hrvatski

Dvadeset godina poslije—preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj

Opisani procesi stvaranja i konstrukcije doma u novoj sredini – gradnjom ili uređenjem kuće, širenjem imanja, okupljanjem obitelji, rekreiranjem poznate „domaće“ atmosfere prilikom interakcija nekadašnjih sumještana i prakticiranjem tradicija rodnoga mjesta i širega zavičaja – upućuju na zaključak da je esencijalističko i teritorijalizirajuće poimanje „doma“ neprimjereno u okolnostima suvremenih migracijskih kretanja. „Dom“ nije trajno fiksirano i jedinstveno mjesto (podrijetla) s kojim je osoba uspostavila duboki emocionalni odnos i koje će zauvijek ostati jedini potporanj osobnoga identiteta. Drugim riječima, dom valja deklinirati u pluralu ; domovi su protejski (usp. Hannerz 1996), plurilokalni i promjenjivi – kako u sinkroniji tako i u dijakroniji – a ne primordijalni, praiskonski i jedinstveni. Pluralni su domovi odraz, kako je domišljato rekao Ulrich Beck, moderne Ortspolygamie, poligamije mjesta (prema Rolshoven 2006). Autor je pod tim pojmom mislio paralelno postojanje nekoliko mjesta koje osoba nastava i naziva domom ; u srijemskom je slučaju riječ o dijakronijskom mijenjaju lokacije koju se može nazvati domom, a istodobno i o sinkronijskom paralelizmu trenutnog pragmatičnog doma i nekadašnjeg doma koji sa širim zavičajem još uvijek predstavlja čvrsto identitetno sidrište preseljenih osoba. Za očekivati je da će se tek u sljedećoj generaciji sidrišta preslagati.

prisilna migracija, dom, Srijem, Hrvatska

nije evidentirano