hrvatski

Neurogeno mucanje

Mucanje je poremećaj tečnosti govora karakteriziran ponavljanjima, produživanjima, oklijevanjima, pauzama i/ili blokadama glasova, slogova i riječi koji može biti razvojnog ili stečenog porijekla. Njegovi simptomi mogu se odražavati kako na govornom, tako i na psihičkom, fiziološkom i socijalnom planu. Neurogeno mucanje, kao stečeni oblik mucanja, rjeđe je i manje poznato područje čije su netečnosti posljedica oštećenja mozga, najčešće posljedično moždanom udaru. Cilj ovog rada je, na temelju novije literature pružiti uvid u poznate etiološke čimbenike, simptomatologiju, diferencijalnu dijagnostiku te trenutne metode intervencije po pitanju neurogenog mucanja. Mehanizam nastanka nije u potpunosti razjašnjen ali brojni autori potvrđuju ulogu bazalnih ganglija kod pojave mucanja. Često koegzistira s poremećajima poput afazije i motoričkih govornih poremećaja kao što su dizartrija, apraksija i palilalija što dodatno otežava dijagnostiku. Osim teškoća prilikom diferencijalne dijagnostike uslijed prisustva drugih poremećaja postoje nesuglasice prilikom diferenciranja tipova mucanja, s obzirom na mišljenje da uočljivi simptomi nisu dovoljan distinktivni kriterij. U terapiji mucanja najčešće se primjenjuju bihevioralne metode, dok su lijekovi prisutni u manjoj mjeri zbog nuspojava i mogućnosti zloupotrebe. Da bi se pobliže objasnio navedeni poremećaj, potrebna su daljnja istraživanja.

neurogeno mucanje, stečeno mucanje, diferencijalna dijagnostika, terapija

nije evidentirano