hrvatski

Mišljenje roditelja o logopedu koji muca

Mucanje je složeni sindrom velikog broja manifestacija, koji utječe na sve sfere života osobe koja muca, pa tako negativna mišljenja i stavovi okoline o mucanju mogu u određenoj mjeri utjecati i na odabir zanimanja i zapošljavanje osoba koje mucaju, kao i njihovo napredovanje u karijeri. Cilj ovog istraživanja jest ispitati mišljenje roditelja djece s oštećenjem sluha, poremećajem tečnosti govora, artikulacijskim poremećajem, jezičnim poremećajem i poremećajem iz spektra autizma o logopedu koji muca te utvrditi povezanost između poremećaja djeteta i roditeljskog mišljenja treba li osoba koja muca biti logoped. Za potrebe istraživanja kreiran je anonimni papir-olovka anketni upitnik kojim se ispitivalo mišljenje roditelja o logopedu koji muca, kroz deset tvrdnji i jedno zatvoreno pitanje o mucanju, odnosno o osobama koje mucaju te dva međusobno isključujuća potpitanja otvorenog tipa, vezanih uz tvrdnju Osoba koja muca ne bi trebala biti logoped. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 89 ispitanika, podijeljenih prema dijagnozi djeteta roditelja čije se mišljenje ispituje, u 10 različitih skupina. U svrhu željene obrade rezultata, ispitanici su dodatno grupirani u dvije glavne skupine: roditelji djece s poremećajem tečnosti govora i roditelji djece s ostalim poremećajima. U istraživanje su uključeni roditelji čija su djeca bila na logopedskoj procjeni i polaze logopedsku terapiju u Centru za rehabilitaciju Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta, Klinici za dječje bolesti Zagreb, Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ ili jednom od dva privatna logopedska kabineta u gradu Zagrebu. Dobiveni podaci obrađeni su neparametrijskim testiranjem i deskriptivnom analizom. Rezultati su pokazali da ne postoji statistički značajna povezanost između djetetovog poremećaja i roditeljskog mišljenja treba li osoba koja muca biti logoped. Nadalje, deskriptivnom analizom prikazane su razlike u slaganju, odnosno neslaganju roditelja s tvrdnjama o mucanju i osobama koje mucaju, s obzirom na djetetov poremećaj. U konačnici, 74% roditelja iskazalo je neslaganje s tvrdnjom da osoba koja muca ne bi trebala biti logoped, dok bi 75% roditelja pristalo da osoba koja muca bude logoped njihovom djetetu. Sakrij dio sažetka

mucanje, osoba koja muca, logoped koji muca, poremećaj, mišljenje roditelja

nije evidentirano