hrvatski

Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju

Sposobnost oblikovanja priče složena je jezično-spoznaja sposobnost koja se razvija postupno dugi niz godina. Različita su istraživanja primjenom različitih metoda ispitivanja na različitim uzorcima ispitanika potvrdila složenost te sposobnosti. Pripovijedanje na spoznajnom planu zahtijeva strukturiranje priče odnosno stvaranje početka, sredine i kraja, a na jezičnome planu dekontekstualiziranje jezika te jezično oblikovanje prethodno spoznajno strukturirane priče. U ovom se radu na temelju transverzalnoga ispitivanja predškolske djece od treće do šeste godine uredna jezično-govorna razvoja nastojala opisati struktura priče i jezično oblikovanje priče. Ta su obilježja određena analiziranjem vremenske i prostorne sastavnice priče i njihovim označavanjem na lokalnoj i globalnoj razini. Istraživanja potvrđuju da s porastom dobi djeca određenije i obavjesnije označavaju vrijeme i prostor priče te da je struktura priče sadržajno potpunija i redoslijedno pravilnija. Međutim, ova se obilježja ne pojavljuju kod sve petogodišnje i šestogodišnje djece što potvrđuje postojanje interindividualnih razlika unutar istih dobnih skupina ispitanika. S druge strane ovakvi podaci ide i u prilog istraživanjima koja određuju pripovijedanje kao složenu sposobnost koja se razvija postupno tijekom predškolskoga i školskoga razdoblja.

pripovijedanje; priča; jezik; spoznaja; prostorna sastavnica priče; vremenska sastavnica priče

nije evidentirano