bolničko liječenje zbog neregulirane hipertenzije i pogoršanja funkcije presađenog

bubrega koje je ubrzo iziskivalo početak hemodijalize. Tijekom hospitalizacije u bolesnika se razvijaju

bolne opsežne rane na obje potkoljenice sa zahvaćanjem 2/3 površine kože u teškoj kliničkoj slici

kalcifilaksije potvrđenoj biopsijom. Pažljivim zbrinjavanjem rana, intenziviranim postupcima hemodijalize

uz primjenu natrij tiosulfata od srpnja 2017.godine, terapijom barokomorom, uz nutritivnu potporu i

analgeziju zaustavljeno je daljnje napredovanje bolesti. Iz terapije je izuzet varfarin, a učinjenom

reevaluacijom paratireoidnih žlijezda nije nađeno indikacije za paratireoidektomiju. Postupno se

poboljšava lokalni nalaz te se do potpunog povlačenja simptoma i oporavka kože nastavlja sa

intenziviranim postupcima hemodijalize i primjenom natrij tiosulfata do lipnja 2018.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Zaključak Visoka smrtnost i loša prognoza kalcifilaksije nalažu neodložnu primjenu svih dostupnih

terapijskih mogućnosti. Optimalna doza i trajanje liječenja natrij tiosulfatom zbog niske incidencije i

nedostatka većih studija nisu jasno definirani.11 mjeseci liječenja natrij tiosulfatom u našeg se bolesnika

pokazalo sigurnim i učinkovitim s konačnim rezultatom potpunog povlačenja simptoma bolesti.

Page 55

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T8

Akutna hepatotoksičnost antivirusne terapije za liječenje infekcije virusom hepatitis C

u bolesnika nakon transplantacije bubrega

Nikolina Bukal1, Lea Katalinić2, Antonia Dedo3, Ivana Knežević-Štromar2, Vesna Furić-Čunko2,

Ivana Jurić2, Nikolina Bašić-Jukić2

1OB "Dr.J.Benčević", Slavonski Brod

2KBC Zagreb

3OB Dubrovnik

CILJ

Infekcija virusom hepatitis C važan je uzrok pobolijevanja i smrtnosti u transplantiranih bolesnika stoga

zahtjeva multidisciplinarni pristup u odabiru liječenja zbog mogućeg toksičnog učinka antivirusnih

lijekova ili interakcije s imunosupresivnim lijekovima.

MATERIJALI I METODE

PRIKAZ SLUČAJA: 52-godišnji bolesnik kojem je u veljači 2008. učinjena transplantacija bubrega s

moždano-mrtvog darovatelja zbog razvoja završnog stadija kronične bubrežne bolesti uslijed

membranoproliferativnog glomerulonefritisa, u više je navrata 2016.god. bolnički liječen zbog

recidivirajućih paroksizama fibrilacije atrija, sa subtotalnom stenozom LAD, kroničnim humoralnim

odbacivanjem uz kroničnu disfunkciju presatka te aktivnom kroničnom HCV infekcijom. Bolesnik je

početkom svibnja 2018.g. hospitaliziran radi praćenja i titracije doze ciklosporina obzirom na

započinjanje liječenja ritonavirom, ombitasvirom, paritaprevirom i dasabuvirom. U laboratorijskim

nalazima po uvođenju antivirusne terapije prati se jetrena lezija, dominantno celularnog tipa uz povišenu

koncentraciju ciklosporina u krvi i održanu sintetsku funkciju jetre. Inicijalno se smatralo da se radi o

toksičnoj leziji u sklopu visoke koncentracije ciklosporina, te je reducirana doza navedenog

imunosupresiva, ali su transaminaze nastavile rasti do ALT 928 IU/L, AST 446 IU/L, GGT 73 IU/L. U

konzultaciji s hepatologom ukida se antivirusna terapija nakon 22 dana liječenja, nakon čega se prati

postepeni, sporiji oporavak vrijednosti hepatograma gotovo do normale (AST 69 IU/L, GGT 69 IU/L).

Nalaz HCV RNA i HBV DNA nakon ukidanja terapije je negativan, što dodatno govori u prilog toksičnom

učinku antivirusnih lijekova.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U bolesnika s transplantiranim bubregom, infekcijom virusom hepatitisa C i novonastalom jetrenom

lezijom diferencijalno-dijagnostički treba razmišljati o toksičnom učinku antivirusnih/imunosupresivnih

lijekova, ali i isključiti aktivaciju HBV infekcije ili reaktivaciju HCV-a.

Page 56

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T9

POVEZANOST KONCENTRACIJE TAKROLIMUSA I VREMENA NAKON

TRANSPLANTACIJE BUBREGA S UKUPNIM STANIČNIM IMUNOSNIM ODGOVOROM

MJERENIM QUANTIFERON MONITOR TESTOM®

Ivan Margeta1, Ivana Mareković2, Mladen Knotek1

1KB Merkur

2KBC Zagreb

CILJ

Trenutno nema dijagnostičkog testa koji mjeri ukupnu imunosuprimiranost bolesnika. QuantiFERON

Monitora® (QFM) je in vitro dijagnostički test koji mjeri oslobađanje interferona-γ (IFN-γ) kao odgovor

na stimulaciju ukupne stanične imunosti bolesnika. Klinički značaj testa za sada još nije dovoljno

istražen. Cilj studije bio je procijeniti povezanost koncentracije takrolimusa i vremena nakon

transplantacije s ukupnim staničnim imunosnim odgovorom mjerenim pomoću QFM-a.

MATERIJALI I METODE

Ukupno 118 odraslih primatelja bubrega iz naše ustanove bilo je uključeno u opservacijsku kohortu.

QFM je učinjen po uputama proizvođača. Izračunata je korelacija koncentracije takrolimusa i vremena

nakon transplantacije s izmjerenim oslobađanjem interferona-γ u tri različita vremenska perioda nakon

transplantacije (unutar 30 dana od transplantacije, 30-162 dana nakon transplantacije i više od 162 dana

nakon transplantacije).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Koncentracija takrolimusa korelirala je negativno u prvom vremenskom periodu s oslobađanjem IFN-γ

(R=-0.62, p=0.04). U kasnijim vremenskim razdobljima koncentracija takrolimusa nije korelirala s

oslobađanjem IFN-γ. Vrijeme nakon transplantacije nije koreliralo s oslobađanjem IFN-γ ni u jednom od

tri vremenska perioda (R=0.24, p=0.45, R=0.28, p=0.19 i R=0.07, p=0.51). Postoji trend negativne

korelacije koncentracije takrolimusa i oslobađanja IFN-γ u ranom razdoblju nakon transplantacije

bubrega. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se odredio značaj procjene staničnog imunosnog

odgovora QFM-om i čimbenici koji na njega utječu.

Page 57

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T10

PROMJENA KRITERIJA ZA PRIHVAĆANJE BUBREGA UMRLIH DAROVATELJA ZA

TRANSPLANTACIJU

Stela Živčić-Ćosić, Tea Vrdoljak Margeta, Dean Markić, Nataša Katalinić, Lidija Orlić

Klinički bolnički centar Rijeka i Medicinski fakultet u Rijeci

CILJ

Provjeriti razloge odbijanja ponuda kadaveričnih bubrega za transplantaciju primateljima našeg centra i

procijeniti mogućnosti proširenja kriterija za prihvaćanje organa, obzirom na ponovni porast broja

bolesnika na listi čekanja za presadbu bubrega.

MATERIJALI I METODE

Prema podacima iz medicinske dokumentacije naše ustanove i Eurotransplanta analizirali smo odbijene

ponude bubrežnih presadaka umrlih darovatelja za primatelje našeg centra tijekom 2017. godine.

Provjerili smo kriterije dodjele organa, razloge odbijanja, pokazatelje kvalitete organa, značajke

darovatelja i primatelja te prihvaćanje odbijenih organa za transplantaciju u drugim centrima.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Tijekom 2017. godine u našem centru je presađeno 23 bubrega umrle osobe i jedan bubreg živog

darovatelja. Iste godine odbili smo 155 ponuda bubrega od sveukupno 115 umrlih darovatelja organa

za presadbu našim kandidatima na listi čekanja. Najčešći razlozi neprihvaćanja ponude bili su loše

karakteristike darovatelja (55; 35,5 %), loša kvaliteta organa (45; 29,0 %), imunološki razlozi (18; 11,6

%), nesrazmjer u dobi ili veličini između darovatelja i primatelja (11; 7,1 %), drugi razlozi kod primatelja

(7; 4,5 %) i virusni biljezi darovatelja (6; 3,9 %). Od sveukupno 155 odbijenih ponuda, u 28 (18,1 %)

slučajeva naši bolesnici su bili prvi kandidati, u 22 (14,2 %) drugi kandidati, a 49 (31,6 %) ponuda bilo

je „center offer“ kako bi se pokušao spriječiti gubitak mogućnosti presađivanja. U okviru

Eurotransplantovog senior programa ponuđeni su bubrezi za 59 kandidata. Od analiziranih 115

darovatelja organa, 149 bubrega je presađeno primateljima u drugim transplantacijskim centrima. U 11

slučajeva evidentiran je gubitak funkcije presatka unutar prva dva mjeseca, ali za većinu postupaka

transplantacije nisu dostupni podaci o ishodu. Visoka stopa darovatelja organa omogućila je strože

kriterije pri odabiru organa za presadbu radi očekivanog poboljšanja ishoda nakon transplantacije.

Međutim, porast broja potencijalnih primatelja bubrega na listi čekanja zahtijeva proširenje kriterija za

prihvaćanje organa s ciljem povećanja broja transplantacija koje će poboljšati kvalitetu života i

preživljenje bolesnika.

Page 58

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T11

ZNAČAJ LUMINEX TEHNOLOGIJE U PRAĆENJU PROTUTIJELA HLA PRIJE

TRANSPLANTACIJE ORGANA

Katalinić Nataša, Franić A, Duhović M, Šimac Sušanj I, Milojević T, Šever Šušnjar S,

Starčević A, Balen Sanja

Klinički bolnički centar Rijeka, Klinički zavod za transfuzijsku medicinu i tipizaciju tkiva

CILJ

Standardna i najstarija metoda određivanja protutijela HLA jest test limfocitotoksičnosti ovisne o

komplementu (CDC). Razvoj tehnologije omogućio je uvođenje novih tehnika čvrste faze, poput ELISA

i Luminex® citometrije. U Laboratorij za tipizaciju tkiva Rijeka je početkom 2012. godine u probir seruma

bolesnika na listi čekanja za transplantaciju bubrega uvedena Luminex® citometrija, kao trenutno

najosjetljivija tehnika. Cilj ove studije bila je usporedba rezultata ispitivanja prisutnosti protutijela HLA u

serumu bolesnika na listi čekanja za transplantaciju organa pomoću dvije različite metode: CDC i

Luminex® citometrije.

MATERIJALI I METODE

Provedena je retrospektivna analiza rezultata testiranja 1338 uzoraka seruma bolesnika na listi čekanja

za transplantaciju bubrega u Rijeci. Određivanje prisustva protutijela HLA provedeno je od ožujka 2012.

do ožujka 2018. usporednim testiranjem metodama CDC i Luminex®.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Prisustvo protutijela HLA dokazano je u 213 (15,9%) uzoraka seruma, dok je 635 (47,5%) uzoraka bilo

negativnog rezultata korištenjem obje tehnike. Rezultati nisu bili sukladni u 490 (36,6%) uzoraka. CDC

negativno i Luminex® pozitivno bilo je 438 (32,7%) uzoraka, dok je 52 (3,9%) bilo CDC pozitivno i

Luminex® negativno. Testom proporcija nije utvrđena statistički značajna razlika (χ2 = 64,9; P < 0,001).

Među Luminex pozitivnim pacijentima sedam nije imalo imunizirajućih događaja.

Sukladno podacima iz literature i u ovoj studiji je metodom Luminex dokazano prisustvo protutijela

HLA u značajno većem broju uzoraka u odnosu na CDC metodu. Međutim, Luminex citometrijom su

dokazana i protutijela HLA u osoba koje nisu bile izložene imunizirajućim događajima. Prema

rezultatima studije procjena statusa imunizacije HLA kod pacijenata na listi čekanja za transplantaciju

organa trebala bi se temeljiti na rezultatima CDC i Luminex® (ili drugih osjetljivih) metoda uz podatke

o kliničkom statusu bolesnika i izloženosti imunizirajućim događajima.

Page 59

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

P-T12

Is There a Correlation Between MAG3 Tubular Extraction Rate and Estimated

Glomerular Filtration Rate in Transplanted Kidney?

Ana Hrelja, Svjetlana Grbac-Ivanković, Jelena Šimić, Sanjin Rački, Božidar Vujičić

Klinički bolnički centar Rijeka

INTRODUCTION

The aim of study was to investigate correlation of MAG3 tubular extraction rate (TER) in patients with

transplanted kidney calculated by MAG3 dynamic scintigraphy (gamma camera method without blood

samples) and stage of chronic kidney disease (CKD) based on estimated glomerular filtration rate

(eGFR) calculated by CKD-EPI (Chronic Kidney Disease Epidemiology Collaboration) equation.

MATERIALS AND METHODS

The prospective study was based on evaluation of 205 consecutive patients who underwent 99mTc-

MAG3 dynamic scintigraphy of transplanted kidney between July 2012 and January 2017. The applied

activity was 300 MBq and graft depth was determined by lateral view static imaging. MAG3 TER or

clearance of MAG3 was calculated by “slope method” by Inou. Those patients who had values of TER

MAG3 above 90 ml/min were selected. Finally, 84 patients, 38 men (mean age 57, range 26-76) and 46

women (mean age 59, range 35-76) were recruited in the study. In each subject, within 24 hours from

scintigraphy, eGFR was calculated by CKD-EPI equation from serum creatinine level modified by

demographical parameters (gender, age and race). Also, all other available scintigraphic and clinical

parameters were analysed with focus on the functional status of graft.

RESULTS AND CONCLUSION

The range of TER values was 98-284 ml/min and calculated median clearance and standard deviation

were 150 ml/min and 38 ml/min, respectively. One patient had eGFR >90 ml/min, TER MAG3 215

ml/min (stage 0 of CKD), eight patients had eGFR 60-89 ml/min, average TER MAG3 204 ml/min

(stage 1 of CKD), 27 patients had eGFR 45-59 ml/min, average TER MAG3 163 ml/min (stage 2 of

CKD), 37 patients had eGFR 30-44 ml/min, average TER MAG3 139 ml/min (stage 3 of CKD), 11

patients had eGFR 15-29 ml/min, average TER MAG3 138 ml/min (stage 4 of CKD).

In patients with transplanted kidney there is a correlation between MAG3 TER calculated by gamma

camera method without blood samples and stage of CKD based on eGFR calculated by CKD-EPI.

However, there is a range of MAG3 TER for each stage of CKD. Consequently, the functional status of

graft can be evaluated by MAG3 scintigraphy in addition to standard analysis of perfusion, morphology

and excretory function of the graft. A further prospective study in a greater number of patients should

be done.

Page 60

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 01

INTERVENCIJE KOD ŽIVOTNO UGROŽENOG PACIJENTA POSLIJE

TRANSPLANTACIJE BUBREGA U JEDINICI INTENZIVNE MEDICINE – PRIKAZ

SLUČAJA

Branka Čačić, Hana Tunaj, Berislav Barbalić, Stella Gašparuš

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Pacijent kojem je transplantiran bubreg postoperativno se zaprima u jedinicu intenzivne medicine zbog

hemodinamske nestabilnosti i pogoršanja kliničke slike. Specifično za svakog pacijenta prema

prioritetima, individualno se razlikuje praćenje pacijenta i sam tijek liječenja. U ovom slučaju prioriteti su

bili hemodinamski stabilizirati pacijenta te očuvati funkciju transplantiranog bubrega. Nakon prijema na

odjel, pacijentu se dodatno pogoršala klinička slika razvojem infarkta miokarda i kardiogenog šoka.

MATERIJALI I METODE

Zbog toga je bilo indicirano postavljanje veno-arterijskog sustava za vantjelesnu oksigenaciju (VA

ECMO). Pacijent je neko vrijeme i dijaliziran, a veći dio vremena je ovisio i o mehaničkoj ventilaciji. Zbog

toga mu se učinila perkutana dilatativna traheotomija (PDT) kao i niz ostalih zahvata i pretraga koje su

iziskivale multidisciplinarni pristup takvom pacijentu.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Medicinske sestre i liječnici su konstantno uz pacijenta i prvi su koji će svaku promjenu zdravstvenog

stanja uočiti na vrijeme, kako bi se moguće komplikacije spriječile, a već nastale riješile. Upoznati sa

najnovijim dostignućima u medicini i sukladno tome primjenjujući svoja znanja i vještine omogućuju

pacijentima veće šanse za oporavak i preživljavanje.

Page 61

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 02

POTEŠKOĆE U EDUKACIJI BOLESNIKA NA PERITONEJSKOJ DIJALIZI

Mandica Mandalinić

Klinički bolnički centar Split

CILJ

Cilj rada je prezentirati kako je motiviranost i suradljivost bolesnika te članova obitelji nužna za uspješno

liječenje peritonejskom dijalizom (PD).

MATERIJALI I METODE

Prikazati ćemo bolesnika koji je rođen 1948. godine. 1990. godine dijagnosticirana je šećerna bolest tip

2 te arterijska hipertenzija. Zbog završnog stadija zatajenja bubrežne funkcije (prethodile neredovite

kontrole nefrologa i dijabetologa) uz razvijene mikro (retinopatija, polineuropatija, nefropatija) i

makrovaskularne komplikacije šećerne bolesti od 2014. godine je na programu liječenja hemodijalizom

(odbio liječenje PD). Tijekom liječenja hemodijalizom višestruko hospitaliziran poradi infektivnih

komplikacija vezanih uz krvožilne pristupe (centralne venske katetere) te nemogućnosti kreiranja trajnog

krvožilnog pristupa za hemodijalizu (opetovane tromboze vaskularnog pristupa). Nakon razvoja

sindroma gornje šuplje vene bolesniku i rodbini je savjetovano liječenje PD uz nužne promjena socijalnih

uvjeta (brojne mačke u domaćinstvu) te edukacija člana obitelji (bolesnik oslabljena vida).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

10.04.2017. godine započeto liječenje PD. Tijekom liječenja hemodinamski stabilan, bez subjektivnih

smetnji uz dobre drenaže. Sin zadovoljavajuće savlada edukaciju, bolesnik nemotiviran. Slijede

problemi jer rodbina navodi nemogućnost obavljanja četiri izmjene dnevno zbog radnog odnosa (sin

student, loši međuobiteljski odnosi). Konzultiran HZZO radi odobrenje dvije asistirane dijalize dnevno.

Nakon višestrukih telefonskih razgovora, slanja dopisa i nakon dužeg čekanja HZZO odobrava dvije

asistirane dijalize dnevno. Bolesnik dolazi na redovite kontrole putem Dnevne bolnice. Subjektivno

dobro, drenaže dobre, bolesnik zadovoljan ovom metodom liječenja. Ponovno problemi na koje ne

možemo utjecati: obiteljski odnosi, neredovite kontrole, nesuradljivost u liječenju, nemotiviranost za

liječenje i socijalni uvjeti. Bolesnik samovoljno odbija redovite postupke PD te se dana 16. 10. 2017.

godine hospitalizira na Zavodu za intezivnu medicinu pod kliničkom slikom hipervolemije,

hiperkalijemije, hipoglikemije, febrilan uz poremećaj svijesti te umire pod kliničkom slikom srčanog

zastoja. Unatoč svim poduzetim mjerama od strane zdravstvenog tima koji sudjeluju u edukaciji i

liječenju bolesnika nemoguće je provesti adekvatno liječenje PD bez motiviranosti bolesnika i podrške

obitelji

Page 62

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 03

IZAZOVI U OBRADI BOLESNIKA ZA STAVLJANJE NA LISTU ČEKANJA ZA

KADAVERIČNU TRANSPLANTACIJU BUBREGA

Ilirija Knežević

Klinički bolnički centar Split

CILJ

Tijekom obrade za transplantaciju bubrega bolesnici u podvrgnuti brojnim laboratorijskim pretragama i

dijagnostičkim postupcima koji zahtijevaju određeno vrijeme za izvršenje.Vrlo često se zbog pridruženih

bolesti, dugih lista čekanja na dijagnostičke pretrage te nesuradljivosti bolesnika vrijeme obrade za

transplantaciju produljuje. Cilj rada je prezentirati bolesnicu koja se unatoč brojnim zaprekama te

dugotrajnoj i iscrpnoj obradi uspješno transplantirala.

MATERIJALI I METODE

Radi se o bolesnici rođenoj 1951. godine kojoj je 1999. dijagnosticrana adultna, autosomno dominantna

policistična bolest bubrega. Uz neredovite kontrole nefrologa 2013. godine započinje se liječenje

peritonejskom dijalizom zbog završnog stadija zatajenja bubrežne funkcije. Krajem rujna 2014. godine,

a nakon potpisanog informiranog pristanka, bolesnica započinje obradu za kadaveričnu transplantaciju

bubrega (ranije odbijala). Slijedi niz protokolom predviđenih laboratorijskih pretraga i dijagnostičkih

postupaka. Na početku obrade verificiran „M“ protein te započeta hematološka obrada (trajanje obrade

dva mjeseca), a zbog bolova u nogama uz otežanu pokretljivost neurološka, neurokirurška i radiološka

obrada (MSCT i MR LS kralješnice, EMNG donjih udova...). Cijeli postupak dodatno indicirane obrade

traje mjesecima zbog dugih listi čekanja. Nakon učinjene obrade i verificirane stenoze spinalnog kanala

traži se konzultacija neurokirurga o operativnom zahvatu. Prijepor između transplantacijskog tima i

neurokirurga o prioritetu operativnog zahvata (operacija stenoze spinanog kanala ili transplantacija

bubrega) traje mjesecima. Zbog dugog čekanja svih dodatno indiciranih pretraga i mišljenja

neurokirurga i transplantacijskog tima slijedi zanavljanje ranije urađenih nalaza čime se tijek obrade

ponovno dodatno produljuje.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Nakon dugotrajne i iscrpne obrade bolesnica se prijavljuje na Listu čekanja za kadaveričnu

transplantaciju bubrega te 16.1.2017 učini se kadaverična transplantacija bubrega. Unatoč brojnim

zaprekama (nesuradljivosti bolesnice, pridruženim bolestima i dugim listama čekanja) i dugotrajnoj

obradi, zalaganjem zdravstvenog tima bolesnica je obrađena i transplantirana.

Page 63

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 04

PURIFIKACIJA KRVI U REGULACIJI IMUNOLOŠKOG ODGOVORA U SIRS-U I

SEPSI

Antonela Đerek, Jadranka Grancarić

Klinički bolnički centar Split

CILJ

Uloga adsorbera citokina u poboljšanju ishoda bolesnika s kliničkom slikom SIRS-a i sepse u jedinici

intenzivnog liječenja.

MATERIJALI I METODE

Prikaz slučaja bolesnika s teškim opeklinama prema medicinskoj dokumentaciji iz Jedinice intenzivnog

liječenja. Korištenjem adsorbera citokina tijekom 48 h uz ostalu konvencionalnu terapiju kod bolesnika

s teškim opeklinama, sepsom i očuvanom bubrežnom funkcijom postigao se brz oporavak uz kraće

vrijeme ovisnosti o inotropnoj potpori, regresiju upalnih parametara i kraći boravak u Jedinici intenzivnog

liječenja

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Uključenjem adsorbera citokina u liječenju bolesnika s teškim opeklinama i sepsom postigao se brz

oporavak hemodinamske stabilnosti uz regresiju upalnih parametara i ukupno kraće vrijeme boravka u

Jedinici intenzivnog liječenja.

Page 64

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 05

UTJECAJ PRIMJENE PRAVILNOG ASEPTIČNOG RADA S TRAJNIM

DIJALIZNIM KATETEROM (HICKMAN KATETEROM) NA ODJELU

HEMODIJALIZE U KB MERKUR

Nenad Dakić, Ljiljana Peter, Katica Šagud

Klinička bolnica Merkur

CILJ

Prikazati pravilan aseptičan način postupanja s trajnim dijaliznim kateterom (TDK) kao i povezanost s

njegovom dugotrajnom primjenom kod pojedinog bolesnika.

MATERIJALI I METODE

U radu će biti prikazan aseptičan način spajanja pacijenta s trajnim dijaliznim kateterom na hemodijalizu

na Odjelu bubrežnog nadomjesnog liječenja u KB Merkur, kao i materijal potreban za aseptično spajanje

bolesnika, previjanje i pravilnu njegu izlazišta TDK-a. Iz medicinskih zapisa trajnog praćenja bolesnika

s trajnim dijaliznim kateterom preuzeli su se podaci o vremenu postavljanja TDK-a, o eventualnoj

promjeni TDK-a te o razlozima promjene i pojavi infekcija kod pojedinih bolesnika.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Pojava infekcije trajnog dijaliznog katetera kod kroničnih pacijenata na hemodijalizi u KB Merkur ima

nisku pojavnost i ne povezuje se uz postupanje s TDK-om., već uz druge rizične čimbenike.

Promatranjem vremenske odrednice iz analize dokumentacije, uočljiva je dugotrajnost TDK-a kod

većine pacijenata što pokazuje uspješnost aseptičnog načina postupanja s TDK-om.

Page 65

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 06

KLJUČNI PARAMETRI USPJEŠNE PD-A

Nadica Doboš

Kirkomerc d.o.o. Zagreb

CILJ

Peritonejska dijaliza omogućuje postupno i fiziološki sličnije odstranjivanje uremijskih toksina i tekućine

iz organizma oponašajući rad vlastitih bubrega. Klinička iskustva su pokazala kako individualni

parametri bolesnika imaju ključan utjecaj na uspješnost liječenja peritonejskom dijalizom.

MATERIJALI I METODE

Kao početni parametar prilikom planiranja PD terapije treba uzeti u obzir bolesnikov stil života.

Razumijevanje kako i gdje bolesnik provodi svoj dan utjecati će na raspored izmjena i odabir modaliteta

peritonejske dijalize. Dob je parametar koji utječe na izbor modaliteta dijalize. Bolesnici s dobrim

motornim vještinama i prisutnom motivacijom dobri su kandidati za PD. S porastom dobi i razvojem

različitih pridruženih bolesti bolesnik više neće moći samostalno obavljati PD izmjene te će mu biti

potrebna pomoć. Tada govorimo o asistiranoj PD. Kao i kod hemodijalize, BSA bolesnika utjecati će na

dozu dijalize za postizanje optimalnih klirensa. Promjene u težini zbog načina života, unosa kalorija,

bolesti i volumnog statusa trebaju stalno biti praćene radi prilagodbe PD terapije. Ostatna bubrežna

funkcija ima utjecaj na preživljavanje bolesnika i kvalitetu života bolesnika s PD. U ADEMEX studiji,

prospektivnim, randomiziranim ispitivanjem na 965 bolesnika na PD uz tjednu diurezu od 10 L /m2,

utvrđen je pad relativnog rizika od smrti za 11%. Studije su pokazale da primjena biokompatibilnih

otopina pridonosi očuvanju ostatne BF. Kod bolesnika sa očuvanom funkcijom bubrega, manji broj

izmjena manjeg volumena može biti dostatno uz redovito kontroliranje ostatne BF. Procjenu ostatne

bubrežne funkcije i određivanje Kt/V uree treba obaviti tromjesečno. Za bolesnike s PD-om preporučuje

se ukupni Kt/V uree od najmanje 1,7 tjedno. Transportne karakteristike peritonejske membrane

mijenjaju se s vremenom. Stoga se preporuča redovito praćenje D/P kreatinina i prilagođavanje PD

terapije promjenama.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Vodeći računa o posebnosti svakog bolesnika cilj nam je da je bolesnik dobije adekvatnu dozu dijalize,

a parametri koji ukazuju na to su: opći osjećaj dobrobiti, odsutnost pothranjenosti, odsutnost uremijskih

simptoma, biokemijska ravnoteža i euvolemija.

Page 66

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 07

BRINUĆI O BOLESNIKU BRINEMO O OKOLIŠU

Antonija Tomas

Kirkomerc d.o.o. Zagreb

CILJ

PD kao metoda liječenja KZB najčešće podrazumijeva višegodišnje liječenje bolesnika u kućnim

uvjetima. Tijekom edukacije bolesnike se nauči kako pravilno pohranjivati i zagrijavati otopine, brinuti o

zalihama, zbrinjavati iskorišteni materijal te time nastali otpad.

MATERIJALI I METODE

Pakiranja PD otopina izrađena su od biokompatibilnih materijala koji su jedino kao takvi medicinski

prihvatljivi a to su najčešće medicinski PVC i Biofine kao inovativni biorazgradivi PD materijal. U medicini

se godišnje troši oko 4 milijuna tona polimera sa daljnjom tendencijom rasta od 6-10% godišnje.

Materijali koji sadrže plastisajzere pod utjecajem povišene temperature i kiselog medija ispuštaju ftalate

(najčešći omekšivači materijala) koji su toksični. Studije pokazuju kako ti materijali izazivaju upalu i pri

tome su snažni disruptori hormonske ravnoteže te se u konačnici sve češće povezuju sa nastankom

nekih od karcinoma. To najviše pogađa djecu, mlade bolesnike i žene. U RH se već dugi niz godina

koriste PD otopine pakirane u vrećice načinjene od biokompatibilnih i biorazgradivih materijala, koji su

uz to inertni te kao takvi idealni za očuvanje biokompatibilnosti i kvalitete same PD otopine. Vrećice sa

otopinama se pakiraju u kutije izrađene od biorazgradivog slojevitog kartona precizno određene debljine

koja pomaže očuvanju termostabilnosti otopine tijekom transporta. Na području RH vrijede i poštuju se

stroge norme sigurnosti a koje su važeće na području EU.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Iznimna je važnost pravilne pohrane i pravilnog zagrijavanja glukozne PD otopine. Visoka temperatura

tijekom skladištenja i eventualno dužeg zagrijavanja dovodi do nestabilnosti glukoze i nastanka

razgradnih produkata zvanih GDP. Oni dugoročno utječu na očuvanje peritonejske membrane i

preživljenje PD kao metode. Da bi se zagrijala PD otopina od 2000ml dovoljno ju je držati na PD grijaču

2 sata. Otopine na današnjim APD uređajima zagrijavaju se on-line tijekom protoka dijalizata što je

svakako poželjnije. Jedan PD bolesnik godišnje mora zbrinuti oko 300kg otpada, stoga je korištenje

biorazgradivost materijala iznimno važna.

Page 67

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 08

NADOMJEŠTANJE BUBREŽNE FUNKCIJE - ISKUSTVA U RADU U IRSKOJ

Anica Majic

Beacon Hospital, Dublin,Ireland

CILJ

Cilj izlaganja je prikazati iskustva i razlike rada u izvanbolničkoj jedinici za dijalizu privatne bolnice u

Irskoj. U izlaganju ću prikazati statistiku oboljelih i metode liječenja. Zatim ću na ukratko prikazati bitne

karakteristike i zanimljivosti u prevenciji i kontroli infekcija, pripremu pacijenta za transplataciju te

općenito neke zanimljivosti i razlike u radu na hemodijalizi.

MATERIJALI I METODE

Materijali i metode biti ce svakodnevno iskustvo u radu kako i korištenje statistike Irskog udruženja

dijalize i transplatacije.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Kao zaključak koristit ću pitanja i odgovore kako bi na najjednostavniji način izložila zanimljivosti i

prikazala iskustvo sa Irske hemodijalize.

Page 68

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 09

UTJECAJ ADEKVATNOG PRITUPA BOLESNIKU NA SMANJENJE PTH

Marina Padelin, Snježana Smolić, Ante Šegić, Dubravka Varivoda

Opća bolnica Zadar

CILJ

Cilj rada je pokazati može li se posebnim pristupom utjecati na smanjenje rizika ili kako smo nadzorom

nad uzimanjem lijeka postigli optimalne vrijednosti PTH u serumu.

MATERIJALI I METODE

Obrađeno je 72 pacijenata starijih od 18 godina koji nisu imali malignu bolest, a liječeni su dijalizom.

Ispitivali smo vrijednosti PTH veće od normalnog raspona (1,60-6,90 pmol/L) te povećanja do 4 ×, od 4

do 5 ×, od 6 do 9 ×, >9 ×. Vrijednosti partireoidnog hormona (PTH) uzeli smo kao srednju vrijednost u

promatranim godinama.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Godine 2006. ispitano je 67 bolesnika 40,32 % bolesnika imalo je povećanje više od 6 i 9 puta iznad

normale, a 2007. godine vrijednosti su bile povećane iznad 6 i 9 × u čak 53,37 % pacijenata. Godine

2016. nakon uvođenja ciljane terapije i ciljane primjene iste samo 8,96 % pacijnata je imalo vrijednosti

više od 6 × i 8,96 % više od 9 ×. Prosjek je iznosio 73,90 pmo/L za 2007. godinu, a 33,04 pmo/L za

2016. godinu. Prema tim analizama visoki PTH, hiperparatireoidizam kao ključni faktor u

arteriolosklerozi i kardiovaskularnoj bolesti smanjen je od prosječnih vrijednosti 62,13 pmo/L 2006. i

73,90 pmo/L 2007. godine na 33,04 pmo/L 2016. godine. Ovo smanjenje rezultat je programiranog rada

u dijaliznoj jedinici gdje su pacijenti dobivali terapiju kalcitrolom i parikalcitrolom pod nadzorom osoblja.

Usprkos ispravci ovog važnog kardiovaskularnog rizika ukupna smrtnost u dijaliznoj populaciji u našem

centru se nije smanjila,naprotiv značajno je porasla što se tumači sve starijim pacijentima koji se

uključuju na dijalizu,te dobrim transplantacijskim programon mlade srednje pa i stare životne dobi.

Individualno pristupanje svakom bolesniku i uzimanje lijekova pod nadzorom dovelo je u ovom slučaju

do odličnih rezultata bez obzira na krajnji ishod preživljenja na koji su imali utjecaja drugi čimbenici.

Page 69

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 10

PROCJENA BOLI NAKON POSTAVLJANJA PERITONEJSKOG KATETERA

Ines Kantura, Martina Peharec

Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb

CILJ

Ovim istraživanjem želimo prikazati procjenu boli pri postavljanju peritonejskog katetera, uzroke boli,

način otklanjaja boli, obilježja bolesnika koja uključuju njihovu dob, spol te dijagnozu. Ovu analizu smo

proveli kako bi medicinskom osoblju, a samim time i bolesnicima, približili sam način postavljanja

peritonejskog katetera i postoperativni tijek.

MATERIJALI I METODE

Analizirali smo podatke iz ranog postoperativnog perioda, nakon postavljanja peritonejskog katetera .

Uz samu procjenu boli bilježen je odrinirani analgetik i njegova učinkovitost na smanjenje razine boli.

Prosječno izvođenje zahvata trajalo je 30 minuta. Podatke smo prikupljali tijekom dužeg vremenskog

razdoblja na odjelu Nefrologije.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Kao moguće uzroke boli možemo navesti: bol pod ramenima (posljedica insuflacije CO2 u trbušnu

šupljinu) , bol u području reza i potkožnog tunela te nelagoda u donjem dijelu trbuha izazvana vrškom

PD katetera. U našem uzorku je mali broj bolesnika koji su tražili analgetik a među njima je bilo više

osoba muškog spola. Za ovaj zahvat vrlo je važna priprema bolesnika potpisivanjem preoprativnog

informativnog pristanka te smjernice kako se zahvat obavlja. Isto tako zaključili smo da ukoliko se CO2

na kraju zahvata odstranjuje smanjuje se postoperativni osjet boli.

Page 70

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 11

UPRAVLJANJE STARIJOM RADNOM SNAGOM: IZAZOVI ZA RUKOVODITELJE

U SESTRINSTVU

Marija Gilja

Poliklinika Sveti Duh II, Zagreb

CILJ

Povećanje zaposlenosti kao i produljenje radnog vijeka ciljevi su nacionalnih i europskih politika od kraja

devedesetih godina prošlog stoljeća. Na koji način su takve politike primjenjive u zdravstvenom

sustavu?

MATERIJALI I METODE

Nedostatka medicinskih sestara udružen sa produljenjem radnog vijeka veliki je izazov u organiziranju

rada medicinskih sestara u zdravstvenom sustavu. Možemo li upravljanjem zaposlenicima starije

životne dobi nedostatke pretvoriti u prednosti te izgraditi radno okružje u kojem svaka medicinska sestra

može u potpunosti koristiti svoje potencijale? Mogući odgovor će se ponuditi primjerima iz prakse u

zemljama Europske unije s osvrtom na populaciju medicinskih sestara

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Smanjenje radnog vremena, održavanje i promicanje zdravlja starijih zaposlenika, edukacija

rukovoditelja o upravljanja starijom radnom snagom sastavnice su za strategiju upravljanja ljudskim

resursima u zdravstvenom sustavu.

Page 71

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 12

PRAĆENJE INDIKATORA KVALITETE U CENTRU ZA HEMODIJALIZU

Marija Gilja, Aleksandra Bičanić, Ana Sliško, Marijana Stojić, Zdenka Šebalj, Željko Šprem, Zora

Tomić

Poliklinika Sveti Duh II, Zagreb

CILJ

Osnovni cilj kvalitete je praćenja i povezivanja ishoda s postupcima liječenja u centrima za hemodijalizu.

Važni preduvjeti za poces trajnog praćenja poboljšanja zdravstvene skrbi je informatizacija

zdravstvenog sustava, odgovarajuća i trajna edukacija svih sudionika u pružanju zdravstvene skrbi i

stvaranje kulture koja potiče kvalitetu skrbi.

MATERIJALI I METODE

Temeljni zapisi za analizu indikatora kvalitete su elektronički zdravstveni zapisi o bolesniku, bilo da su

zasebni sustav, ili dio integriranog informacijskog sustava zdravstvene ustanove. U ovom radu za prikaz

rezultata odabrani su indikatori čije praćenje ulazi u područje rada medicinskih sestara tijekom

jednogodišnjeg razdoblja: trajanje dijaliznog tretmana, protok krvne pumpe, volumen procesuirane krvi,

volumen infudirane tekućine ( hemodijafiltracija ), vrijednosti doze dijalize. Dosezanje zadanih ciljeva je

dinamičan proces koji određuju karakteristike bolesnika, dostupne tehnologije, educiranost,

razumijevanje i zainteresiranost pružatelja zdravstvene skrbi.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Definirani ishodi dijaliznih tretmana su temeljeni na dokazima, jasno formulirani, razumljivi bolesniku i

svim članovima tima, dovoljno specifični da je moguća evaluacija istih. Analizom dosegnutih ciljeva

definiraju se planovi za održavanje ali i poboljšanje kvalitete i ishoda skrbi.

Page 72

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 13

UMIJEĆE LIJEČENJA AKUTNE BUBREŽNE INSUFICIJENCIJE KAO IZAZOV

SESTRINSKOJ SKRBI KROZ PRIKAZ SLUČAJA

Gordana Šantek-Zlatar, Igor Žabić, Romana Samovojska, Sandra Vukojan, Snježana Hižak

Opća bolnica "Dr.T.Bardek" Koprivnica

CILJ

Jedan od najvažnijih ciljeva je ukazati kako kompleksnost liječenja uvelike mijenja ciljeve i smjer

zdravstvene njege bolesnika. Također, potrebno je istaknuti važnost interdisciplinarnosti timskog rada

kroz liječenje i zdravstvenu njegu pacijenata u prikazu slučaja.

MATERIJALI I METODE

Prikaz slučaja liječenja i zdravstvene njege bolesnice s akutnom bubrežnom insuficijencijom na odjelu

nefrologije i endokrinologije OB „Dr.T.Bardek“ Koprivnica.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Kroz pristupanje zdravstvenim informacijama, prikupljanje i procjenjivanje istih može se zaključiti ishod

liječenja i zdravstvene njege bolesnice s ABZ u prikazanom slučaju. Ishod umijeća liječenja i

zdravstvene njege bolesnice ističe dobrobit za bolesnicu ali svakako kroz kontinuiranu odgovornost

liječnika i medicinskih sestara/tehničara baziranu na stručnosti i profesionalnosti kroz timski integritet i

uvažavanje. Zaključak Posljednjih dvadesetak godina zahvaljujući brojnim terapijskim mogućnostima

uvelike se mijenja tijek i kvaliteta liječenja i zdravstvene njege bolesnika ka pozitivnom ishodu mnogih

bubrežnih bolesti, pa tako i akutne renalne insuficijencije. Takvo suvremeno liječenje uvjetuje

kompleksnost i dinamičnost sestrinske skrbi. Zahtjevima sestrinske skrbi u suvremenoj nefrološkoj

praksi može odgovoriti samo dobro educirana medicinska sestra/tehničar kroz program cjeloživotnog

učenja baziranog na osobnoj odgovornosti za umijeće izvedbe složenih intervencija. Ohrabruje činjenica

da su se medicinske sestre/tehničari pokazali na razini aktualnog zadatka. Prepoznaju potrebu za

edukacijom, kritički prilaze postojećim problemima, prepoznaju važnost prateće suvremene medicinske

tehnologije u liječenju i prepoznaju svoju ulogu u interdisciplinarnom timu uvažavajući integritet te nude

originalna rješenja u smislu unaprjeđenja kvalitete sestrinske skrbi ali i ukupnog zdravstvenog

zbrinjavanja bolesnika. Jedino kroz uvažavanje i interdisciplinarnost u timu koji skrbi za bolesnika

možemo imati pozitivnu evaluaciju na dobrobit povjerenog nam bolesnika.

Page 73

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 14

HDX – PROŠIRENA HD TERAPIJA INOVATIVNIM MEMBRANAMA

Marija Kadović, Ina Novak, Matija Večerina

Agmar d.o.o. Zagreb

CILJ

Nova terapija HDx (proširena HD) je evolucija u hemodijalizi, jer učinkovito cilja uklanjanje srednje velikih

molekula. Mnoge od njih su povezane s razvojem upale, kardiovaskularnih bolesti i drugih komorbiditeta

kod bolesnika na dijalizi. Ne samo da HDx terapija može pružiti performanse HDF-a u uklanjanju

konvencionalnih srednje i srednje velikih molekula, ona to može ostvariti na HD infrastrukturi, i to

upotrebom inovativne Theranova membrane. Cilj ovog rada je približiti HDx terapiju kao novu

mogućnost za bolesnike na dijalizi, odnosno pojasniti koliko je medicinskim sestrama jednostavniji rad

na HD infrastrukturi čak i ako žele povećanu učinkovitost dijalize bez dodanog tereta HDF-a. Danas

postoje inovativni dijalizatori koji omogućuju terapiju HDx kombinirajući 4 terapijska načela: propusnost,

selektivnost, zadržavanje i unutarnja filtracija - u jednom dijalizatoru. Njihove inovativne medium cut-off

membrana (MCO) proširuju raspon tvari uklonjenih tijekom redovne dijalize, zadržavajući bitne proteine

na kontroliranoj i sigurnoj razini. Dijalizatori s inovativnim membranama imaju jedinstveni cut-off i

mogućnost filtracije najbližu prirodnom bubregu.

MATERIJALI I METODE

Kako bi se dokazala učinkovitost inovativne Theranova membrane, prikazani su rezultati validacije filtera

u zdravstvenim ustanovama. U svakoj zdravstvenoj ustanovi uključenoj u validaciju odabrana su

pacijenti sukladno kriterijima uključenja u validaciju (pacijenti stariji od 18 godina, trenutno na HDF,

fistula). Validacija je odobrena od Etičkog povjerenstva u svakoj bolnici, a pacijenti su dali odobrenje

potpisom informiranog pristanka. Ukupno trajanje liječenja pacijenata Theranova filterom bilo je 12

tjedana. Osim standardnih lab. pretraga, prvog i zadnjeg dana liječenja dodatno su još učinjeni nalazi

B-2M i λ- lakih lanaca. Karakteristike svake dijalize tijekom 90 dana upisivale su se u za to formiranu

dijaliznu check – listu. Za validaciju su se koristili Theranova 400 filteri, tvrtke Gambro na postojećoj

infrastrukturi u zdravstvenim ustanovama. Ukupnu validaciju (90 dana) završilo je 14 pacijenata.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Nakon liječenja Theranova inovativnim filterom dokazalo se da su ukupne vrijednosti srednje velikih

molekula u organizmu smanjene (B2 mikroglobulin te i λ- laki lanci) čime se dokazala i veća učinkovitost

inovativne membrane u odnosu na filtere korištene pri HDF terapiji. Ujedno je razina albumina u krvi

pacijenata u trendu porasta čime se dokazala selektivnost za zadržavanje esencijalnih proteina 4,5.

Pacijenti su naveli subjektivno bolje osjećanje za vrijeme HDx terapije, a medicinske sestre osjećaj

sigurnosti i jednostavnosti izvođenja HD.

Na ovakav način omogućuje se kvalitetnija i sigurnija dijaliza svakom bolesniku, a medicinskim sestrama

efektivnija i efikasnija isporuka svake dijalizne terapije.

Page 74

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 15

ALERGIJSKE REAKCIJE NA POLISULFONSKU MEMBRANU DIJALIZATORA,

NAŠA ISKUSTVA

Marija Bahorik, Vesna Odobašić

Klinički bolnički centar ˝ Sestre milosrdnice˝ Zagreb

CILJ

Cilj rada je prikazati sestrinska iskustva u radu s bolesnicima kod kojih su prepoznate alergijske reakcije.

MATERIJALI I METODE

Izvor podataka je arhiv medicinske dokumentacije Zavoda za nefrologiju i dijalizu.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Prepoznavanje simptoma alergijske preosjetljivosti važna je zadaća medicinske sestre na dijalizi.

Individualan pristup bolesniku u liječenju bolesnika, kvalitetna edukacija medicinskih sestara i iskustvo

važan je faktor u prepoznavanju i liječenju alergijskih reakcija

Page 75

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 16

CILJANO OTKLANJANJE CITOKINA I ENDOTOXINA KOD SEPTIČKIH STANJA

Ina Novak, Marija Kadović, Matija Večerina

Agmar d.o.o. Zagreb

CILJ

Sepsa označava sistemsku infekciju praćenu reakcijom tzv. sindroma sistemskog upalnog odgovora

(engl. systemic inflammatory response syndrome = SIRS). SIRS predstavlja akutnu upalnu reakciju sa

sistemskim manifestacijama prouzročenu oslobađanjem brojnih endogenih posrednika upale u krvotok.

Cilj ovog rada je pojasniti mogućnosti novih proširenih načina liječenja sepse upotrebom filtera s AN69

membranom radi osiguravanja učinkovite bubrežne potpore difuzijom i konvekcijom, kao i adsorbiranje

citokina. Kombinirani efekt na uklanjanje endotoksina, uklanjanje citokina, a ujedno niske trombogenosti

i aktivne bubrežne potpore mogu biti korisne za septičke bolesnike koji trebaju kontinuiranu bubrežnu

nadomjesnu terapiju. Prisutnost endotoksina u krvotoku uzrokuje oslobađanje citokina, poput

interleukina -6, interleukina -1, TNF-alfa. Endotoksini aktiviraju komplementare i koagulacijske

čimbenike, koji dovode do septičkog šoka i mogućeg zatajenja više organa. Akutno zatajenje bubrega

je često u bolesnika sa sepsom zbog hipoperfuzije i naleta nefrotoksina.

MATERIJALI I METODE

U radu će se prikazati dosadašnja istarživanja u kojima se uspoređivala primjena ostalih membrana

(M100, ST 150) te AN69, Oxiris membrane pri CRRT-u, a kod bolesnika u septičkom šoku.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Upotreba filtera s difuznim, konveksnim i adsorbirajućim svojstvima, omogućuje bolesniku odstranjenje

srednjih i srednje velikih molekula upalnih medijatora modalitetima CVVH, CVVHD i CVVHDF. Ovakva

je terapija izazov i medicinskim sestrama u dijaliznim centrima koje s obzirom na količinu i težinu poslova

koje rade, u ovakvoj vrsti liječenja vide mnoge prednosti za osiguranje kvalitete zdravstvene njege

životno ugroženih bolesnika.

Page 76

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 17

EDUKACIJA BOLESNIKA NA PERITONEJSKOJ DIJALIZI

Sanja Benić, Danijela Ćosić

Klinički bolnički centar Zagreb

CILJ

Cilj nam je da bolesnik bude potpuno i pravovremeno upoznat s prirodom same bolesti, njenim tijekom,

ishodom, metodama nadomještanja bubrežne funkcije, te da stekne znanje, volju i snagu kako bi

postigao maksimalnu samostalnost.

MATERIJALI I METODE

Provođenje edukacije bolesnika jedna je od glavnih zadaća medicinske sestre kada se bolesnika

osamostaljuje za provođenje peritonejske dijalize. Edukacija je ključna stavka u cijelom procesu, a

ključnu ulogu ima odnos sestra-bolesnik i ostali članovi tima. Bolesniku je bitno pružiti uvid u bolesti i

načine liječenja, kako bi se smanjio strah i zabrinutost od nepoznatog koji se javlja. Pružanjem

informacija bolesniku i/ili njegovoj obitelji o postupcima u liječenju, podižemo motiviranost bolesnika u

sudjelovanju liječenja, što pridonosi cjelokupnom pozitivnom ishodu liječenja. Intervencije medicinske

sestre usmjerene su na prepoznavanje i procjenu stanja bolesnika. Medicinska sestra mora poznavati

simptome koji se mogu pojaviti kod bolesnika kako bi mogla na vrijeme uvidjeti probleme i komplikacije.

Bitna je psihološka pomoć bolesniku koja će mu pomoći u bržem oporavku, te ukoliko ima poteškoća u

edukaciji, koje su najčešće vezane uz strah od ishoda liječenja, socijalnu izolaciju, promjenu životnih

navika bolesnika i obitelji te strah od nepoznatog.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Provodeći organiziranu edukaciju medicinska sestra i liječnik čine tim koji bolesnicima omogućuje

kvalitetnu i holističku skrb.

Page 77

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 18

ZADAĆE MEDICINSKE SESTRE PRI IZVOĐENJU POSTUPKA BIOPSIJE

BUBREGA

Mirna Lovrić, Ljiljana Ujević, Saša Huić, Lada Zibar

Klinički bolnički centar Osijek

CILJ

Cilj je rada prikazati zadaće medicinske sestre tijekom pripreme, izvođenja i nakon postupka biopsije

bubrega.

MATERIJALI I METODE

Postupci izvođenja biopsije bubrega dokumentirali su se metodom snimanja uz primjenu profesionalne

audio-video opreme. Od bolesnika je dobivena pisana suglasnost za snimanje postupka i video će se

materijal koristiti primarno u svrhu edukacije zdravstvenih djelatnika, bez narušavanja prava bolesnika.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Priprema za izvođenje postupka biopsije bubrega podrazumijeva: pripremu bolesnika (psihološka,

edukacijska, fizička), prostora, pribora i opreme te medicinskog osoblja. Medicinska sestra sudjeluje pri

pozicioniranju bolesnika za zahvat. Ukoliko se punktira bolesnikov nativni bubreg, bolesnik se

pozicionira u ležeći položaj na trbuhu, dok se u ravan ležeći položaj na leđa bolesnik pozicionira ukoliko

se izvodi biopsija transplantiranog bubrega. Medicinska sestra uz liječnika i ostale članove zdravstvenog

tima sudjeluje u postupcima: pripreme ubodnog mjesta, lokalne anestezije, punktiranja bubrega,

uzorkovanja i transporta tkiva bubrega te stalne psihološke potpore bolesnika. Nakon završene biopsije

koja traje otprilike 20 minuta, medicinska sestra ubodno mjesto zaštiti sterilnom kompresom i

komprimira vrećicom sa pijeskom. Bolesnik nakon zahvata leži četiri sata, kada se uzorkuju krvna slika

i nativni urin. Ukoliko su nalazi uredni bez drugih znakova krvarenja, bolesnik se upućuje kući, uz

preporuku izbjegavanja tjelesnih naprezanja tijekom nekoliko dana.Zadaće pri izvođenju postupka

biopsije bubrega od medicinskih sestara iziskuju visoku razinu specifičnih znanja i vještina, uz krucijalnu

važnost stalne procjene bolesnikova općeg stanja i ponašanja tijekom svih faza postupka.

Page 78

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 19

EDUKACIJA TRANSPLANTIRANIH BUBREŽNIH BOLESNIKA

Mirjana Kozina, Renata Balić, Karitas Majić, Sanja Klačinski, Nikolina Bašić Jukić

Klinički bolnički centar Zagreb

CILJ

Transplantacija bubrega jedna je od metoda nadomjesne bubrežne terapije. Sestrinska uloga je

značajna u sprječavanju komplikacija zatajanje funkcije transplantiranog bubrega. Po otpustu bolesnika

iz bolnice s novo transplantiranim bubregom bolesnik treba promijeniti način života i plan uzimanja

lijekova. Transplantacija bubrega donosi mnoge promjene, ali i mnoge izazove. Sestrinska uloga može

bolesniku povezati promjene sa izazovima.

MATERIJALI I METODE

Na KBC Zagreb, Klinike za unutarnje bolesti u ambulanti za transplanatirane bubrežne bolesnike, do

ožujka, 2018, redovno se kontoliralo 1358 bolesnika. U prosjeku se mjesečno uključuje 8

novotransplantiranih bubrežnih bolesnika.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Sestrinska uloga bitna je u edukaciji zbog: upoznavanja bolesnika o pravilnom uzimanju propisne

terapije, do-edukacija o higijeni uro-genitalne regije, dogovor o fizičkoj aktivnosti u konzultaciji za

nefrologom koji se bavi transplantiranim bubregom. Radi poboljšanja kvalitete preživljenja

transplantiranog bubrega u bolesnika pristup edukaciji je invidualan. Tijekom edukacije bolesnika radi

poboljšanja razumijevanja u bolesnika se potiče suradljivost. Kako bi se provela evaluacija naučenog u

bolesnika potrebno je provjera dobivenih informacija, o razumijevanju bolesnika o edukacijskom

sadržaju, potom demonstracija postupaka, primjerice, bolesnik samostalno slaže propisanu terapiju za

tri naredna dana uz sestrinsko praćanje točnosti provedenog postupka. Možemo zaključiti kako se radi

o bitnom segmentu pri kojem sestrinska uloga može poboljšati dugotrajnost preživljenja transplantiranog

bubrega u bolesnika.

Page 79

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 20

E-USAVRŠAVANJE ZNANJA O PERITONEJSKOJ DIJALIZI

Renata Balić1, Kristina Fišter2

Klinički bolnički centar Zagreb1, Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu2

CILJ

Usavršavanje znanja u medicini moguće je različitim načinima. Jedan od njih je i putem internetskih

portala za e-učenje.

MATERIJALI I METODE

Prvi Hrvatski internetski portal za e-učenje o peritonejskoj dijalizi nalazi se na internetskoj stranici na

adresi: https://rbalic.github.io uz mogućnost i na: https://sites.google.com/a/kbc-zagreb.org/edukacija.

Cilj ovog internetskog portala je razvoj e-učenja za sestrinsko i liječničko e-usavršavanje znanja i

vještina o peritonejskoj dijalizi.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Ovaj internetski portal za e-učenje nazvan je e-Školica. Edukacijski sadržaj koji je dostupan putem e-

Školice utemeljen je na znanstvenim spoznajama te mu se pristupa besplatno budući je izrađen u

edukativne svrhe. Početna stranica ovog internetskog portala otvara dinamični element, koji potiče

zainteresiranost korisnika, te se dalje pojavljuju poglavlja putem sadržajnih elementa za proširivanje e-

znanja o peritonejskoj dijalizi. Poglavlja su podijeljena na sadržajne elemente i to: početna stranica,

vrste peritonejske dijalize, edukacija, testovi adekvatnosti, komplikacije peritonejske dijalize, kviz te

kontakt. Unutar sadržajnog elementa poglavlja moguće je ući u podpoglavlja putem padajućeg

izbornika. Korisnicima je za ovaj oblik e-učenja uz tekstualni oblik dostupan i slikovni, animacijski te

video prikaz odgovarajućeg sadržaja. Kombinacijom navedenih prikaza korisniku e-učenja omogućuje

se poticanje boljeg razumijevanja i pamćenja sadržaja. Unutar e-Školice nalaze se i evaluacijski

elementi, koji omogućuju provjeru znanja o razumijevanju sadržaja ovog internetskog portala. Nalaze

se unutar sadržajnog elementa nazvanog Kviz. Postoji mogućnost bodovanja ovog internetskog alata

od strane sestrinske, a u budućnosti i liječničke komore. Mobilna varijanta e-Školice dostupna je i na

pametnim telefonima i tabletima putem internetskih preglednika. Na dnu stranice nalazi se copyright (©)

pravo autora sadržaja koje dopušta besplatno korištenje za e-učenje no prilikom korištenja za pisanje

radova potrebno ga je navesti kao izvor u korištenoj literaturi. E-Školica je oblik e-učenja koji sadržajnim

i evaluacijskim elementima omogućuje usavršavanje znanja o peritonejskoj dijalizi. Ovaj model

edukacije je jedan od oblika cjeloživotnog učenja.

Page 80

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 21

FIBROMUSKULARNA DISPLAZIJA - PRIKAZ SLUČAJA

Mirjana Mihalić, Živka Dika

Klinički bolnički centar Zagreb

CILJ

Fibromuskularna displazija (FMD) obuhvaća heterogenu skupinu neaterosklerotskih, neupalnih

promjena arterija, koje uzrokuju stenozu krvnih žila, okluziju ili aneurizmu. Češće se javlja kod žena 40

- 60 godina života. Nepoznatog je uzroka, ali pušenje i nasljeđe mogu utjecati na nastanak bolesti. FMD

najčešće zahvaća renalne arterije, karotide i intrakranijalne arterije, intraabdominalne arterije ili ilijačne

arterije. Simptomi ovise o lokalizaciji. Dijagnoza se postavlja angiografijom koja pokazuje zrnast izgled

(displazija medije i perimedije). Liječenje ovisi o lokalizaciji, a može biti perkutana transluminalna

angioplastika ili kirurško premoštenje. Važna je kontrola rizičnih čimbenika koji mogu usporiti razvoj

stenoze arterija (prestanak pušenja, kontrola arterijskog tlaka, dislipidemija i šećerna bolesti).

MATERIJALI I METODE

Pacijentica M.T. prvi puta je hospitalizirana na našem Zavodu 2011. zbog arterijske hipertenzije,

glavobolje, povraćanja i tremora ruku. Na CD renalnih arterija otkrivena je bilateralna stenoza renalnih

arterija. Potom, učinjena je DSA renalnih arterija oba bubrega te ustanovljeno - na lijevoj RA

fibromuskularna displazija u 20% stenoze lumena, a desnoj RA u distalnoj trećini verificirano suženje

lumena koje značajno limitira hemodinamiku uzrokovanu fibromuskularnom displazijom; tip medijalne

fibroplazije. Učinjena je PTRA - perkutana transluminalna renalna angioplastika. Nakon toga, KMAT je

bio urednih vrijednosti. Pacijentica je ponovno hospitalizirana 2012. zbog glavobolje i povišenih

vrijednosti arterijskog tlaka, te je dijagnosticiran SAH - subarahnoidalna hemoragija. Tretirana je

embolizacijom ACI desno. Nakon toga, još tri puta tretirana je ''coilingom'' zbog aneurizmi u slivu ACI

desno. Hospitalizirana je ponovno 2016. zbog patološkog nalaza KMAT-a, obradom verificirana

restenoza desne renalne arterije uz znak ''krunice'' na DSA, tipično za FMD. Tretirana je balon

dilatacijom desne renalne arterije. Nakon toga dolazi, uz redovito uzimanje propisane terapije, do

regulacije vrijednosti arterijskog tlaka.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Tijekom svih navedenih boravaka u bolnici i ambulantnih kontrola, bila je potrebna edukacija bolesnice

od strane medicinskog osoblja, o pravilnom mjerenju arterijskog tlaka, važnosti redovitog uzimanja

propisane terapije i važnosti prestanka pušenja.

Page 81

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 22

SESTRINSKA SKRB TRANSPLANTIRANOG PACIJENTA U CENTRU ZA

TRANSPLANTACIJU

Nataša Peter

Klinička bolnica Merkur, Zagreb

CILJ

Cilj ovog rada je prikazati ulogu medicinske sestre u praćenju pacijenta nakon transplantacije solidnog

organa.

MATERIJALI I METODE

Briga o pacijentu u posttransplantacijskom periodu je specifična. Bitno je rano prepoznavanje simptoma

radi smanjenja broja komplikacija te što bolje kvalitete života. Provođenje higijene, uzimanje terapije,

pravilna prehrana, fizikalna terapija te edukacija pacijenta i njegove obitelji neizostavan su dio

pacijentova oporavka. U pripremi rada korišteni su medicinski podatci, sestrinska dokumentacija koja je

vrlo važna radi preciznijeg praćenja pacijenta u toku njegova boravka na odjelu.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Uspješna transplantacija omogućava novi život, ali i bolju kvalitetu života te se mnoge osobe vrate

normalnim životnim i radnim aktivnostima.

Page 82

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 23

EDUKACIJA BOLESNIKA O LIJEČENJU HIPERFOSFATEMIJE

Dubravka Mandić, Marin Kurtanjek

Poliklinika za int.med. i dijalizu BBraun Avitum

CILJ

Edukacija o liječenju dijalizom je osnovna skrb za bolesnike s kroničnom bubrežnom bolesti. Učenje je

osobito važno u aktivnom stavu bolesnika u preveniranju hiperfosfatemije.

MATERIJALI I METODE

Učenje bolesnika provodimo planiranim predavanjima, individualnim sastancima, kontinuiranim

vođenjem dnevnika prehrane i prigodnim edukativnim razgovorima. U procesu učenja koriste se

brošure, tiskane knjižice, video zapisi, internetski sadržaj. Učinkovita provedba edukacije bolesnika

pretpostavlja specifična znanja edukatora o metodama komunikacije i komunikacijskim vještinama,

zdravstvenoj pismenosti te načelima i metodama edukacije.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Kontinuiranom edukacijom o mjerama i postupcima odstranjivanja fosfora, bolesnik postaje aktivni

sudionik u procesu liječenja. Analizom koncentracije fosfora praćenih kroz duže razdoblje opaža se niža

vrijednost serumskog fosfora kod educiranih u odnosu na bolesnike koji nisu prošli program

edukacije ili nisu suradljivi.

Page 83

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 24

TERAPIJSKA PLAZMAFEREZA - naša iskustva

Gordana Novaković, Suada Balon

Klinički bolnički centar ˝ Sestre milosrdnice˝ Zagreb

CILJ

Terapijska plazmafereza je izmjena plazme kojom se iz plazme uklanjaju tvari velike molekularne mase.

To su molekule imunoglobulina, imunokompleksi, krioglobulini, endotoksini i lipoproteini. Postupci su

rađeni pomoću klasične dijalizne opreme primjenom visokopropusnih filtera (Prismaflex – membranska

plazmafereza) i zamjenjuje se nadomjesnim tekućinama (svježe smrznutom plazmom, humanim

albuminima ili kombinacijom istih). Osnovna pretpostavka terapijske plazmafereze jest da se

odstranjenjem patoloških tvari iz krvi zaustavlja patološki proces koji te tvari uzrokuju. Pratili smo

učestalost i broj postupaka terapijske plazmafereze, spol, dob, željeni učinak postupka, komplikacije,

kliničko poboljšanje u bolesnika ili smanjenje razine specifične patogene tvari. U većini slučajeva TPF

je pomoćno sredstvo za smanjenje razine patogena dok kemoterapija ili imunosupresivna terapija koju

bolesnik prima ne postigne željeni učinak, odnosno smanji proizvodnju patogene tvari.

MATERIJALI I METODE

Praćenjem podataka iz arhive medicinske dokumentacije Zavoda za nefrologiju i dijalizu KBC „Sestre

milosrdnice“ tijekom 2016. i 2017. godine evidentan je porast broja obavljenih postupaka (9/47:15/74),

gdje većinom dominiraju bolesnici s neurološkim bolestima, iako je veći broj postupaka proveden kod

bolesnika s hematološkim bolestima. U 2017. godini prevladava srednja dobna skupina (40g.-60g.) i u

većem broju muškarci. Prema ishodu liječenja kod 11 bolesnika je zabilježeno poboljšanje, kod 3 smrtni

ishod, a kod 1 stanje je nepromjenjeno. Komplikacije koje su zabilježene su alergijske reakcije, grušanje

filtera i perforacija filtera.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Američko društvo za aferezu (ASFA) je posljednje smjernice za primjenu TPF-a objavila 2013.godine.

S obzirom na to da je riječ o složenom i skupom terapijskom postupku, nedostatak pratećih medicinskih

podataka ponukao je razvoj nacionalnih registara i smjernica. Jedinstvena baza podataka daje

mogućnost analize rada, usporedbe rezultata s drugim centrima, učenja i usavršavanja tehnike

provođenja postupaka, kako medicinskih sestara tako i liječnika.

Page 84

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 25

METABOLIČKI SINDROM I KRONIČNA BUBREŽNA BOLEST

Vesna Babić, Ivana Mikolašević, Bosiljka Devčić, Lidija Orlić, Sandra Milić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Osnovnim obilježjem pobola i smrtnosti, uglavnom u razvijenih zamalja, danas se smatraju kronične

nezarazne bolesti čija tendencija progresije poprima pandemijske razmjere. Izravnim čimbenicima za

nastanak i razvoj metaboličkih disbalansa u urbanog modernog čovjeka prvenstveno su: životne navike,

prehrambeni obrasci te smanjena količina tjelesne aktivnosti. Metabolički sindrom (MS) označava

skupinu simptoma i znakova koji proizlaze iz raznih metaboličkih poremećaja, a uveden je u svrhu

prepoznavanja povećanog rizika za razvoj šećerne bolesti tipa 2 te srčanožilnih bolesti u pojedinaca sa

sličnim karakteristikama u populaciji. Metabolički sindrom i KBB dva su usko povezana poremećaja.

MATERIJALI I METODE

Pojedina istraživanja izvještavaju o statistički značajnoj povezanosti između hipertenzije i inzulinske

rezistencije u oštećenju glomerularne funkcije i razvoju glomeruloskleroze, što vodi do progresije

bubrežne bolesti sve do završnog stadija. MS potiče brži razvoj albuminurije. Također, rizik za

obolijevanje od KBB-a ili razvoja albuminurije povećava se proporcionalno s povećanjem kriterija

uključenih u dijagnozu MS. U svakom slučaju, radi se o pokušaju identifikacije visokorizičnih skupina u

kojima bi se interveniralo da se visok srčano žilni rizik umanji.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Dokazano je da intervencija promjenom načina života u osoba s oštećenom tolerancijom glukoze

umanjuje pojavnost šećerne bolesti i sastavnica metaboličkog sindroma. Primarna intervencija bi bila

promocija zdravog načina života, u smislu pravilne prehrane, te postizanje i održavanje adekvatne

tjelesne težine tjelesne težine, a dodatna intervencija korekcija rizičnih čimbenika – sastavnica

metaboličkog sindroma s ciljem umanjenja pojavnosti srčano žilnih bolesti.

Page 85

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 26

EDUKACIJA BOLESNIKA – STILOVI UČENJA ODRASLIH OSOBA

Vesna Babić, Anamaria Rundić, Marina Colić, Božidar Vujičić, Sanjin Rački,

Bosiljka Devčić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Bolesnici koji imaju potrebu za nadomještanjem bubrežne funkcije, prema hrvatskim i globalnim

istraživanjima velikom dijelom su osobe starije životne dobi. Promjene vezane uz starost i one povezane

s bolešću, utječu na poimanje starije osobe o sebi. Vidljive promjene fizičkog izgleda, slabija pokretljivost

i smanjena mogućnost brige o sebi mogu utjecati na promjenu doživljaja vlastite vrijednosti i razine

samopoštovanja. Učestaliji problemi zdravlja, fizička ili ekonomska ovisnost o drugoj osobi, ali i razni

drugi gubici u starosti utječu na mijenjanje vlastite slike o sebi i uvjerenja o vlastitim sposobnostima i

mogućnostima, te na promjenu razine samopoštovanja.

MATERIJALI I METODE

Cilj obrazovnog rada sa ovim bolesnicima je naučiti uspješno primjenjivati potrebna znanja i vještine

njege ili primjeniti propisanu vrstu liječenja, razvijajući samopouzdanje u svladavanju nesigurnosti i

zbunjenosti zbog novonastale bolesti. Uspješnost medicinske sestre - edukatora ne mjeri se samo

njezinim stručnim znanjem, nego i vještinom komuniciranja s bolesnikom, no posjedovanje

interpersonalnih vještina( empatija, tolerancija, aktivno slušanje drugih, poštovanje...) temelj je za

pružanje kvalitetne zdravstvene njege.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Medicinska sestra kao dio edukacijskog tima u poučavanju odraslih osoba trebala bi imati osnovne

spoznaje o čimbenicima koji određuju spremnost za učenje u bolesnika koji su istovremeno i osobe

starije životne dobi: fiziološki (dob, spol, zdravlje, vrsta bolesti ), kognitivni (mišljenje, učenje, pamćenje),

emocionalni (samopouzdanje, samopoštovanje, slika o sebi), motivacijski, te postojeće predznanje o

bolesti i liječenju i ukupno osobno iskustvo pojedinca. Njihove potrebe i interesi polazne su smjernice

za osmišljavanje obrazovnih aktivnosti pa je uloga uspješnog edukatora da ih usmjerava i potiče tako

da uvažava specifičnosti učenja odraslih.

Page 86

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 27

POTHRANJENOST I INTERVENCIJE U BOLESNIKA S BUBREŽNOM BOLESTI

Filip Šimunović, Hrvojka Lijević, Željka Vidić, Božidar Vujičić, Sanjin Rački,

Bosiljka Devčić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Bolesnici s kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) imaju visoku stopu pobolijevanja i smrtnosti kojoj u

velikoj mjeri pridonosi i pothranjenost. Proteinsko-energetska pothranjenost (PEP) i upala česti su u

bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, a tijekom pogoršanja bubrežne funkcije i razvoja uremijskog

sindroma dolazi do paralelnog pogoršanja nutricijskog statusa i upale. Uključuje prehrambene i

metaboličke poremećaje koji dovode do razvoja stanja kroničnog katabolizma te gubitka mišićnog i

masnog tkiva. Može biti prisutna i u adipoznih bolesnika, što se rijetko prepoznaje.

MATERIJALI I METODE

Brojni čimbenici doprinose razvoju proteinsko-energetske pothranjenosti u uremičara. Bolesnici ne

unose dovoljnu količinu kvalitetne hrane iz nekoliko razloga: anoreksija uzrokovana uremijom,

poremećen osjet okusa, pridružene bolesti, emocionalni stres ili psihička bolest, neučinkovito

sučeljavanje sa kroničnom bolešću ili liječenjem, nemogućnost pripreme hrane ili financijske teškoće.

Potrebno je prepoznati bolesnike s povećanim rizicima te terapijski intervenirati. Osim nutritivnih

aspekata nužno je istodobno lijeciti i ostale komplikacije bubrežne bolesti kao što su: anemija,

sekundarni hiperparatiroidizam i acidoze uz osiguravanje odgovarajuće doze dijalize.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Postizanje terapijskih ciljeva zahtijeva multidisciplinarni pristup, pri ćemu se optimalni rezultati postižu

suradnjom nefrologa, gastroenetrologa i nutricionista te educirane medicinske sestre koja provodi

edukaciju bolesnika..

Page 87

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 28

ISHODI TRANSPLANTACIJE BUBREGA U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU

RIJEKA

Željka Vidić, Bosiljka Devčić, Ivan Bubić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Transplantacija bubrega najučinkovitija je metoda nadomještanja bubrežne funkcije kod bolesnika u

završnoj stadiju kronične bolesti bubrega.

MATERIJALI I METODE

Retrospektivnom studijom prikupljeni su i analizirani podaci o transplantacijama bubrega u Kliničkom

bolničkom centru Rijeka u desetogodišnjem razdoblju od 1.1.2007. do 31.12.2017. Analizirana je

učestalost transplantacije ovisno o darivateljima (kadaverični i živi), preživljenje bolesnika i presatka

prve i pete godine nakon transplantacije u ovisnosti o osnovnoj bubrežnoj bolesti, koncentraciji

imunosupresiva, vrsti nadomještanja bubrežne funkcije te vrsti i dobi darivatelja. U istraživanju uključeno

je 273 bolesnika, 175 muškaraca i 98 žena, kojima je učinjena transplantacija bubrega u KBC Rijeka u

desetogodišnjem razdoblju.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Od ukupnog broja transplantiranih bolesnika u 270 su darivatelji bili kadaveri i svega 3 živa darivatelja.

Prosječna dob primatelja iznosila je 56,15 godina, a prosječna dob darivatelja 52 godine (±13).

Najzastupljenija osnovna bubrežna bolest, za cjelokupni uzorak, bila je glomerulonefritis.

Najzastupljenija metoda liječenja prije transplantacije bila je hemodijaliza. Vodeći uzrok smrti, do prve

godine nakon transplantacije, bile su srčano- žilne bolesti i zloćudni tumori nakon pete godine od

transplantacije. Od ukupnog broja umrlih bolesnika (49) njih 31 je umrlo s funkcionalnim presatkom, a

presadak su izgubila i 23 živa bolesnika u razdoblju od prve do osme godine nakon transplantacije.

Istraživanje pokazuje kako duljina liječenja dijalizom prije transplantacije utječe na preživljenje bolesnika

i presatka nakon transplantacije. Dob darivatelja utječe na preživljenje presatka te period hladne

ishemije dulji od 21 h utječe na preživljenje presatka.

Page 88

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 29

NOVI VASKULARNI PRISTUP ZA NADOMJESNO BUBREŽNO LIJEČENJE

Ljiljana Peter1 , Dubravka Mandić2

1Klinička bolnica Merkur, 2Poliklinika za int.med. i dijalizu BBraun Avitum

CILJ

Port kateter omogućava alternativu krvožilnom pristupu za hemodijalizu. Zbog učestalog nasilnog

odstranjivanja dijaliznih katetera, od strane bolesnika, prikazani bolesnik je ostao bez konvencionalnog

krvožilnog pristupa te je postavljena indikacija za ugradnju ovakve vrste katetera.

MATERIJALI I METODE

Kroz prikaz slučaja bolesnika opisana je metoda krvožilnog pristupa putem potkožnog porta za

hemodijalizu. Titanijske komore smještene 10-15 cm ispod ključne kosti u potkožnom džepu, a spojene

trajnim dvoluminalnim kateterom koji se nalazi u desnoj veni jugularis. Postupak je napravljen u

anesteziji pod kontrolom ultrazvuka i dijaskopijom, poštivajući sva pravila asepse.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Port kateter za hemodijalizu postavljen je 26.06.2018. u Kliničkoj bolnici Merkur. Prema dostupnim

podatcima to je prvi kateter ove vrste postavljen kao vaskularni pristup nadomjesnog bubrežnog

liječenja u Hrvatskoj. Nakon uspješnog plasiranja katetera i prvih iskustava specifičnog punktiranja,

proveden je postupak hemodijalize. Prve punkcije je otežavao edem i hematomi na prsištu te izrazita

nesuradljivost bolesnika. Nakon pauze od nekoliko dana bez postupka hemodijalize, uz redovitu

kontrolu kliničkog stanja bolesnika, punktiranje dijaliznog port katetera je manje bolno i jednostavnije.

Usprkos inicijalnim teškoćama u ranom periodu nakon implantacije, port kateter se u prikazanom slučaju

pokazao kao učinkovit i prihvatljiv postupak.

Page 89

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 30

INTRADIJALITIČKE KOMPLIKACIJE KRVOŽILNOG PRISTUPA ZA DIJALIZU –

PRIKAZ SLUČAJA

Hrvojka Lijević, Filip Šimunović, Bosiljka Devčić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Jedna od značajnih intradijalitičkih komplikacija arterio-venske fistule (AVF) je infiltracija.

MATERIJALI I METODE

Postoji razlika između infiltracije i aninfiltracije. Kada je dijalizna igla pravilno postavljena čini jednu

rupicu na fistuli. Aninfiltracija opisuje neželjeno događanje kada dijalizna igle čini više od jedne rupice

ulaskom u fistulu, a zatim na drugu stranu. S druge strane fistula može biti oštečena i prilikom prve

punkcije. Razlog možemo povezati s krhošću stijenke krvne žile i potrebno je da prve punkcije izvode

iskusne dijalizne sestre. Prilikom neželjenog događaja potrebno je pratiti znakove ili simptome infiltracije

kao što su neposredna oštra bol, oteklina ili promjena boje okoline. Brzi odgovor može umanjiti štetu.

Infiltracije se mogu pojaviti prije dijalize, tijekom dijalize ili nakon dijalize prilikom uklanjanja igle.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U ovom radu prikazati ćemo 75-godišnjeg bolesnika s šećernom bolesti i brojnim pridruženim bolestima.

U bolesnika smo zabilježili neželjeni događaj obilne infiltracije sa svim posljedicama nemogućnosti

nativnog pristupa, uvođenja privremenog centralno venskog katetera, oporavka fistule i nastavka

punkcije te provođenja hemodijalize putem AVF.

Page 90

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 31

USPOREDBA TROŠKOVA LIJEČENJA U BOLESNIKA KOJI ZAPOČINJU

NADOMJESNO BUBREŽNO LIJEČENJE

Mihaela Hoti, Bosiljka Devčić, Lidija Orlić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Troškovi liječenja jedna su od glavnih kategorija osiguravanja kvalitetne zdravstvene njege i jedan od

sastavnih dijelova sestrinskog menadžmenta. Kronično bubrežno zatajenje u završnoj fazi tretira se

nadomjesnim bubrežnim liječenjem i to: peritonejskom dijalizom, hemodijalizom ili transplantacijom. Cilj

rada bio je istražiti i usporediti troškove liječenja nadomjesne bubrežne terapije.

MATERIJALI I METODE

Istraživanje je provedeno na 44 ispitanika koji su započeli nadomjestno bubrežno liječenje tijekom 2015.

i 2016. godine u Kliničkom bolničkom centru Rijeka jednom od nadomjesnih metoda. Isključni kriteriji

prilikom odabira ispitanika bili su: teške komplikacije osnovne ili pridruženih bolesti sa dugotrajnim

hospitalizacijama, liječenje u drugim centrima te promjena metode liječenja unutar jedne godine od

početka liječenja.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Hemodijalizom (HD) je liječeno 28 bolesnika, peritonejskom dijalizom (PD) 11 i transplantacijom

bubrega (Tx) 5 bolesnika Prosječna životna dob ispitanika bila je 61,3 godine (od 40-70 godina).

Najčešća osnovna bubrežna bolest bio je dijabetes u 46% ispitanika. Analizom ukupnih troškova po

bolesniku kroz godinu dana: PD je iznosila 131.072,00 kn , HD 136.576,08 kn , Tx 107.343,00 kn.

Transplantirani bolesnici imali su najveći broj dana bolničkog liječenja, po bolesniku 32,8 dana, bolesnici

na PD 18,8 dana, HD bolesnici 22,5 dana. Transplantirani bolesnici su imali najmanji broj posjeta u

dnevnoj bolnici 3,2 posjete po bolesniku, dok PD bolesnici su imali 15,5 posjeta po bolesniku i HD

bolesnici 32,9 posjeta. Prosječan broj posjeta u ambulanti tijekom godine dana imali su također najviše

transplantirani bolesnici prosječno 26 posjeta, bolesnici na PD 24 ambulantne posjete i HD bolesnici

2,5 posjeta , ako se ne uključe posjete vezane uz samu hemodijalizu. Rezultati koje smo dobili su

potvrdili hipotezu prema kojoj transplantacijska medicina nosi značajne ekonomske uštede u odnosu na

obje vrste dijalize.

Page 91

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 32

KVALITETA ŽIVOTA BOLESNIKA NA NADOMJEŠTANJU BUBREŽNE

FUNKCIJE OVISNO O VRSTI PRISTUPA KRVOTOKU I MODALITETU

HEMODIJALIZE

Barbara Madžar, Bosiljka Devčić, Ivan Bubić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Ovo istraživanje imalo je za cilj ispitati kvalitetu života u skupini bolesnika koji se liječe nadomještanjem

bubrežne funkcije nekim od modaliteta hemodijalize (Hemodijaliza/ Hemodijafiltracija), odnosno utvrditi

postoje li razlike u kvaliteti života bolesnika ovisno o modalitetu hemodijalize, te postoji li razlika obzirom

na vrstu i mjesto pristupa krvotoku (Arterio venska fistula, netunelirani centralni venski kateteri, tunelirani

centralni venski kateteri).

MATERIJALI I METODE

U istraživanje je uključen ukupno 91 punoljetni bolesnik koji se liječio hemodijalizom/ hemodijafiltracijom

kao metodom nadomještanja bubrežne funkcije duže od šest mjeseci na Zavodu za nefrologiju, dijalizu

i transplantaciju bubrega, Kliničkog bolničkog centra Rijeka.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U ispitivanoj skupini na tretmanu hemodijalizom bilo je 23(44%) žena i 29(56%) muškaraca, dok se

postupkom hemodijafiltracije liječilo 9(23%) žena i 30(77%) muškaraca. Kao pristup krvotoku njih

57(63%) ima arterio vensku fistulu, 13 (14%) bolesnika tunelirani kateter i 21 (23%) bolesnika sa

netuneliranim centralni venski kateter. Kao metoda rada korišten je dobrovoljni, anonimni upitnik pod

nazivom: Bolest bubrega i kvaliteta života ( KDQOL-SF), preveden na hrvatski jezik. Bolesnici koji se

liječe hemodijafiltracijom u odnosu na one na hemodijalizi pokazuju bolju kvalitetu života u većini

ispitivanih područja kao i u ukupnom rezultatu. Obzirom na pristup krvotoku arterio venska

fistula/centralni venski kateteri rezultati su pokazali da ne postoji statistički značajna razlika u općim

pokazateljima KŽ ovih skupina ispitanika. Bolesnici mlađe životne dobi (<65 godina) zadovoljniji su

svojom kvalitetom života, kao i oni sa višim stupnjem formalnog obrazovanja. U skupini bolesnika koji

jesu/nisu u braku, nije bilo statistički značajne razlike. Razina kvalitete života razlikuje se obzirom na

modalitet hemodijalize, ali ne i obzirom na vrstu pristupa krvotoku.

Page 92

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 33

VAŽNOST IMUNIZACIJE U INCIDENCIJI OBOLJENJA

Latinka Lesica, Bosiljka Devčić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Imunizacija protiv zaraznih bolesti predstavlja najdjelotvorniji i ekonomski najučinkovitiji način zaštite

pojedinca i populacije od zaraznih bolesti. Aktivnom i pasivnom imunizacijom u tijelu pojedinca stvaraju

se specifična antitijela koja štite organizam od specifičnih zaraznih bolesti. Imunizacija može biti

dugoročna i kratkoročna, u ovisnosti o tome je li aktivna ili pasivna. Cijepljenje je najveći medicinski

uspjeh 20. stoljeća i cijepljenjem je spašeno više života nego bilo kojom drugom medicinskom

intervencijom. Cijepljenje protiv određenih zaraznih bolesti u Republici Hrvatskoj je zakonski obvezno.

Cilj ovog rada je odgovoriti na dvije osnovne dvojbe vezane uz problem imunizacije u Republici

Hrvatskoj: „Treba li se cijepiti?“ i „Treba li cijepljenje biti obvezno?“ Važnost imunizacije u incidenciji

oboljenja središnja je tema ovoga rada.

MATERIJALI I METODE

Analizirali smo podatke za Republiku Hrvatsku, susjedne zemlje, te zemlje kod kojih je došlo do

zamjetnijeg pada procijepljenosti populacije.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Trend izbjegavanja imunizacije kojem svjedočimo posljednjih godina posljedica je pogrešne

informiranosti roditelja o nuspojavama cijepljenja. Pojavnost zaraznih bolesti protiv kojih se provodi

imunizacija ograničena je individualnom zaštitom i kolektivnom imunosti koja se postiže dovoljnim

obuhvatom populacije. Ovim radom obrađene su bolesti koje su zbog kolektivne imunosti eradicirane,

te bolesti kod kojih je broj oboljelih smanjen za više od 90 %. Također, obrađene su i nuspojave cjepiva,

te analizirane teze o povezanosti imunizacije s pojavom autoimunih bolesti i autizma. Dokazano je kako

smanjenje procijepljenosti populacije dovodi do epidemijske pojavnosti već eradiciranih bolesti, kao i

bolesti kod kojih je broj oboljelih smanjen za više od 90 %. Odgovor na oba pitanja je potvrdan, uz

naglasak na važnost edukacije stanovništva o prednostima imunizacije i posljedicama koje pad

procijepljenosti može izazvati.

Page 93

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 34

POSTUPCI ZA SPRIJEČAVANJE RIZIKA PRIJENOSA INFEKCIJE VIRUSOM HIV-

A U BOLESNIKA LIJEČENIH POSTUPCIMA NADOMJEŠTANJA BUBREŽNE

FUNKCIJE

Anamaria Rundić, Vesna Babić, Marina Colić, Božidar Vujičić, Ivan Bubić, Sanjin Rački,

Bosiljka Devčić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Virus humane imunodeficijencije (HIV) uzročnik je kronične progresivne bolesti koja u inficiranih osoba

klinički varira od asimptomatske bolesti prepoznatljive prema laboratorijskim nalazima do stanja

potpunog uništenja imunosnog sustava, što rezultira pojavom sindroma stečene imunodeficijencije.

Infekcija HIV-om povezana je sa oštećenjem bubrežne funkcije uključujući HIV-nefropatiju, bolest

imunih kompleksa, trombotičku mikroangiopatiju, nefropatiju povezanu s infekcijom hepatitisa B ili C ili

pak oštećenjem uzrokovanim lijekovima.

MATERIJALI I METODE

Završni stadij kronične bubrežne bolesti koji zahtijeva nadomjesno liječenje posljedica je uspješne

antiretroviralne terapije koja omogućuje bolesnicima sa HIV infekcijom dostizanje starije životne dobi sa

uobičajenim rizičnim čimbenicima (hipertenzija, dijabetes, upalne i policistične bolesti...). Sve

nadomjesne metode liječenja su danas korištene u ovih bolesnika, uključujuči i donedavno osporavanu

transplantaciju. Mjere spriječavanja širenja infekcije HIV-om proizlaze ponajprije iz samih putova širenja

infekcije; predmet interesa zdravstvenih radnika jesu mjere sprečavanja rizika prijenosa kontaktom sa

bolesnikovom krvlju ili izlučevinama, te zaraženim predmetima unutar zdravstvenih ustanova. Ne

postoje specifične mjere zaštite i nema rizika prijenosa infekcije kada se primjenjuju uobičajeni higijenski

standardi prema preporukama ustanove. Opće znanje zdravstvenih djelatnika uključuje postupanje sa

svim izlučevinama i zagađenim materijalom kao potencijalno patogenim izvorom neovisno o saznanju

serološkog statusa bolesnika.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Prema preporukama za prevenciju infekcije u dijaliziranih bolesnika potrebno je odrediti virusni status

(HBV-HBs Ag, antiHBs, antiHBc, HBe Ag, anti HBe, HCV – antiHCV, HIV-antiHIV) i redovito ga

provjeravati, te cijepiti protiv HBV. Iako smjernice navode izoliranje bolesnika i pripadajućeg uređaja za

hemodijalizu, te zdravstvenog osoblja, novija istraživanja ne zahtijevaju izolaciju od ostalih bolesnika.

Peritonealni dijalizat je manje infektivan od same krvi, ali se virus može replicirati u njemu i do nekoliko

dana.

Page 94

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 35

LIJEČENJE POREMEĆAJA FUNKCIJE ARTERIOVENSKE FISTULE U

BOLESNIKA NA LIJEČENJU POSTUPCIMA HEMODIJALIZE

Edita Vojnović, Bosiljka Devčić, Sanjin Rački

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Prevalencija kronične bubrežne bolesti (KBB) u općoj populaciji prelazi 10%. Bolesnici u završnom

stadiju KBB trebaju liječenje hemodijalizom koje može biti praćeno komplikacijama. Važnu ulogu u

multidisciplinarnom pristupu ima medicinska sestra. Cilj ovog rada bio je prikaz timskog pristupa u

liječenju pacijenata s malfunkcijom arteriovenske fistule (AVF) za hemodijalizu i rezultata kliničkog

praćenja u prvih šest mjeseci.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje je uključeno deset bolesnika s malfunkcijom AVF koji se liječe na Odjelu za dijalizu u KBC

Rijeka. Kliničke manifestacije bile su nedostatan protok krvi/ili visoki venski otpor na hemodijalizi,

zgrušavanje krvi u izvantjelesnom krvotoku, duže krvarenje nakon punkcije, bolovi u ruci, otok ruke ili

nesazrijevanje AV fistule. U svih bolesnika učinjen je angiografski pregled s neposrednim

endovaskularnim zahvatom te hemodijaliza prema potrebi. Multidisciplinarni tim sastojao se od

nefrologa, radiologa, urologa i medicinske sestre.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Angiografski pregled pokazao je različitost patologije arterijskog i venskog segmenta. U većine

bolesnika klinički ishod je bio uspješan uz dobar protok krvi na postupcima hemodijalize koji su bili

urednog tijeka. Iako je broj ispitanika relativno malen, postignut je značajan klinički uspjeh kao rezultat

uspješne suradnje članova multidisciplinarnog tima.

Page 95

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 36

DIJETETSKI PRISTUP U LIJEČENJU ARTERIJSKE HIPERTENZIJE – DASH

DIJETA

Ivančica Dugonjić Levanić, Mario Dugonjić, Bosiljka Devčić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Arterijska hipertenzija je vodeći uzrok kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti na svijetu te predstavlja veliki

javnozdravstveni problem. Trenutačno pogađa polovicu odraslih osoba na globalnoj razini, a njezina

prevalencija se dramatično povećava unutar svih dobnih skupina.

MATERIJALI I METODE

U liječenju hipertenzije uz medikamentozno liječenje sugerira se i modifikacija životnih navika, odnosno

usvajanje zdravih životnih navika. Također, pokazalo se da su određene dijetetske mjere učinkovite u

regulaciji krvnog tlaka i redukciji kardiovaskularnog rizika. DASH dijeta ( eng. Dietary Approaches to

Stop Hypertension) bazirana je na istraživanjima koje je proveo „National Heart, Lung and Blood

Institute“ Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) SAD-a. DASH dijeta je obrazac prehrane koji promovira

prehranu koja obiluje punozrnatim žitaricama, povrćem, voćem, mliječnim proizvodima sa sniženim

udjelom masti, orašastim plodovima, ribom, piletinom, uz ograničenje unosa zaslađene hrane i pića,

crvenog mesa i dodatnih masnoća. Učinak DASH dijete može se dodatno pojačati ukoliko se reducira

unos soli u organizam. DASH način prehrane ne zahtijeva nikakve posebne namirnice i nema teško

izvedivih recepata, nego se jednostavno kombinira određeni broj dnevnih porcija hrane iz različitih

skupina koje imaju nizak udio zasićenih masti, kolesterola i ukupnih masnoća, a bogate su mineralima

koji snižavaju krvni tlak, proteinima i vlaknima. Od klasične piramide zdrave prehrane se razlikuju u

povećanom unosu voća i povrća i uvođenju 4-5 serviranja tjedno orašastih plodova, sjemenki i

grahorica. Takva prehrana dovodi do značajnog smanjenja krvnog tlaka i s tim ciljem je primarno

osmišljena za osobe s hipertenzijom, međutim to je idealan način prehrane adekvatan i za zdrave osobe

jer promovira dobre prehrambene navike.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

DASH dijeta predstavlja važan pomak u nefarmakološkom liječenju arterijske hipertenzije, no efikasnost

dijetetskih mjera ovisi o dosljednosti u njihovoj primjeni.

Page 96

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 37

SIGURNOST SKRBI ZA CENTRALNE VENSKE KATETERE (CVK) PRIMJENOM

KATETER FIKSATORA, ISKUSTVA KBC RIJEKA

Bosiljka Devčić, Hrvojka Lijević, Željka Vidić, Edita Vojnović, Filip Šimunović, Daniel Viktor

Šimac, Božidar Vujičić, Ivan Bubić, Lidija Orlić, Sanjin Rački

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Kliničke smjernice sestrinske skrbi za CVK uz ostale mjere ističu redovitu njegu izlazišta i provjeru

sigurnosti katetera. Cilj provedenog istraživanja trebao je potvrditi korist primjene Grip-Lok-a u

osiguranja položaja katetera.

MATERIJALI I METODE

U vremenu od 01.10.2017. do 31.03.2018. pratili smo 40 bolesnika Zavoda za nefrologiju, dijalizu i

transplantaciju, KBC Rijeka koji imaju kao pristup krvotoku CVK. Bolesnike smo podijelili u dvije grupe

po 20 bolesnika. U prvoj grupi primjenili smo Grip-Lok kao dodatnu mjeru osiguranja položaja CVK, a

druga grupa služila je kao kontrolna sa uobičajenim mjerama sigurnosti. Protokol je uključivao promjenu

obloga i Grip-Lok-a jednom tjedno

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U prvoj grupi pratili smo 11 bolesnika sa privremenim i 9 sa trajnim kateterom. Tijekom vremena

praćenja zabilježene su pet komplikacija i u jednog bolesnika bilo je potrebno dodatno šivanje. U

kontrolnoj grupi imali smo 12 privremenih katetera i 8 trajnih. Dodatno šivanje bilo je potrebno u četiri

bolesnika i zabilježeno je osam komplikacija. Infekcija izlazišta zabilježena je samo u jednog bolesnika.

Uporaba Grip-Lok-a smanjila je broj komplikacija na 25% u odnosu na kontrolnu skupinu 40%.

Zadovoljstvo bolesnika je ocjenjeno prosječnom ocjenom 9,6, medicinskih sestara 9,4 i nefrologa 9,8.

Alergijske reakcije nisu zabilježene. Za širinu područja uporabe potrebno je pratiti bolesnike kroz duže

vrijeme, ali provedeno istraživanje potvrdilo je prednosti uporabe Grip-Lok-a.

Page 97

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 38

DA LI STRUKTURIRANA PREDIJALIZNA EDUKACIJA (PEP) MOŽE UTJECATI

NA IZBOR NADOMJESNOG BUBREŽNOG LIJEČENJA?

Bosiljka Devčić, Božidar Vujičić, Daniel Viktor Šimac, Anamaria Rundić,

Vesna Babić, Lela Nedeljković, Marina Colić, Ivan Bubić, Lidija Orlić,

Sanjin Rački

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Globalno prateći podatke kronična bubrežna bolest (KBB) je postala javno-zdrastveni problem.

Uspješno zbrinjavanje bolesnika sa bubrežnom bolesti uključuje integriranu predijaliznu skrb. Priprema

za dijalizno liječenje zahtijeva medicinsku, psihosocijalnu skrb i multidisciplinarni pristup bolesniku te

rano upućivanje u predijaliznu kliniku. Cilj istraživanja bio je utvrditi da li bolesnici koji su prisustvovali

predijaliznoj edukaciji u većem broju odabiru peritonealnu dijalizu (PD) u odnosu na hemodijalizu (HD).

MATERIJALI I METODE

Retrospektivno smo analizirali 634 bolesnika sa KBB liječenih pri Zavodu za nefrologiju, dijalizu i

transplantaciju bubrega, Klinike za internu medicinu, KBC Rijeka, Hrvatska, a koji su prijavljeni u

nefrološku skrb u vremenu od 01. siječnja 2008. do 30. rujna 2017. godine. Bolesnike smo podijelili u tri

grupe s obzirom na predijaliznu edukaciju ili nadomjesno liječenje.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Istraživanje je obuhvatilo 634 bolesnika. U grupi PEP analizirali smo 328 (51,7%) bolesnika, u grupi PD

bez PEP 57 (9,0%) bolesnika i u grupi HD bez PEP 249 (39,3%). Analizom PEP grupe utvrđeno je da

od ukupno 328 bolesnika, koji su prisustvovali edukacijskom programu 126 bolesnika su u praćenju,

nisu još započeli nadomjesno liječenje. Od 202 (100%) koji su započeli nadomjesno liječenje 72

(35,64%) je započelo PD, 124 (61,38%) hemodijalizu i 6 (2,97%) je preemtivno transplantirano. Od 126

bolesnika koji još nisu započeli nadomjesno liječenje 43 (34,12%) izabralo je PD kao prvi, osobni odabir

liječenja. Analizom podataka pokazao je u dobi 3; p (p-value) 1=0,37, n (broj bolesnika) 1=72, p 2=0,19,

n2=57, p=0,027 i u dobi 4 sa korekcijom: p1=0,40, n1=78, p2=0,19, n2=57, p=0,010. Odnosno da

bolesnici iz skupine PEP statistički značajno više odabiru PD nego bolesnici iz skupine bez PEP

(p<0,05). Predijalizni edukacijski program i postizanjem pismenosti o zdravlju kao i predijaliznim

liječenjem anemije, malnutricije i mineralo-koštanih poremećaja možemo poboljšati kontrolu pridruženih

bolesti, utjecati na čimbenike za razvoj kardiovaskularnih bolesti i odabrati najučinkovitiju metodu

nadomjesnog liječenja.

Page 98

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 39

PREDIJALIZNA EDUKACIJA, MODALITETI LIJEČENJA I ISHODI U STARIJIH

BUBREŽNIH BOLESNIKA

Bosiljka Devčić, Božidar Vujičić, Daniel Viktor Šimac, Ivan Bubić, Lidija Orlić

Mihaela Hoti, Ksenija Jozić, Sanjin Rački

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Globalna procjena prevalencije kronične bubrežne bolesti (KBB) kreće se između 11-13% uz 50%

starijih koji pokazuju znakove disfunkcije bubrega. Cilj ovog retrospektivnog istraživanja bio je istražiti

utjecaj predijaliznog programa na odabir liječenja, vrijeme početka nadomjesnog liječenja i

preživljavanje.

MATERIJALI I METODE

Retrospektivno smo analizirali sve bolesnike sa bubrežnom bolesti referirane u Zavodu za nefrologiju,

dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka u vremenu od 01. siječnja 2008. do 30. rujna 2017.godine.

Odabir je uključivao bolesnike koji su u praćenom vremenu prvi puta prijavljeni nefrologu ili su započeli

neku od nadomjesnih metoda u dobi od ≥ 65 godina. Bolesnike smo pratili prema vremenskoj crti u 8

dobi izraženoj u godinama. Uključne kriterije za analizu zadovoljilo je 319 bolesnika. Prvom podjelom

svrtali smo ih u tri grupe od kojih je grupa I (bolesnici koji su sudjelovali u PEP) obuhvatila 147 bolesnika,

grupa II (bolesnici koji su započeli liječenje sa peritonealnom dijalizom (PD), a nisu sudjelovali u PEP;

18 bolesnika i 154 bolesnika svrstani su u grupu III (bolesnici koji su započeli liječenje sa hemodijalizom

(HD), a nisu sudjelovali u PEP. Drugom podjelom prema sudjelovanju ili ne u predijaliznom programu

spojili smo grupe II i III jer obje grupe nisu sudjelovale u predijaliznom programu.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Analize varijance pokazala je razliku dob3 –dob1 statistički značajno veću u skupini PEP nego u

skupinama PD bez PEP i HD bez PEP (p<0,001). Analiza preživljavanja pokazuje da postoji statistički

značajna razlika u preživljavanju između skupina PEP, PD bez PEP i HD bez PEP (p = 0,002) i u

preživljavanju između skupina PEP i bez PEP (p<0,05).) 46,08% bolesnika uključeno je u predijalizni

program što ne čini niti polovinu. Analizom naših podataka zaključili smo da je statistički značajna razlika

vidljiva do desete godine preživljavanja, a neovisno o odabiru, pripremi ili liječenju nakon deset godina

krivulja preživljavanje ne pokazuje razliku između grupa.

Page 99

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 40

HOLISTIČKI PRISTUP BOLESNIKU S KRONIČNIM BUBREŽNIM ZATAJENJEM

KOJI SE LIJEČI POSTUPCIMA PERITONEALNE DIJALIZE

Ksenija Jozić, Marina Colić, Vesna Babić, Anamaria Rundić, Božidar Vujičić,

Ivan Bubić, Sanjin Rački, Bosiljka Devčić

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Suvremena medicina je svjesna činjenice da se liječi čovjek, a ne bolest, to nam pokazuje i činjenica da

se kod iste bolesti koju imaju različiti ljudi ne postižu isti rezultati i ako su se koristile iste metode liječenja.

MATERIJALI I METODE

Peritonealna dijaliza postala je dobro afirmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja

bubrežnog zatajenja. Preporučuje se kao prva metoda izbora kod liječenja kroničnog bubrežnog

zatajenja kada postoji potreba za liječenjem dijalizom. Prednosti peritonealne dijalize su te da se sa

njom čuva ostatna bubrežna funkcija, za razliku od liječenja hemodijalizom, a sa time se postiže i bolja

kvaliteta života i u konačnici duže preživljenje.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U našoj ustanovi peritonealnom dijalizom se liječi oko 15 % bolesnika dok u svijetu taj broj iznosi 11 %.

Presudan čimbenik za uspješno provođenje peritonealne dijalize je suradljiv bolesnik. Medicinska sestra

kao edukator ima presudnu ulogu u uspješnosti liječenja. Predijalizni edukacijski program uvelike

doprinosi pripremi bolesnika za samu peritonealnu dijalizu. Kao kućni način liječenja peritonealna

dijaliza predstavlja pred nas mnoge izazove. Tu je neophodan holistički pristup bolesniku. Kroz holistički

pristup upoznajemo bolesnika, njegovu obitelj, psihološki aspekt te način funkcioniranja u

svakodnevnom životu gdje se sada treba implementirati i peritonealna dijaliza. Osnovna misao vodilja

svakog zdravstvenog djelatnika bi trebala biti da ne liječimo bolest već čovjeka pa se stoga holistički

pristup navodi kao osnova sestrinske skrbi.

Page 100

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

RN O 41

LIJEČENJE BOLESNIKA SA HEMOFILIJOM U KOJEG JE UČINJENA

TRANSURETRALNA RESEKCIJA PROSTATE – PRIKAZ SLUČAJA

Ivan Nižić, Antonija Popović

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Hemofilija je nasljedna koagulopatija uzrokovana nedostatkom faktora VIII ili IX. Nasljedna je bolest koja

pogađa skoro isključivo muškarce. Kćeri oboljelih su prenosioci, a sinovi su zdravi. Liječenje se temelji

na nadoknađivanju manjka odgovornog faktora.

MATERIJALI I METODE

U ovom radu prikazati ćemo bolesnika sa hemofilijom kod kojeg je učinjena operacijsko liječenje

prostate.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Pacijent N. N. rođen je 1950.g., a primljen je prvi puta na Kliniku za urologiju u Rijeci zbog elektivnog

operacije adenoma prostate. U bolesnika sa dijagnozom hemofilije u preoperativnoj obradi učinjena je

šira hematološka i anesteziološka obrada i priprema. Indikacija za operativno liječenje bila je retencija

urina. Operativni zahvat je protekao uredno, ali je u postoperacijskom razdoblju došlo do kliničkog

značajnog krvarenja. Bolesnik je u nekoliko navrata reoperiran radi kontrole hemostaze odnoso

evakuacije ugrušaka te je dobio nadoknadu faktora VIII i transfuzije krvi. Nakon 15 dana hospitalizacije

došlo je do stabilizacije njegova stanja. Kako se radilo o bolesniku koji živi na otoku Mali Lošinj,

povezanost sa KBC-om je otežana te je liječenje bilo produženo i zbog njegove sigurnosti. U

hematoloških bolesnika se također može učiniti transureteralna resekcija prostate uz adekvatnu

prijeoperacijsku pripremu i najčešće produženi postoperativni tijek.

Page 101

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

100

RN O 42

SELF-REPORTED QUALITY OF LIFE IN HEMODIALYSIS PATIENTS AFTER L-

CARNITINE SUPPLEMENTATION

Marijana Iveković

Klinički bolnički centar Zagreb

INTRODUCTION

The dialysis-related carnitine deficiency is associated with malnutrition, inflammation and erythropoietin

resistant-anemia manifesting predominantly as generalized fatigabitily. Fatigue is one of the most

common symptoms in patients with end-stage renal disease (ESRD) with the prevalence ranging from

60-97%. It is multifactorial and oftenly presented as intradialytic hypotension, muscle cramps and

weakness. Furthermore, previous studies reported close correlation between self-reported appetite

ratings and outcome for patients undergoing dialysis. By acting jointly, fatique and anorexia eventually

lead to lower quality of life (QoL) and poor clinical outcome. The main aim of this prospective study was

to evaluate the effectiveness of intravenous L-carnitine in mitigating specific dialysis-related symptoms

MATERIALS AND METHODS

A total of fifty patients received 1 g L-carnitine intravenously after every HD session for 12 months.

Clinical data were obtained from the medical records and charts. Anthropometric measurements and

body composition analysis using bioimpedance spectroscopy were performed prior to HD session.

Malnutrition-Inflammation Score (MIS) was used as a scoring system representing the severity of

protein-energy wasting and an indicator of general functional capacity .

RESULTS AND CONCLUSION

Lean tissue index (LTI) decreased and fat tissue index (FTI) was gained what resulted in a reduction of

the LTI/FTI ratio. These changes were associated with improved hemodynamic stability, MIS and quality

of life, and were more pronounced in patients with better initial albumin levels. 46% of our patients self-

reported better quality of life, which was strongly associated with improved appetite and increased

functional capacity, a well-known predictors of outcome in patients undergoing HD. Furthermore, FTI

gaining led to lesser number of intradialytic hypotensive episodes. Conclusion: Our results demonstrate

that L-carnitine therapy can reduce consequences of post-dialysis syndrome in ESRD patients. Due to

its benefits and safety profile, L-carnitine therapy should be considered as one of the strategies for

improving nutritional status and overall outcomes in dialysis patients.

Page 102

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

101

RN O 43

POVEZANOST NEALKOHOLNE MASNE BOLESTI JETRE I KRONIČNE

BUBREŽNE BOLESTI

Marina Colić, Ivana Mikolašević

Klinički bolnički centar Rijeka

CILJ

Kronična bubrežna bolest (KBB) i njezine mnogobrojne komplikacije veliki su javnozdravstveni problem.

Prevalencija u općoj populaciji kreće se od 4.3% do 13% uz očekivani godišnji porast od 7%. Obzirom

da je KBB udružena sa značajnim morbiditetom, mortalitetom, ali i važnim ekonomskim opterećenjem,

brojna istraživanja su danas usmjerena pronalaženju mogućih preventivnih rizičnih čimbenika. Ta je

činjenica potakla nedavna istraživanja o povezanosti između KBB i nealkoholne masne bolesti jetre

(eng. nonalcoholic fatty liver disease, NAFLD) koja je najčešća kronična bolest jetre u razvijenim

zemljama.

MATERIJALI I METODE

Karakterizirana je povećanim nakupljanjem masti u jetri. U većini bolesnika, povezana je s metaboličkim

čimbenicima rizika kao što su pretilost, intolerancija glukoze ili dijabetes tipa 2, arterijska hipertenzija i

hiperlipidemija. Prema većini do sada provedenih istraživanja NAFLD povećava rizik razvoja KBB, te je

stupanj težine bolesti jetre proporcionalan stupnju težine bubrežnog oštećenja. Prema dostupnoj

literaturi još uvijek nije sasvim jasno je li NAFLD samo pokazatelj povećanog rizika za razvoj KBB ili je

aktivno uključen u patogenezu KBB.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Spoznavši veličinu tog ogromnog, nedovoljno prepoznatog javnozdravstvenog problema tim

medicinskih sestara Zavoda za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega Kliničkog bolničkog centra

Rijeka aktivno se uključio u osnivanje i rad Ambulante za nealkoholnu masnu bolest jetre. U ambulanti

se dva puta tjedno obavlja probir rizičnih osoba, odnosno bolesnika s jednom ili više komponenti

metaboličkog sindroma na danas najčešću kroničnu bolest jetre – nealkoholnu masnu bolest jetre.

Uređaj koji se koristi u detekciji je tranzijetni elastograf; Fibroscan®. Tim medicinskih sestara zadužen

je za organizacijski dio, uzimanje uzoraka krvi i urina za laboratorijsku analizu, mjerenje vitalnih funkcija,

antropometrijska mjerenja, elektrokardiografiju, primjenu uređaja za kontinuirano mjerenje arterijskog

tlaka, savjetovanje i evidenciju svih podataka. Osobe kod kojih je tijekom pregleda registrirana

nealkoholna masna bolest jetre ulaze u grupu za praćenje koja uključuje četiri dolazaka godišnje, uz

sestrinsko savjetovanje o prehrani i životnim navikama.

Page 103

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

102

RN O 44

BEZIGLENI PRIPOJ KOD CENTRALNOG VENSKOG KATETERA ZA

HEMODIJALIZU – ISKUSTVO MEDICINSKIH SESTARA/TEHNIČARA OŽB

POŽEGA

Ivica Brizar

Opća županijska bolnica Požega

CILJ

Prikazati prednosti beziglenog pripoja Q-Syte, koji se upotrebljava umjesto čepova na krakovima

centralnih venskih katetera (CVK), u sprečavanju pojavljivanja infekcije tunela katetera kod bolesnika

kojima je potrebna hemodijaliza kao oblik nadomještanja bubrežne funkcije.

MATERIJALI I METODE

Nasumičnim studjama je dokazano da bezigleni pripoj Q-Syte smanjuje rizik od pojave infekcija krvi

povezanih s intravenskom terapijom. Protok krvi kroz Q-Syte bezigleni pripoj iznosi i do 500 ml u minuti

bez povećane hemolize. Također je dokazano da nije došlo do prolaza mikroorganizama kroz bezigleni

pripoj i nakon više od 70 konekcija. U centru za hemodijalizu OŽB Požega Q-Syte bezigleni pripoj se

primjenjuje unazad godinu dana bez pojavnosti infekcije povezane s CVK-om. Osim što sprečava

pojavnost infekcija tunela katetera, omogućuje lakši rad medicinskim sestrama i tehničarima u radu s

CVK-om u smislu sprečavanja istjecanja krvi i ulaska zraka u krakove katetera, bolje zatvaranje krakova

CVK-a prilikom postavljanja antikoagulantne terapije.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Iz navedenog se može zaključiti kako sve veći broj bolesnika koji se liječe hemodijalizom kao postupkom

nadomještanja bubrežne funkcije ima centralni venski kateter kao krvožilni pristup. Uz svakodnevnu

procjenu, pravilnu njegu i higijenu centralnog venskog katetera, zatim uz primjenu beziglenog pripoja

još više se smanjuje mogućnost pojavnosti infekcija, a time i manji broj hospitalizacija što na kraju

rezultira i manjim brojem smrtnih ishoda kod bolesnika na hemodijalizi.

Page 104

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

103

RN O 45

PSIHOLOŠKI ASPEKTI BOLESNIKA NA DIJALIZI

Davorka Marinić, Tanja Trtanj

Opća bolnica "dr. Ivo Pedišić" Sisak

CILJ

Kronična bubrežna bolest ( KBB ) smatra se jednim od vodećih javno zdravstvenih problema u svijetu.

Bolesnici sa KBB predisponirani su za razvoj psihičkih problema zbog stresa uzrokovanog bolešću, niza

ograničenja, u prehrani, društvenom i obiteljskom životu. Prilagodba na dijalizu predstavlja dugotrajan

proces koji se odvija u nekoliko stadija: 1. Razdoblje "medenog mjeseca", 2. Razdoblje razočaranja i

obeshrabrenosti, 3. Razdoblje dugotrajne prilagodbe. Često se kod bolesnika liječenih dijalizom javljaju

psihološki problemi, depresija i anksioznost. Anksioznost (tjeskoba) je mentalno stanje pretjerane

tjeskobe i brige o svakodnevnim životnim događanjima bez očitih razloga za brigu. Kod KBB javlja se

kao odgovor na promijenjeno stanje zdravlja i promjenu načina života. Ponekad anksioznost u tolikoj

mjeri dominira nad osobom da počinje smetati u svakodnevnom funkcioniranju. Anksiozni poremećaji

imaju negativan utjecaj na kvalitetu života, radno i socijalno funkcioniranje. Na sličan način djeluje i

depresija koja je najčešći psihički poremećaj kod KBB. Svrstava se u grupu poremećaja raspoloženja.

Karakterizira ju manjak energije, interesa i zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima koje su prethodno

pričinjavale zadovoljstvo. Bolesnici se povlače u sebe, postaju asocijalni i negativno nastrojeni prema

okolini, uključujući članove obitelji, prijatelje i zdravstvene djelatnike koji su s njima svakodnevno u

kontaktu.

MATERIJALI I METODE

Medicinska sestra/tehničar ima važnu ulogu u životu dijaliznog bolesnika. Od velikog je značaja

razumijevanje njegovih promjena raspoloženja, često puta agresivnosti i uvreda. Treba pokušati

razumjeti bolesnikovo stanje i nastojati mu pomoći da prihvati dijalizu i preuzme aktivnu brigu o sebi.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Liječenje depresije, kao i drugih psihičkih problema mora postati standardni dio terapije kod dijaliznih

bolesnika zbog očuvanja stupnja kvalitete života i smanjenja stope mortaliteta sa ciljem što boljeg

razumijevanja bolesnika i njegovih često neizgovorenih problema.

Page 105

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

104

RN P 01

VACCINATION OF CHRONIC HEMODIALYSIS PATIENTS AGAINST HBV

INFECTION

Bojana Kogovšek, Rozalka Mihelič, Robert Smerekar,

Rafael Ponikvar

Fresenius Medical Care, Nefrodial, Dragomer

INTRODUCTION

All chronic hemodialysis patients who were vaccinated between 2015 and May 2018 were evaluated for

subsequent production of anti- HBs antibodies (AB).

MATERIALS AND METHODS

All patients who were vaccinated with recombinant Fendrix 20 mcg vaccine, according to prescribed

scedule, at time 0, after 1, 2, 6 months, were evaluated for anti-HBs AB, 1 year post vaccination. Age

was considered as an important factor which could influence seroconversion.

RESULTS AND CONCLUSION

Out of 21 patients 17/21 (81%) were men, mean age was 73.6 years. All patients were negative for HBs

AG and anti-HBs AB ( 1000IU/l and 5/12 (42%) between 13 to 729 IU/l. Patients who developed antiHBs

AB >1000 IU/l were in average 58.5 years old and those with 13-729 IU/l anti-HBs AB were 71 years

old. Conclusions. Seroconversion in our chronic hemodialysis patients who were vaccinated with

Fendrix 20 mcg recombinant vaccine according to reccommended scedule was quite high. It was found

out that seroconversion was more efficient in younger patients.

Page 106

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

105

RN P 02

RETROSPEKTIVNI PREGLED UHRANJENOSTI BOLESNIKA NA HEMODIJALIZI

U RAZDOBLJU TRI GODINE

Snežana Ilikić, Andreja Furlan Jarec

Fresenius Medical Care, Nefrodial, Dragomer

CILJ

Kronično zdravljenje bolesti zatajenja bubrega na dijalizi vrlo je važno voditi računa o prehrani.

Pravilnom prehranom možemo utjecati na tijek bolesti, razvoj komplikacija i kvalitetu života bolesnika.

Bolesnici kojima je potrebna dodatna nutritivna podrška moraju biti brzo identificirani, a odgovarajuće

preporuke, kao i nutritivna podrška mora biti pravodobno osigurana.

MATERIJALI I METODE

U našem smo centru u razdoblju od tri godina (2015-2018) proučavali 40-57 bolesnika, od kojih smo

odabrali deset bolesnika stalno prisutnih na dijalizi. Ova grupa sastoji se od sedam muškaraca i tri žene,

prosječne starosti 69 godina. Zanimao nas je sustav tijela koristeći bioimpedancu (BCM), gdje smo

pratili promjene indeksa čvrstog tkiva (LTI) i indeks masnog tkiva (FTI). Uz to koristio nam je MIS

protokol (malnutrition-inflamation score) i laboratorijski markeri (serumski albumin, kreatinin, Kt/V).

Poslužili smo nutritivne oralne terapije od 1-2 doze dnevno (18,8 g bjelančevina i 500 kcal) sa dijetetskim

savjetovanjem tri mjesece, a zatim dodatna intervencija prema pogoršanju nutritivnog statusa.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Redovnim praćenjem bolesnika u nutritivnom statusu šest je bolesnika imalo povećan indeks LTI ( Lean

Tissue Index), a neaktivni zbog dodatnih bolesti tri bolesnika imalo je povećan FTI ( Fat Tissue Index)

koji navodno pomaže drugačijoj zalihi i dužem preživljavanju bolesnika sa kroničnim zatajenjem bubrega

na dijalizi. Jednom bolesniku zbog posebno niskog ITM (indeks tjelesne mase), nije se promijenio

nijedan indeks sustava tijela. Ovaj pregled pokazuje, da redovita i rana intervencija može spriječiti razvoj

kompleksnih poremećaja uhranjenosti. Ocjena uhranjenosti jest, bit će i dalje sastavni dio sestrinske

uloge. Medicinske sestre imaju profesionalnu dužnost, da razviju svoje znanje i vještine na ovom

području.

Page 107

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

106

RN P 03

PREVALENCE OF NATIVE AV FISTULA ANEURYSMS IN CHRONIC

HEMODIALYSIS PATIENTS

Robert Smerekar, Zoran Tica, Rozalka Mihelič, Rafael Ponikvar

Fresenius Medical Care, Nefrodial, Dragomer

INTRODUCTION

To present the prevalence of native arteriovenous (AV) fistula aneurysms in chronic hemodialysis (HD)

patients and its quality as vascular access for HD.

MATERIALS AND METHODS

All hemodialysis patients of the Center were included into the cross sectional survey, their demografic

data, type of vascular access and prevalence of AV fistula aneurysms were presented. Aneurysm was

defined as dilatation of AV fistula wall more than 2 cm in diameter.

RESULTS AND CONCLUSION

Out of totally 60 chronic HD patients 49/60 (65%) were men, mean age 71.6±10 years (range 41-91).

Vascular access was AV fistula or AV graft in 52/60 (88%) of patients and temporary or permanent HD

catheters in 8/60 (12%) of patients. Fourty five of 52 patients (86.5%) had native AV fistula and in 27/45

(60%) of patients aneurysmatic dylatation was observed. Number of aneurysms was from 1-6 in a

patient, they were fusiform or sausage – like shaped. Prevalence of aneurysms in the first year after

creation of AV fistula was 2/15 (13%), from 2-5 years 10/15 (66%), from 6-10 years 5/6 (83%) and

beyond 11 years 9/9 (100%). Conclusions. Prevalence of aneurysms is rising with HD vintage, having

been 100% after 11 years od HD. The probable cause for their appearance was genetics, eventual

proximal stenosis of central veins and multiple punctures to perform HD. Blood flow in our patients was

excellent, usually more than 300 ml/minute. No side efects were noticed, moreover, aneurysmatic AV

fistula was reliable vascular access which enabled all HD procedures, also hemodiafiltration which is

considered as one of the best dialysis procedures, however, with the need of high blood floow.

Page 108

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

107

S-T1

Transplantacija bubrega i rijetke bolesti

Tea Vukić (MEF Zagreb)

Nikolina Bašić Jukić (KBC Rebro)

CILJ

Cilj je određivanje pojavnosti rijetkih bolesti u populaciji bolesnika s transplantiranim bubregom i ishoda

transplantacije u toj skupini bolesnika. Istraživanjem želimo potaknuti svijest o važnosti otkrivanja rijetkih

bolesti obzirom na njihov utjecaj na poslijetransplantacijski tijek i potencijalno dostupno liječenje same

osnovne bolesti.

MATERIJALI I METODE

Ovo istraživanje kliničkih slučajeva je provedeno na Zavodu za nefrologiju, arterijsku hipertenziju,

dijalizu i transplantaciju bubrega Kliničkog bolničkog centra Zagreb u kojem pokazujemo povezanost

između transplantacije bubrega i utjecaja rijetkih bolesti na period poslije transplantacije. U ovo

istraživanje je uključeno sedam bolesnika s rijetkim bolestima nakon transplantacije. Rijetke bolesti i

njihov utjecaj na bubreg koje se ovdje spominju su primarna hiperoksalurija tip I, Fabryjeva

bolest,atipični hemolitičko uremijski sindrom, tuberozna skleroza, Turnerov sindrom i Dandy-Walkerov

sindrom.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Četiri posto bolesnika liječenih nadomještajem bubrežne funkcije u Hrvatskoj ima idiopatsku kroničnu

bolest bubrega, a visoki udio se vodi pod dijagnozom kroničnog glomerulonefritisa bez biopsije,

dijabetičke nefropatije i nefroangioskleroze. Vjerojatno je da neki od ovih bolesnika imaju rijetke bolesti

koje nisu dijagnosticirane, a odgovorne su za bubrežno zatajenje u periodu nakon transplantacije.

Testovi probira na rijetke bolesti u predtransplantacijskom periodu bi poboljšali cjelokupni ishod

transplantacije kod ovih bolesnika. Ovo istraživanje naglašava važnost ranog otkrića rijetke bolesti,

liječenja i utjecaja te bolesti na posttransplantacijski period.

Page 109

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

108

S-T2

Povezanost izraženosti koštanog morfogenetskog proteina 7 (BMP-7) u vaskularnim

endotelnim stanicama epigastričnih krvnih žila sa razinom proteinurije kod bolesnika

s transplantiranim bubregom

Ana Rukavina (Klinički bolnički centar Zagreb)

Tvrtko Hudolin (Klinički bolnički centar Zagreb)

Željko Kaštelan (Klinički bolnički centar Zagreb)

Marijana Ćorić (Klinički bolnički centar Zagreb)

Vesna Furić-Čunko (Klinički bolnički centar Zagreb)

Marijana Gulin (Opća bolnica Šibenik)

Nikolina Bašić Jukić (Klinički bolnički centar Zagreb)

CILJ

Ispitati povezanost izraženosti BMP-7 u endotelu i mediji krvnih žila primatelja presatka sa ishodom

transplantacije nakon 5 godina, te podići svijest o ovom potencijalnom prediktoru ishoda transplantacije.

MATERIJALI I METODE

Istraživanje je provedeno na uzorku od 68 ispitanika od kojih 58 (85,3 %) transplantiranih, a 10 (14,7

%) ispitanika su bili kontrole. Određen je stupanj izraženosti BMP u uzorku epigastrične arterije uzetom

prilikom transplantacije. Ispitanici su praćeni u periodu od 5 godina, te su zabilježene nastale

komplikacije i ostali podaci nakon godinu dana i potom 5 godina poslije transplantacije. Nađena je

statistički značajna povezanost izraženosti BMP-7 i proteinurije 5 godina po transplantaciji bubrega

(p=0,05).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U uzorku transplantiranih ispitanika, izraženost BMP-7 u endotelu krvnih žila primatelja bubrežnog

presatka je statistički značajno (p=0,05) povezana sa proteinurijom 5 godina poslije transplantacije.

Praćenjem tjelesne mase i BMI, otkriven je statistički značajan porast kroz pet godina poslije

transplantacije, a najčešća primarna dijagnoza bio je kronični glomerulonefritis. Nismo dokazali

statistički značajnu povezanost između izraženosti BMP-7 i preživljenja grafta/bolesnika, ali smo

dokazali njenu povezanost sa proteinurijom. Najčešća komplikacija jednu godinu poslije transplantacije

bila je leukopenija, dok je nakon pet godina najčešća bila hipertenzija poslije transplantacije. BMP-7 u

krvnim žilama primatelja, potencijalno je važan prediktor ishoda transplantacije bubrega, i mogućnosti

pojave proteinurije.

Page 110

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

109

S-T3

Tackling An Ubiquitous Threat In Kidney Transplant Patients

Jason Kirincich (University of Zagreb, School of Medicine)

Nikolina Basic-Jukic (University Hospital Centre Zagreb)

CILJ

Mycobacterium tuberculosis (MTB) is a difficult complication in the kidney transplant population. Solid

organ transplant recipients are 20-74 times more likely to become infected than their immunocompetent

counterparts. Infections occur most commonly via reactivation of a latent infection, but can also be due

to a relapse of a previously treated infection, nosocomial or rarely through donor-derived graft

transmission. The risk of latent infection reactivation can be estimated based on the prevalence of MTB

in the region, social and medical risk factors; Croatia boasts a low prevalence of 12 cases per 100,000

people. The disease often manifests with atypical symptomology due to the increased frequency of

extra-pulmonary and disseminated infections in the presence of an immunosuppressed patient.

Furthermore, the enfeebled immune system affects the sensitivity and specificity of routine diagnostic

tests, leading to delays in diagnosis and deterioration of a patient’s health. Treating MTB is challenging

due to multiple drug interactions, rifampin increases the turnover of mycophenolate mofetil while also

being a potent inducer of CYP3A4 enzymes which are responsible for metabolizing cyclosporine and

tacrolimus. The rate of graft rejection in the setting of a concurrent MTB infection is 18-29%, with 65%

of patients being diagnosed with chronic graft nephropathy. Herein, we describe our institution’s

experience treating MTB in kidney transplant recipients.

MATERIJALI I METODE

The presented data will consist of a series of patients that we have diagnosed and treated at our

institution with MTB.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Our poster presentation illustrates the difficulties in diagnosing and treating renal transplant patients

with a concurrent MTB infection, while simultaneously offering suggestions from our institution's

experience in dealing with many such cases.

Page 111

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

110

S-T4

Usporedba utjecaja Advagrafa i Envarsusa nakon transplantacije bubrega na profil

nuspojava i razinu mikofenolne kiseline u krvi

Branimir Krtalić (Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)

Nikolina Bašić-Jukić (KBC Zagreb)

CILJ

Takrolimus je kalcineurinski inhibitor čije je uključenje u imunosupresivni protokol nakon transplantacije

bubrega poboljšalo ishode u odnosu na ciklosporin, nekadašnji kalcineurinski inhibitor izbora. Unatoč

posljedičnom uklanjanju nuspojava ciklosporina, takrolimus ima vlastiti profil neželjenih učinaka poput

nefrotoksičnosti, neurotoksičnosti, povećanog rizika od posttransplantacijske šećerne bolesti i drugih.

Potencijalno smanjenje učestalosti nuspojava ostvaruje se strategijama smanjenja izloženosti

takrolimusu bez gubitka njegovih pozitivnih učinaka, a jedna od važnijih strategija je kombinacija s

imunosupresivima koji djeluju drugačijim mehanizmom od samog takrolimusa, npr. mikofenolna kiselina

koja inhibira inozin-monofosfat-dehidrogenazu. Osim toga, razvijene su i novije formulacije takrolimusa

tvorničkih imena Advagraf i Envarsus s drugačijim farmakokinetičkim profilima od originalne formulacije.

U oba slučaja radi se o formulaciji s produljenim otpuštanjem, ali Envarsus uz pomoć komercijalne

tehnologije MeltDose ima bolju bioraspoloživost zbog čega su potrebne manje doze i dolazi do manjih

fluktuacija u koncentraciji lijeka u organizmu. To bi teoretski moglo rezultirati pogodnijim profilom

nuspojava od Advagrafa.

MATERIJALI I METODE

U ovom istraživanju smo pratili 29 pacijenata KBC-a Zagreb koji su u protokolu nakon transplantacije

bubrega uz mikofenolnu kiselinu i kortikosteroide dobivali Envarsus, te 27 pacijenata KBC-a Zagreb koji

su uz mikofenolnu kiselinu i kortikosteroide dobivali Advagraf, s ciljem usporedbe profila nuspojava

između te dvije skupine pacijenata, kao i s ciljem usporedbe utjecaja Advagrafa i Envarsusa na

koncentraciju mikofenolne kiseline u krvi pacijenta. Ispitali smo pojavnost nuspojava i učinkovitost

liječenja.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Rezultati koje smo dobili ovim istraživanjem mogu ukazati na potencijalne razlike u nuspojavama

između dvije formulacije takrolimusa što u današnjoj literaturi nije dovoljno istraženo, kao i na moguću

potrebu prilagodbe doze mikofenolne kiseline u terapijskom protokolu u ovisnosti o tome dobiva li

pacijent Advagraf ili Envarsus.

Page 112

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

111

S-T5

Community Acquired Legionnaire’s Disease in a Kidney Transplant Patient

Armin Atic (University of Zagreb, School of Medicine)

Zrinka Sakic (University of Zagreb, School of Medicine)

Jason Kirincich (University of Zagreb, School of Medicine)

Nikolina Basic-Jukic (University Hospital Center Zagreb)

INTRODUCTION

Purpose of our case report is to emphasize the importance of adequate counseling for prevention of

exposure and raising awareness of the possibilities of infection among the high risk populations. This

paper also shows that due to variability of presentation, disease acquisition, possible non-reliability of

tests and the lack of adequate epidemiologic data, it can become particularly difficult to either confirm

or exclude a diagnosis of Legionnaire's disease.

MATERIALS AND METHODS

All the patient information and data used for this case report is from the hospital's patient records.

Additionally, we have researched and reviewed all the current publications on relevant topics and similar

studies from all major medical databases.

RESULTS AND CONCLUSION

While Legionnaire's disease is more commonly associated as a nosocomial infection due to pathogenic

organisms in a hospital’s water supply, this case serves as a reminder to consider the patient’s impaired

cellular immune function when approaching a diagnosis of community acquired pneumonia.

Furthermore, considering the significance of a timely diagnosis, knowledge of local epidemiology is of

crucial benefit in reducing the morbidity and mortality of Legionnaire's disease in kidney transplant

recipients.

Page 113

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

112

S-T6

Transplantacija potkovičastog bubrega

Petra Maričić (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

Alen Mančić (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

Dean Markić (Klinika za urologiju, KBC Rijeka)

CILJ

Uvod: Transplantacija bubrega je najefikasnija metoda liječenja terminalnog bubrežnog zatajenja.

Potražnja za organima je velika i daleko je veća od broja doniranih organa. Iz toga razloga se pokušava

povećati broj donora pa i onima organima koji se smatraju suboptimalnim. U ovom radu prikazujemo

transplantaciju bubrega korištenjem potkovičastog bubrega.

MATERIJALI I METODE

Prikaz slučaja: U dvoje pacijenata, starih 36 i 39 godina, zbog Fabrijeve bolesti odnosno zbog difuznog

mezangioproliferativnog glomerulonefritisa nastupilo je kronično bubrežno zatajenje te su svrstani na

listu čekanja kao kandidati za transplantaciju bubrega. Putem Eurotransplanta ponudio se prikladan

donor s prirođenom anatomskom anomalijom, potkovičastim bubregom. Prijeoperacijski bubrezi su

razdvojeni kako bi svaki imao svoju funkcionalnu neovisnost. Bubrezi su implantirani primateljima u

području ilijačne jame te su učinjene standardne vaskularne anastomoze na vanjske ilijačne krvne žile.

Učinjena je i ureterovezikalna anastomoza uz postavljanje double-J endoproteze. Operacije su trajale

155 odnosno 160 minuta. Bubrezi su odmah profunkcionirali. U jednog pacijenta ranih komplikacija nije

bilo, a drugi je pacijent zbog niže vrijednosti krvne slike dobio dvije doze filtriranih eritrocita. Oba

pacijenta otpuštena su 13. dana po transplantaciji. Kasne komplikacije se do sada nisu razvile. Oba

pacijenta i danas, 18 mjeseci nakon transplantacije, imaju normalne bubrežne nalaze.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Rasprava i zaključak: Potkovičasti bubreg može se presaditi u cjelosti jednom primatelju ili se bubreg

može razdvojiti i potom transplantirati dvama različitim primateljima, kao u ovom primjeru. Ovaj je način

mnogo složeniji, ali omogućuje liječenje dvoje pacijenata. Ovakve transplantacije rijetke su u svijetu, a

ovaj prikaz odgovara prvoj (i zasad jedinoj) ovakvoj transplantaciji u Hrvatskoj. Opisanom operacijom

značajno je poboljšana kvaliteta života za dvoje pacijenata.

Page 114

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

113

S-O1

Utjecaj ekstrakorporalne membranske oksigenacije na bubrežnu funkciju

Ivana Šanko (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

Leona Štromar (Medinski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

Željko Župan (Klinički bolnički centar Rijeka)

CILJ

Ekstrakorporalna membranska oksigenacija (ECMO) modalitet je liječenja kritično bolesnih pacijenata

kojima je potrebna kardiopulmonalna podrška. Osnovna joj je zadaća izmjena kisika i ugljičnog dioksida

kod pacijenata s insuficijentnom funkcijom srca i pluća. Postoje dvije osnovne vrste ECMO uređaja –

venoarterijski (VA) i venovenski (VV). U pacijenata na ECMO potpori često se razvija akutno oštećenje

bubrega i posljedična potreba za nadomještanjem bubrežne funkcije. Cilj: Utvrditi učestalost potrebe za

nadomještanjem bubrežne funkcije (CVVHD) u pacijenata na ECMO potpori na jedinici intenzivnog

liječenja KBC-a Rijeka.

MATERIJALI I METODE

Materijali i metode: Retrospektivna studija provedena je na ukupno 73 pacijenta JIL-a KBC-a Rijeka, od

čega 54 muškarca i 19 žena, koji su primali ECMO potporu u periodu između 2015. i 2017. godine.

Medijan godina pacijenata je 64, pri čemu najmlađi pacijent ima 16, a najstariji 81 godinu. Promatrani

parametri uključivali su potrebu za bubrežnom zamjenskom terapijom, duljinu boravka na ECMO potpori

i preživljenje pacijenata za vrijeme trajanja ECMO potpore.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Rezultati i zaključak: Od ukupno 73 pacijenta na VA ECMO uređaju bilo je 63, a na VV 10 pacijenata.

Prosječno trajanje ECMO potpore bilo je 138h, pri čemu je medijan trajanja potpore 74h 30min; najkraći

boravak na ECMO potpori trajao je 35min, a najdulji 624h. Nadomještanje bubrežne funkcije zahtijevalo

je 15 pacijenata, što bubrežnu insuficijenciju čini komplikacijom u 20,54% slučajeva. Pritom je 12

pacijenata bilo na VA, a 3 pacijenta na VV ECMO potpori. Od ukupnog broja pacijenata preživjelo ih je

45, odnosno 70,69%. Pacijenti na CVVHD-u preživjeli su u 26,67% slučajeva, odnosno od 15 pacijenata

na CVVHD-u preživjelo ih je 4. Bubrežna insuficijencija pokazala se značajnom komplikacijom ECMO

potpore, s nižim preživljenjem u odnosu na pacijente kojima je bubrežna funkcija uredna. Točan

mehanizam nastanka bubrežnog zatajivanja u ovih pacijenata nije poznat. Najčešći su uzrok

kardiovaskularne komplikacije, koje su obično i razlog potrebe za ECMO potporom.

Page 115

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

114

S-O2

UČESTALOST I OSOBITOSTI REZISTENTNE ARTERIJSKE HIPERTENZIJE MEĐU

BOLESNICIMA U NEFROLOŠKOJ AMBULANTI

Josipa Radić (Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Split)

Sara Milin (Medicinski fakultet u Splitu)

Ivana Novak (Medicinski fakultetu Splitu)

CILJ

Poznato je kako je rezistentna arterijska hipertenzija (RAH) povezana s visokim rizikom

kardiovaskularnih i bubrežnih oboljenja stoga je cilj istraživanja bio istražiti učestalost RAH u

hipertoničara koji se liječe u nefrološkoj ambulanti pri Zavodu za nefrologiju i dijalizu, KBC Split te ispitati

postoje li razlike u starosti, pokazateljima nutritivnog statusa i parametrima arterijskog tlaka (AT) te

bubrežne funkcije s obzirom na postojanje RAH.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje je uključen 261 ispitanik, 137 (52,5%) muškaraca i 124 (47,5%) žene. Za svakog ispitanika

zabilježeni su podaci: dob, spol, tjelesna težina i visina, opseg struka i nadlaktice, postojanje arterijske

hipertenzije, vrsta i broj antihipertenzivnih lijekova. Također, određene su serumske vrijednosti ureje,

kreatinina i izračunata je razina glomerularne filtracije (GF) te indeks tjelesne mase (ITM). Za mjerenje

AT korišten je uređaj „Agedio B900“. Izmjeren je periferni (PSAT) i centralni sistolički AT (CSAT) te

periferni (PDAT) i centralni dijastolički (CDAT) AT. Izračunat je tlak pulsa (PP) te srednji AT (MAP) za

periferni i centralni AT.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

201 ispitanik je imao arterijsku hipertenziju, a 89 (44,3%) ispitanika RAH. Ispitanici s RAH bili su

statistički značajno stariji (63 (51-72,8) vs. 69 (60,5-74), P=0,004) te imali statistički značajno više

vrijednosti PSAT (140 (128,8 - 153,5) vs. 146 (133,3 - 161,5), P=0,04). Nadalje, imali su značajno veći

ITM (27,8 (24,2-30,5) vs. 29,4 (26,1-33), P=0,001) i opseg struka (101 (90,3-110) vs. 105 (98-115),

P=0,002). Također, bolesnici s RAH su imali statistički značajno nižu razinu GF (56,15 (37,35 - 87,4)

vs. 42,7 (27,6 - 69,4), P=<0,001) uz značajno više vrijednosti ureje (8,1 (5,2 - 10,5) vs. 10,4 (7,1 - 13,3)

P=0,001) i kreatinina (103 (74,25 - 142,25) vs. 136 (92,8 - 173,5), P=0,001). Rezultati istraživanja

upućuju na visoku učestalost RAH u navedenoj populaciji te na povezanost RAH sa pokazateljima

nutritivnog statusa i bubrežne funkcije.

Page 116

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

115

S-O3

UČESTALOST ARTERIJSKE HIPERTENZIJE I KRONIČNE BUBREŽNE BOLESTI MEĐU

BOLESNICIMA SA ŠEĆERNOM BOLESTI TIP 2

Josipa Radić (Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Split)

Ivana Novak (Medicinski fakultet u Splitu)

Sara Milin (Medicinski fakultetu Splitu)

CILJ

Šećerna bolest tipa 2 (ŠBT2) i arterijska hipertenzija (AH) su uobičajeni komorbiditeti i najčešći uzroci

zatajenja bubrežne funkcije. Cilj navedenog istraživanja bio je utvrditi učestalost AH, rezistentne AH

(RAH), koronarne bolesti te kronične bubrežne bolesti (KBB) u bolesnika sa ŠBT2 koji se javljaju u

nefrološku ambulantu.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje je ukljućeno 106 ispitanika sa ŠBT2 starosti 69,5 (62 - 75) godina, 66 muškaraca i 40

žena. Za svakog ispitanika zabilježeni su podatci: dob, spol, postojanje AH, KBB te koronarne bolesti u

anamnezi. Također, prikupljeni su podatci o vrsti i broju antihipertenzivnih lijekova te određene

serumske vrijednosti ureje, kreatinina i izračunata glomerularna filtracija (GF). Izmjeren je periferni

(PSAT) i centralni sistolički AT (CSAT) te periferni (PDAT) i centralni dijastolički AT (CDAT).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

103 (97,2%) ispitanika uzimala su antihipertenzivnu terapiju, a 61 (58,2%) ispitanik je uzimao tri ili više

lijekova od kojih je jedan diuretik. Nadalje, 62 (58,5%) ispitanika su imali postavljenu dijagnozu KBB,

dok je uvidom u laboratorijske nalaze 70 (66%) ispitanika imalo razinu GF < 60 ml/min. Među onim

ispitanicima koji nisu imali postavljenu dijagnozu KBB (N=44), 17 (41,5%) ispitanika je imalo GF <60

ml/min iako nisu imali ranije postavljenu dijagnozu KBB. Nadalje, 14 (13,2%) ispitanika je navelo

postojanje koronarne bolesti te je statistički značajno veća učestalost koronarne bolesti bila među onim

ispitanicima koji su imali postavljenu dijagnozu KBB (48 (53,3%) vs. 12 (85,7), p=0,03). Također, nađene

su i statistički značajne razlike u vrijednostima PDAT s obzirom na postojanje koronarne bolesti,

dijabetičari s koronarnom bolesti imali su statistički značajno niže vrijednosti PDAT (p=0.04). AH, RAH

i KBB su česti komorbiditeti u bolesnika sa ŠBT2. Značajan broj dijabetičara nije svjestan KBB koja je

poznati kardiovaskularni čimbenik rizika, stoga se nameće potreba probira na KBB u bolesnika sa ŠBT2.

Page 117

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

116

S-T7

Tumori štitnjače u bolesnika s transplantiranim bubregom

Marko Banić (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Alan Horvat (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Nikolina Bašić-Jukić (KBC Zagreb)

CILJ

Uspješna transplantacija bubrega zahtijeva primjenu imunosupresijske terapije kako bi se spriječilo

odbacivanje organa. Dugotrajna izloženost imunosupresiji povećava rizik razvoja zloćudnih tumora. Cilj

ovog istraživanja je odrediti pojavnost tumora štitnjače u populaciji bolesnika s transplantiranim

bubregom i usporediti je s pojavnosti tumora u općoj populaciji.

MATERIJALI I METODE

Istraživanjem je obuhvaćeno 1990 bolesnika kojima je od 1973. godine do lipnja 2018. godine učinjena

transplantacija bubrega u KBC Zagreb. Podaci su dobiveni iz bolničkih kartona i baze podataka Zavoda

za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju bubrega.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Tijekom promatranog razdoblja zabilježeno je 13 bolesnika kojima je dijagnosticiran zloćudni tumor

štitnjače. Dijagnoza je postavljena tijekom obrade paratireoidnih žlijezda u 7 bolesnika (u 3 bolesnika

prije transplantacije), dok je u 3 bolesnika dijagnoza postavljena tijekom obrade vaskulature vrata i

ramenog obruča. U svih 13 slučajeva radilo se o papilarnom karcinomu. Veličina tumora se kretala od

2x2 do 25x25 mm. Troje bolesnika je osim karcinoma štitnjače imalo i druge tumore, tumor mokraćnog

mjehura, urotelni karicinom uretera, karcinom bubrega i melanom. Deset bolesnika je liječeno totalnom

tireoidektomijom, od toga devet u kombinaciji s radijojodnom ablacijom, u jednog je primijenjena

lobektomija, a za dvoje podaci nisu poznati. Imunosupresija je modificirana u 7 bolesnika, pri čemu je

inhibitor kalcijneurina zamijenjen mTOR inhibitorom u 6 slučajeva. Jedan bolesnik izgubio je funkciju

presatka, dok se kod preostalih 12 bolesnika prati stabilna funkcija presađenog bubrega. Stopa

incidencije tumora štitnjače u općoj populaciji Republike Hrvatske u 2014. godini prema podacima

Zavoda za javno zdravstvo iznosila je 14.1/100000 stanovnika. Tumori štitnjače se u populaciji bolesnika

s transplantiranim bubregom najčešće nalaze tijekom dijagnostičke obrade paratireoidnih žlijezda.

Uskom suradnjom sa specijalistima nuklearne medicine i otorinolaringolozima možemo postići odlične

rezultate liječenja.

Page 118

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

117

S-T8

SUDBINA ARTERIJSKOVENSKIH FISTULA NAKON BUBREŽNOG PRESAĐIVANJA U

KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU OSIJEK

Anton Jurić (Medicinski fakultet Osijek)

Lada Zibar (Medicinski fakultet Osijek)

CILJ

Istražiti udio ispitanika u kojih je nakon bubrežnog presađivanja (transplantacije, TX) došlo do spontane

tromboze, planskog “zatvaranja” arterijskovenske fistule (AVF) (ligacije), udio preostalih u kojih je AVF

još uvijek funkcionalna te istražiti vrijeme nakon TX-a u kojemu je došlo do gubitka funkcije AVF-a.

MATERIJALI I METODE

Uključeno je svih 123 bolesnika (57,7 % muških, medijana dobi 58 godina, od 34 do 79) kojima je

bubrežni presadak transplantiran u Kliničkom bolničkom centru Osijek tijekom prvih 10 godina otkako

se u toj bolnici vrši bubrežni TX. Iz medicinskih zapisa preuzeti su podaci o funkciji AVF-a kao i

demografski podatci. Podaci su statistički obrađeni pomoću SPSS-a (inačica 17.0).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

AVF neposredno prije TX-a imalo je 78 % bolesnika. Još uvijek funkcionira u 39,84 % svih ispitanika, 3

godine (medijan; interkvartilni raspon, IQR od 0 do 3) nakon TX-a. Tromboza AVF-a je nastupila u njih

17,89 %, a ligacija je izvedena u 20,33 % svih ispitanika. Najčešći razlog ligacije AVF-a u našem

istraživanju bio je srčano opterećenje (u 75 % ligacija), zatim aneurizmatična dilatacija AVF-a te otok

ruke. Vrijeme nakon TX-a do tromboze ili ligacije bilo je medijana 2 godine (IQR 0 – 3). Tromboza ili

ligacija bili su značajno češći u žena. Sudbina AVF-a nakon bubrežnog TX-a nije bila povezana s dobi

bolesnika. AVF nakon bubrežnog TX-a često postaje nefunkcionalna, nakon spontane tromboze ili

kirurške ligacije, a koja je najčešće indicirana zbog srčanog opterećenja.

Page 119

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

118

S-T9

Ishodi bubrežnog presađivanja u Kliničkom bolničkom centru Osijek

Robert Rončević (Medicinski fakultet Osijek)

Lada Zibar (Medicinski fakultet Osijek)

Alen Rončević (Medicniski fakultet Osijek)

CILJ

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj je rada bio istražiti jednogodišnje, petogodišnje i ukupno preživljenje presatka

do trenutka istraživanja, cenzorirano i necenzorirano za smrt primatelja s funkcionirajućim presatkom.

Također, cilj je bio istražiti jednogodišnje, petogodišnje i ukupno preživljenje primatelja presatka do

trenutka istraživanja te istražiti aktualnu funkciju presatka na temelju kreatininemije i glomerulske

filtracije (GF).

MATERIJALI I METODE

ISPITANICI I POSTUPCI: U istraživanje je bilo uključeno svih 123 ispitanika kojima je učinjeno bubrežno

presađivanje (TX, engl. transplantation) tijekom prvih 10 godina bubrežnog TX-a u Kliničkom bolničkom

centru Osijek (KBCO). Iz medicinskih zapisa prikupljeni su demografski i medicinski podatci, vremenski

podatci o dijalizi i TX-u, i kreatininemiji. Podatci su obrađeni statistički pomoću SPSS-a (inačica 16.0).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

REZULTATI: Jednogodišnje preživljenje presatka necenzorirano za smrt s funkcionirajućim presatkom

bilo je 87,8 %, petogodišnje 82,9 %, a ukupno do trenutka istraživanja 78 %. Jednogodišnje preživljenje

presatka cenzorirano za smrt s funkcionirajućim presatkom bilo je 93,5 %, petogodišnje 89,3 %, a

ukupno do trenutka istraživanja 86,2 %. Jednogodišnje preživljenje primatelja bilo je 93,5 %,

petogodišnje 91,1 %, a ukupno do trenutka istraživanja 90,2 %. Prosječni GF, kao mjera funkcije

presatka, bio je 49,1 (20,1) ml/min, u skladu s podatcima objavljenima za stanovništvo drugih područja

u svijetu. ZAKLJUČAK: Preživljenja u bubrežnom TX-u u KBCO-u bila su slična europskim i drugim

objavljenima, jednogodišnja nešto kraća, a petogodišnja nešto dulja. Preživljenje cenzorirano za smrt

primatelja s funkcionirajućim presatkom prikazuje ishod boljim nego necenzorirano. O izboru ishoda

ovisi procjena uspješnosti bubrežnog presađivanja.

Page 120

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

119

S-T10

PATHOHISTOLOGIC FINDINGS IN KIDNEY BIOPSY SAMPLES OF PATIENTS WITH

TRANSPLANTED KIDNEY FROM UNIVERSITY HOSPITAL CENTRE OSIJEK

Terezija Berlančić (Faculty of Medicine Osijek)

Lada Zibar (University Hospital Centre Osijek)

Danica Galešić Ljubanović (Clinical Hospital Dubrava)

Petar Šenjug (Clinical Hospital Dubrava)

INTRODUCTION

To examine indications and pathohistological findings (PF) of transplant kidney biopsies (KBs) in

patients from University Hospital Center Osijek (UHCO).

MATERIALS AND METHODS

All 78 per indication transplant KBs performed in UHCO from 2009 to 2017 were analyzed.

Pathohistological analysis was performed at Clinical Hospital Dubrava in Zagreb. Data were collected

from medical records and analyzed statistically in SPSS.

RESULTS AND CONCLUSION

Median age of patients was 49 years (minimum 27, maximum 78), 57 (73.1%) were males. Right iliac

region transplants were biopsied in 48 (61.5%) cases. Pathological cylindruria was present in 32 (41%)

patients, proteinuria in 59 (75.6%) and hematuria in 34 (43.6%). Median of serum creatinine

concentration was 270 μmol/L (minimum 70, maximum 1180 μmol/L). Median of glomerular filtration

rate was 19,2 mL/min (minimum 4,3, maximum 102,6 mL/min). The most common clinical indication for

KB was allotransplant failure, in 26 (34.2%), rejection in 17 (22.4%) and just the state after kidney

transplantation in 14 (18.4%) patients. The most common PFs were acute T cell mediated rejection, in

12 (15.8%), combined T cell and antibody mediated rejection in 12 (15.8%) and borderline changes,

acute tubular necrosis and BK virus nephropathy, every single one in 4 (5,3%), respectively. The most

common PF unrelated to allotransplant reaction was IgA nephropathy, in 4 (5.3%) patients. Acute

allotransplant failure was the most common clinical indication and acute rejection the most common PF

in transplant KB per indication.

Page 121

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

120

S-T11

Varijabilnost koncentracije imunosupresivnih lijekova u bolesnika s bubrežnim

presatkom

Darija Damjanović (Medicinski fakultet Osijek)

Alen Rončević (Medicinski fakultet Osijek)

Lada Zibar (Medicinski fakultet Osijek)

CILJ

Istražiti varijabilnost koncentracije imunosupresivnih (IS) lijekova u krvi tijekom jedne godine (2017.) u

bolesnika s bubrežnim presatkom u Kliničkom bolničkom centru Osijek (KBCO).

MATERIJALI I METODE

U istraživanje je uključeno 89 bolesnika (54 % muškaraca) s funkcionalnim bubrežnim presatkom,

transplantiranih u KBCO. Medijan dobi bolesnika bio je 58 godina, s interkvartilnim rasponom od 50 do

64 (IQR, od eng. interquartile range). Iz medicinskih zapisa prikupljeni su podaci o koncentraciji IS

lijekova u krvi i o kreatininemiji tijekom 2017. godine, a varijabilnost koncentracije izračunata je prema

formuli (standardna devijacija/aritmetička sredina) x 100. Podaci su obrađeni u SPSS-u (inačica 16.0,

SPSS Inc.,Chicago, IL, Sjedinjene Američke Države).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Varijabilnost koncentracije takrolimusa (TAK) bila je 23,36 %, ciklosporina (CSA) 17,45 %, everolimusa

21,7 % i sirolimusa 31,29 %. Varijabilnost Prografa bila je 26,2 %, Advagrafa 18,6 % i Envarsusa 38,5

%. U trenutku istraživanja, TAK je primalo 57 % bolesnika, a CSA 30 % bolesnika. Od pripravaka TAK-

a, najviše bolesnika primalo je Advagraf (34 %). Medijan mjerenja koncentracije za TAK, CSA i

everolimus bio je 4 puta tijekom 2017. godine, a medijan mjerenja koncentracije za sirolimus bio je 5.

Medijan kreatininemije bio je 124,75 μmol/l, s varijabilnošću 7,51 %. Nije bilo korelacije između

varijabilnosti koncentracija IS lijekova i varijabilnosti kreatininemije.

Varijabilnost koncentracije svih mjerenih lijekova bila je velika. Najveću varijabilnost koncentracije lijeka

u naših bolesnika imao je sirolimus, a najmanju CSA. Envarsus je imao najveću varijabilnost među

pripravcima TAK-a, moguće zbog toga što je taj lijek u toj godini tek uveden. Broj mjerenja koncentracije

lijekova u krvi u KBCO vrlo je bio vrlo raznolik. Varijabilnost koncentracija IS lijekova nije korelirala s

varijabilnošću kreatininemije.

Page 122

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

121

S-T12

Eurotransplant senior program

Josipa Starčević (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

Aurelija Vukičević (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

Dean Markić (Klinika za urologiju, KBC Rijeka)

CILJ

Eurotransplant senior program (ESP) je uveden 01. siječnja 1999. godine. Radi se o transplantaciji

bubrega unutar posebne skupine pacijenata, tj. gdje su i donor i primatelj stariji od 65 godina. Hrvatska

kao članica Eurotransplanta je prihvatila taj program. Prikazat ćemo iskustva s ovim programom u

Kliničkom bolničkom centru Rijeka.

MATERIJALI I METODE

U ovom radu smo retrospektivno analizirali bolesnike u „KBC Rijeka“ koji su zadovoljili uvjete senior

programa, a transplantirani su u periodu od 1. siječnja 2008. godine do 31. prosinca 2017. godine.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U posljednjih 10 godina na Klinici za urologiju KBC Rijeka transplantirano je ukupno 260 bolesnika. U

sklopu ESP programa transplantirano je njih 24 (9,2%). Od ukupnog broja njih 10 (41,7%) je bilo

ženskog spola, a 14 (58,3%) muškog spola. Prosječna životna dob bolesnika u vrijeme transplantacije

je bila 69,4 godina (raspon 65 do 80 godina). Najčešći uzrok bubrežnog zatajenja bio je kronični

glomerulonefritis (11 bolesnika, 45,83%), nakon toga nefroangioskleroza (4 bolesnika, 16,67%),

diabetes mellitus (2 bolesnika, 8,3%) te ostali uzroci (7 bolesnika, 29,16%). Prosječno vrijeme operacije

bilo je 215,2 minute ( 140 -300 minuta), a hladne ishemije 15h i 38 minuta (9h i 30 minuta do 27 sati i

50 minuta). U troje (12,5%) bolesnika došlo je do komplikacija koje su zahtjevale transplantektomiju, u

4 (16.6%) bolesnika bila je prisutna odgođena funkcija presatka, a u 5 (20,83%) je došlo do pogoršanja

bubrežne funkcije transplantata tijekom praćenja. Do sada je umrlo 5 (20,83%) bolesnika. ESP je

program koji poboljšava preživljenje starijih bolesnika koji zahtijevaju nadomjesno liječenje bubrežne

funkcije. Broj komplikacija je veći nego u standardnoj populaciji, ali konačni rezultat transplantacije je

podjednak.

Page 123

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

122

S-T13

FUNKCIONALNOST ARTERIOVENSKE FISTULE NAKON TRANSPLANTACIJE BUBREGA

Petra Remenarić (Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci)

Dina Rajović (Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci)

Dean Markić (Klinički bolnički centar Rijeka)

CILJ

Arteriovenska fistula (AVF) kao kirurški formiran vaskularni pristup za hemodijalizu smatra se, zbog

svoje sigurnosti i dugotrajnosti, zlatnim standardom dijalitičkog liječenja. Cilj ovoga rada bio je istražiti

što se događa sa AV fistulom nakon transplantacije bubrega, odnosno duljinu trajanja fistule nakon

transplantacije te najučestalije razloge njezine afunkcionalnosti.

MATERIJALI I METODE

U ovu retrospektivnu studiju ušlo je 88 pacijenata kojima je transplantiran bubreg u razdoblju od

01.01.2014. do 31.12.2016. godine na Klinici za urologiju KBC-a Rijeka. Od ukupnog broja pacijenata

analizirali smo ukupno 49 pacijenata koji su za vaskularni pristup imali AVF. Ostali pacijenti nisu ušli u

analizu jer su bili na peritonejskoj dijalizi (28 bolesnika), hemodijalizi putem centralnog venskog katetera

(7 bolesnika), učinjena im je transplantektomija unutar mjesec dana po transplantaciji (2 bolesnika) ili

se radilo o preemptivnoj transplantaciji (2 bolesnika).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Ukupno 49/88 (55,7%) bolesnika imalo je AVF prije uspješne transplantacije bubrega. Dvanaest mjeseci

po transplantaciji AVF je bila funkcionalna u 37 (75,5%) bolesnika. Razlozi nefunkcionalnosti unutar

prve godine po transplantaciji bili su: spontana tromboza (9 bolesnika-18,3%) te smrtni ishod s

funkcionirajućom AVF (3 bolesnika-6,1%). Tijekom daljnjeg praćenja u 4 (8,2%) bolesnika AVF je

kirurški zatvorena. Najčešći komorbiditeti u pacijenata sa nefunkcionalnom fistulom bili su arterijska

hipertenzija i šećerna bolest. Nakon uspješne transplantacije bubrega većina naših bolesnika imala je

funkcionalnu AVF. Pacijenti s nefunkcionirajućom AVF imali su pridružene komorbiditete koji mogu

dovesti do komplikacija sa AV fistulom: spontane tromboze fistule ili volumnog opterećenja srca što je

u nekih bolesnika zahtijevalo njezino kirurško zatvaranje.

Page 124

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

123

S-T14

Endemska nefropatija i transplantacija bubrega

Lidija Pleš (Medicinski fakultet Rijeka)

Monika Posavac (Medicinski fakultet Rijeka)

Dean Markić (Klinički bolnički centar Rijeka)

CILJ

Endemska nefropatija je kronična tubulointersticijska bolest bubrega uzrokovana aristolohičnom

kiselinom. Javlja se kod seoskih stanovnika endemskih područja u dolinama velikih pritoka Dunava na

jugoistoku Europe uključujući i Hrvatsku. Kod oboljelih je uočena povećana incidencija kronične

bubrežne bolesti i karcinoma prijelaznog epitela gornjeg mokraćnog sustava. Ovim radom želimo

prikazati iskustva s transplantiranim bolesnicima oboljelima od kronične bubrežne bolesti uzrokovane

endemskom nefropatijom.

MATERIJALI I METODE

Retrospektivno smo analizirali bolesnike s endemskom nefropatijom koji su transplantirani u KBC Rijeka

u razdoblju od 2003.-2017. godine. Nakon transplantacije praćeno je preživljavanje grafta i bolesnika te

pojava ranih i kasnih postoperativnih komplikacija.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U promatranom razdoblju transplantirano je ukupno 344 bolesnika, od toga 4 (1,2%) s endemskom

nefropatijom. Dvoje (50%) bolesnika je bilo ženskog spola, a dvoje (50%) muškog spola. Prosječno

vrijeme operacije bilo je 223,3 minute (raspon 180 - 285 minuta), a prosječno trajanje hladne ishemije

16h i 10 minuta (raspon 14h i 30 minuta - 18 sati). Dvoje pacijenata imalo je akutnu tubularnu nekrozu

u ranom postoperativnom tijeku. Kod jedne bolesnice je postoperativno otkriven tumor mokraćnoga

mjehura, oba uretera i pijelona (panurotelijalna bolest) te je učinjena obostrana nefroureterektomija. Niti

kod jednog pacijenta nije došlo do značajnijeg pogoršanja bubrežne funkcije transplantata tijekom

praćenja. Do sada je umrlo 3 (75%) bolesnika, svi uz funkcionirajući graft. Bolesnici su umrli 8 godina

(srčano zatajenje), 4 godine (perforacija divertikula kolona) i 3 godine (metastatska panurotelijalna

bolest) po transplantaciji. Endemska nefropatija može rezultirati kroničnim bubrežnim zatajenjem te je

tada transplantacija bubrega metoda izbora u takvih bolesnika. S obzirom da je u ovih bolesnika tumor

urotela daleko češći nego u opće populacije neophodno je takve bolesnike redovito i doživotno pratiti.

Page 125

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

124

S-O4

Kronična bubrežna bolest nakon akutnog bubrežnog oštećenja

Lori Srdoč (Medicinski fakultet u Rijeci)

Igor Rubinić (Medicinski fakultet u Rijeci)

Ivan Bubić (Medicinski fakultet u Rijeci)

Bosiljka Devčić (KBC Rijeka)

Sanjin Rački (Medicinski fakultet u Rijeci)

Ita Jelić Pranjić (Medicinski fakultet u Rijeci)

CILJ

Razvoj akutnog bubrežnog oštećenja (ABO) koje zahtijeva nadomjesno bubrežno liječenje (NBL) kod

hospitaliziranih bolesnika povećava rizik smrtnosti za više od 50%. Preživjeli bolesnici su pod

povećanim rizikom dugoročnih ne-bubrežnih i bubrežnih komplikacija. Ovim istraživanjem željeli smo

utvrditi razvoj KBB-a kod bolesnika liječenih NBL-om u KBC-u Rijeka kroz period praćenja od dvije

godine.

MATERIJALI I METODE

Naše istraživanje obuhvatilo je 429 bolesnika (299 muškaraca i 130 žena) koji su u razdoblju od siječnja

2013. godine do lipnja 2016. godine zbog ABO-a liječeni metodama NBL-a u KBC-u Rijeka. Prosječna

dob bila je 66,61 ± 16,26 godinu. Metodom CVVH liječen je 31 bolesnik, CVVHD 295 bolesnika,

CVVHDF 99 bolesnika te HD 4 bolesnika. Indikacija za započinjanje je u 57 % bolesnika bila sepsa, u

31,7 % akutizacija kroničnog srčanog zatajivanja, a u 11,3 % kardiokirurški zahvat. Prosječna vrijednost

serumskog kreatinina prije hospitalizacije u ovih je bolesnika bila 101 ± 39,12 µmol/L.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Ukupno 270 bolesnika je preminulo tijekom hospitalizacije, preživjelo je 159 bolesnika. Prosječna

vrijednost serumskog kreatinina pri otpustu je iznosila 143,82 ± 45,96 µmol/L. Mjesec dana po otpustu

prosječna vrijednost serumskog kreatinina je iznosila 177,38 ± 110,36 µmol/L, nakon 3 mjeseca 122,29

± 64,26 µmol/L, nakon 6 mjeseci 126,63 ± 54,27 µmol/L, nakon godine dana 142,25 ± 133,02 µmol/L,

nakon dvije godine 116,40 ± 39,57 µmol/L. U periodu praćenja niti jedan bolesnik nije razvio završni

stupanj KBB-a niti je imao ponovnu epizodu ABO-a. Od navedenih bolesnika svega 32 bolesnika su

upućena na kontrolu nefrologa mjesec dana po otpustu, 21 nakon tri mjeseca, 7 nakon 6 mjeseci, 19

nakon godinu dana i 14 nakon dvije godine. Naše istraživanje je pokazalo kako je u bolesnika koji su

preživjeli epizodu ABO-a zaostalo bubrežno oštećenje s prosječnim vrijednostima serumskog kreatinina

višim od onih prije epizode ABO-a. Većina bolesnika nije upućivana na redovite kontrole nefrologa.

Page 126

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

125

S-O5

PROBIR NA FABRYJEVU BOLEST U BOLESNIKA S KRONIČNOM BUBREŽNOM

BOLESTI U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU RIJEKA

Nikolina Bratović (Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet)

Ema Ahel (Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet)

Marta Šrajbek (Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet)

Jelena Šimić (Klinički bolnički centar Rijeka)

Božidar Vujičić (Klinički bolnički centar Rijeka)

CILJ

Fabryjeva bolest je X-vezana nasljedna lizosomska bolest nakupljanja u kojoj zbog snižene razine

enzima α-galaktozidaze A dolazi do višestrukog oštećenja različitih organa. Cilj ovoga rada je utvrditi

učestalost Fabryjeve bolesti u bolesnika liječenih nadomještanjem bubrežne funkcije i predijaliznih

bolesnika u KBC Rijeka.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje su uključeni pacijenti s kroničnom bubrežnom bolesti liječeni postupcima hemodijalize,

peritonejske dijalize, bolesnici s bubrežnim presatkom te bolesnici s glomerularnom filtracijom manjom

od 30 mL/min/1,73 m2 (stadij G4 i G5 kronične bubrežne bolesti). Kod muškaraca probir je učinjen

određivanjem razine enzima α-galaktozidaze A, dok je pacijenticama pored aktivnosti enzima

određivana i razina lizosomskog globotriaozilsfingozina (Lyso-Gb3, referentni raspon 0,0-3,5 ng/mL). U

osoba s razinom α-galaktozidaze A manjom od 1,2 µmol/L/h učinjeno je i genetsko testiranje.

Istraživanje je započelo 21. lipnja 2018. te je još u tijeku.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

U probir je do 15. kolovoza 2018. uključeno 134 muških i 85 ženskih pacijenata u dobi od 30 do 93

godine. Srednja vrijednost enzima α-galaktozidaze A u muškaraca bila je 3,5 µmol/L/h, dok je u žena

iznosila 3,2 µmol/L/h. Dva su muška pacijenta imala sniženu vrijednost enzima (1 µmol/L/h, odnosno

1,1 µmol/L/h), kod jednog pacijenta nije detektirana patološka mutacija, dok je za drugog genetsko

ispitivanje u izradi. Nisu zabilježena patološka odstupanja u vrijednostima LysoGb3, uz srednju

vrijednost od 1,6 ng/mL. Istraživanje trenutno nije potvrdilo postojanje patološke mutacije za Fabryjevu

bolest u populaciji preterminalnih i terminalnih bubrežnih bolesnika u našem centru, što je u skladu s

dosadašnjim spoznajama koje je svrstavaju u skupinu rijetkih bolesti. No, obzirom na dostupnost

dijagnostičkih postupaka kao i liječenja, potrebno je uzeti ju u obzir prilikom diferenciranja uzroka

kroničnog zatajivanja bubrežne funkcije.

Page 127

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

126

S-D1

Utjecaj terapijskih vježbi i elektromišićne stimulacije (ES) na efikasnost dijalize (Kt/V)

u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi

Karla Kovačević (KBC Sestre milosrdnice)

Karmela Altabas (KBC Sestre milosrdnice)

Simeon Grazio (KBC Sestre milosrdnice)

Siniša Šefer (KBC Sestre milosrdnice)

Petra Kovačević (KBC Sestre milosrdnice)

CILJ

Istraživanja su potvrdila pozitivan učinak intradijalitičkog vježbanja na efikasnost dijalize (klirensa ureje,

Kt/V). Budući da je dokazano da elektromišićna stimulacija (ES) ubrzava vensku cirkulaciju donjih

ekstremiteta, primjena ES-a na donjim ekstremitetima tijekom dijalize mogla bi doprinjeti povećanju

efikasnosti dijalize, tj. u kraćem periodu odstraniti otpadne produkte iz cirkulacije.

MATERIJALI I METODE

U istraživanju sudjeluje 35 odraslih bolesnika oba spola u dobi od 41 do 89 godina koji su na kroničnom

programu hemodijalize u Zavodu za nefrologiju i dijalizu Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog

centra Sestre milosrdnice. Nakon potpisivanja informiranog pristanka bolesnici su praćeni mjesec dana,

tijekom kojeg je praćena, bez intervencije, efikasnost dijalize. Nakon toga započet je program terapijskih

vježbi i elektrostimulacije (ES) m.kvadricepsa tijekom procesa hemodijalize, 3 puta tjedno, pod

nadzorom fizioterapeuta u trajanju od 3 mjeseca.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

25 bolesnika je završilo ispitivanje (12 žena u dobi od 41- 89 godina; 13 muškaraca u dobi od 59-80

godina). Najčešći razlozi prekidanja programa su bili transplantacija bubrega, neka druga unaprijed

dogovorena operacija ili opći umor. Jedna bolesnica je, nažalost, preminula uslijed komplikacija

terminalne faze maligne diseminirane bolesti. Nismo našli statistički značajne razlike između URR prije

početka vježbanja i URR tijekom hemodijalize uz vježbe i elektrostimualaciju (p=0.477433), (T test).

Kada se učinila Spearmanova analiza korelacije za promjene doze dijalize mjerene redukcijom ureje i

promjena u STS testu prije i uz vježbe donjih ekstremiteta i elektrostimulacije dobivena je statistički

značajna razlika (P=0.00329). Ovim istraživanjem se ustanovilo da, premda male, promjene u URR

koreliraju s promjenama u funkcionalnoj sposobnosti donjih ekstremiteta kod bolesnika na kroničnoj

hemodijalizi.

Page 128

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

127

S-T15

Usporedna studija između takrolimusa u dvije doze (Prograf®

) i kasne konverzije s

Prografa

na jednodozni tacrolimus (Advagraf

®) kod stabilnih bolesnika s bubrežnim

presatkom

Ivana Crnojević (Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet), Vedran Blažina (Sveučilište u Rijeci,

Medicinski fakultet), Tea Vrdoljak Margeta (Klinički bolnički centar Rijeka), Lidija Orlić (Klinički

bolnički centar Rijeka), Ivan Bubić (Klinički bolnički centar Rijeka), Sanjin Rački (Klinički bolnički

centar Rijeka), Bosiljka Devčić (Klinički bolnički centar Rijeka)

CILJ

Kalcineurinski inhibitori čine temelj imunosupresivne terapije, a posljednjih desetljeća među njima je

vodeći takrolimus. Cilj rada bio je usporediti učinkovitost i sigurnost kasne konverzije s takrolimusa u

dvije doze (Prografa

) u takrolimus u jednoj dozi (Advagraf

) te usporediti dvije skupine bolesnika.

MATERIJALI I METODE

Ova retrospektivna studija uključivala je 43 (m = 31, ž = 12) bolesnika sa stabilnom funkcijom bubrežnog

transplantata. Prvu skupinu činili su (N=22) bolesnici koji su u imunosupresivnoj terapiji imali takrolimus

u dvije doze (Prograf

®), a drugu skupinu (N=21) bolesnici koji su bili u skupini u kojoj je učinjena

konverzija s takrolimusa u dvije dnevne doze u takrolimus u jednoj dozi (Prograf

/ u Advagraf

). Svi

bolesnici su bili praćeni kroz godinu dana. Imunosupresivni protokol se sastojao od indukcijske terapije

(basiliximab) i standardnog trojnog imunosupresivnog protokola (mikofenolat mofetil, takrolimus i

kortikosterodi). Između skupina nije bilo signifikantno statističkih značajnih razlika u dobi bolesnika,

spolu, vremenu provedenom na kroničnoj dijalizi prije transplantacije. Isključni kriterij bila je akutna kriza

odbacivanja.

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Serumske vrijednosti kreatinina u prvoj skupini (Prograf

®) su bile na početku 112 ± 24 µmol/L, nakon 1

mjeseca 110 ± 25 µmol/L, nakon 3 mjeseca 117± 32 µmol/L, nakon 6 mjeseci 123 ± 39 µmol/L i nakon

12 mjeseci 121 ± 39 µmol/L( P=0,1). U drugoj skupini (Advagraf®) serumske vrijednosti kreatinina su

bile na početku 129 ± 31µmol/L , nakon 1 mjeseca 130 ± 32 µmol/L, nakon 3 mjeseca 131 ±32 µmol/L,

nakon 6 mjeseci 127 ± 40 µmol/L i nakon 12 mjeseci 123 ± 29 µmol/L. Srednje vrijednosti kreatinina u

serumu u ovoj skupini bile su značajno manje u prvom mjesecu i dvanaestom mjesecu nakon konverzije

(p <0,05). Serumske koncentracije takrolimusa u prvoj skupini bile su na početku 11,5 ± 17,5 µg/ml,

nakon 1 mjeseca 7,6 ± 2,9 µg/ml, nakon 3 mjeseca 6,8 ± 2,4 µg/ml, nakon 6 mjeseci 8,6 ± 7,5 µg/ml i

nakon 12 mjeseci 6,8 ± 2,5 µg/ml. Serumske vrijednosti koncentracije takrolimusa u drugoj skupine bile

su na početku 8,0 ± 3,7 µg/ml, nakon 1 mjeseca 6,7 ± 2,3 µg/ml, nakon 3 mjeseca 6,2 ± 1,9 µg/ml,

nakon 6 mjeseci 6,8 ± 1,7 µg/ml, nakon 12 mjeseci 6,1 ± 1,8 µg/ml i značajno manje u prvom i

dvanaestom mjesecu nakon konverzije ( P<0,05). Doza takrolimusa dvanaest mjeseci nakon početka

praćenja bila je značajno niža u Prograf®® skupini dok u skupini koja je konvertirana nema značajne

razlike. Iz analiziranih rezultata možemo zaključiti da je u grupi nakon konverzije u Advagraf®

došlo do

značajnog smanjenja serumskih vrijednosti kreatinina. Također, pokazala je značajnu razliku između

serumskih koncentracija takrolimusa.

Page 129

Knjiga sažetaka - 7. hrvatski simpozij o nadomještanju bubrežne funkcije, DiaTransplant 2018, Opatija, Hrvatska 11-14. listopada 2018.

Abstract book - 7th Croatian Symposium on Renal Replacement Therapy, DiaTransplant 2018, Opatija, Croatia, October 11-14, 2018

128

S-D2

Srčano žilne bolesti, kronična upala i serumska razina N-terminalnog pro-B-tip natriuretskog

peptida te bioimpendancijska procjena viška tjelesne vode u bolesnika liječenih

hemodijalizom

Marin Šamija (Medicinski fakultet Osijek)

Toni Barbić (Medicinski fakultet Osijek)

Dominik Šimatić (Medicinski fakultet Osijek)

Kristina Kralik (Katedra za medicinsku statistiku i informatiku Medicinskog fakulteta u Osijeku)

Jerko Barbić (Zavod za nefrologiju KBC Osijek i Katedra za patofiziologiju Medicinskog fakulteta u

Osijeku)

CILJ

Ispitati povezanost između serumske razine NT-proBNP i upalnog indeksa mjerenog omjerom CRP i

serumskog albumina (Glasgow prognostički indeks-, skraćeno GPI) te bioimpendancijske procjene

viška tjelesne vode u bolesnika liječenih hemodijalizom.

MATERIJALI I METODE

U istraživanje je uključen 31 ispitanik, podijeljen u dvije skupine, skupina sa dokazanom bolesti srca

(n=9) i bez dokazane bolesti srca (n=22). Ispitanicima je učinjena bioimpendancijska spektroskopija i

određena serumska razina NT-proBNP. Izračunata je šestomjesečna prosječna razina CRP i albumina.

Na temelju razine CRP i albumina izračunat je GPI koji može biti 0,1 ili 2 (indeks 0: CRP ≤ 10 mg/L i

albumin ≥ 35 g/L , 1 : CRP ˃ 10 mg/L i albumin ≥ 35 g/L ili CRP ≤ 10 i albumin ˂ 35, 2: CRP ˃ 10 mg/L

i albumin ˂ 35 g/L).

REZULTAT I ZAKLJUČAK

Medijan dobi ispitanika je 68 (IQR 59-76) godina, 17 (55%) muškaraca i 14 (45%) žena. Ispitanici u

skupini s dokazanom bolesti srca starije su životne dobi (75(IQR 68,5-80,5); p=0,02), imaju više

prosječne vrijednosti CRP-a (11,95 mg/L (IQR 7,8-66,9); p=0,009), nižu vrijednost serumskih albumina

(33,4 g/L (IQR 30,1-33,5); p=0,004) te viši GPI (1(IQR 1-2);p=0,007). U svih bolesnika NTproBNP je u

korelaciji s GPI (ρ=0,388; p=0,03) i s bioimpendancijski izmjerenim viškom tjelesne vode (OH)

(ρ=0,540,p=0,004). Pozitivna korelacija NTproBNP s GPI (ρ=0,749;p=0,002) i sa OH (ρ=0,971;p=0,001)

izraženija je u srčanih bolesnika. OH je u korelaciji je s GPI u svih ispitanika (ρ=0,540, p=0,004).

Pozitivna korelacija OH s GPI izraženija je u srčanih bolesnika (ρ=0,822, p=0,007). NTproBNP je

povezan s volumnim opterećenjem, srčano-žilnim bolestima ali i s kroničnom upalom u bolesnika

liječenih hemodijalizom. Kronična upala je povezana s viškom tjelesne vode.