hrvatski

Rezistentna tuberkuloza – važan globalni javnozdravstveni problem

Unatrag desetak godina u cijelom svijetu zabilježen je porast rezistencije M. tuberculosis na antituberkulozne lijekove. Rezistentna i multirezistentna tuberkuloza (rezistencija najmanje na izoniazid i rifampicin) je ubikvitarna, a prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije približno je 50 milijuna ljudi u svijetu inficirano rezistentnim sojem M. tuberculosis. Rezistencija bacila tuberkuloze na antituberkulotike rezultat je utjecaja čovjeka. Nastaje amplificiranjem spontanih mutacija gena odgovornih za rezistenciju uslijed neadekvatnih terapijskih režima, loše suradnje bolesnika i neredovitog uzimanja lijekova. To je stečena rezistencija, za razliku od primarne rezistencije gdje se osoba zarazila već prije rezistentnim sojem. Pojava rezistentne tuberkuloze direktno utječe na provođenje mjera nacionalnih programa za suzbijanje i sprečavanje tuberkuloze. U Hrvatskoj, broj rezistentnih sojeva ima silazni trend i kretao se od 10, 4% u 1993. godini do 4, 5% u 2002. godini. U istom razdoblju broj rezistentnih tuberkuloza kod novootkrivenih bolesnika i recidiva se kretao između 4, 0% u 1993. godini do 2, 7% u 2002 godini, a broj multirezistentih bolesnika između 0, 9% i 0, 6%. Zabilježeno je da se među monorezistentnim bolesnicima i dalje najčešće javlja rezistencija na izoniazid i streptomicin, antituberkulotike koji su najdulje u primjeni. Rezistencija na rifampicin kao prekursor multi-drug rezistencije je rijetka. Desetogodišnji rezultati praćenja rezistentne i multirezistentne tuberkuloze u Hrvatskoj pokazuju da naša država ima prihvatljivu situaciju koju treba strogom primjenom svih mjera Nacionalnog programa za suzbijanje i sprječavanje tuberkuloze i zadržati.

Rezistentna tuberkuloza

nije evidentirano