hrvatski

Metode i pravila oblikovanja multimedijske poruke i njen utjecaj na zapamćivanje i razumijevanje sadržaja

U prvom dijelu rada objašnjena su različita tumačenja multimedija i njegov razvoj. Multimedij općenito obuhvaća prikaz sadržaja koji koristi riječi i sliku. Pod riječima se misli na sadržaj prikazan u verbalnom obliku (pisana ili govorena riječ), dok se pod slikama misli na sadržaj u slikovnom obliku (statične slike, ilustracije, grafovi, fotografije, dijagrami, mape, dinamične slike, animacija, video). Multimedij posjeduje prednost prikaza informacije na različite načine, a neki mediji mogu prenijeti podatke puno bolje od drugih. Multimedijska poruka je prikaz koji se sastoji se od jednog ili više elemenata (tekst, slika, fotografija, video, animacija, govor, glazba, itd.), koji su kombinirani i sinkronizirani u vremenu. Multimedijska instruktivna poruka je poruka koju nećemo pronaći ni u jednoj tipologiji znanja, no u ovom radu je kao pojam uvedena zbog svrhe namjernog utjecanja na zapamćivanje i razumijevanje sadržaja. Multimedijska instruktivna poruka je ona poruka koja se izmjenjuje između pošiljatelja i primatelja s ciljem poticanja procesa usvajanja znanja i boljeg razumijevanja sadržaja, a obavezno sadrži i tekst i sliku. Teorija oblikovanja multimedijske instruktivne poruke koja se nalazi u podlozi ovog rada te karakteristike pojedinih elemenata te poruke i način njihove organizacije u jednom od alata za oblikovanje multimedija prikazani su u trećem poglavlju. Oblikovanje multimedijske poruke na računalu mora biti u skladu s načinom na koji ljudi obrađuju informacije. Kod oblikovanja poruke potrebno je iskoristiti prednosti vizualnog i slušnog kanala i pripaziti da primatelja ne opteretimo neograničenom količinom sadržaja. Informacijski stručnjaci koji sudjeluju u oblikovanju multimedijske poruke moraju osvijestiti postojanje dva kanala za obradu informacija, ne smiju zaboraviti da primatelji imaju ograničen kapacitet radne memorije te svakako moraju misliti na to da ljudi aktivno obrađuju informacije. Modeli koji prikazuju način na koji primatelji obrađuju pisanu riječ, govor i slike pretpostavka su za uspostavu pravila oblikovanja multimedijske poruke. Pravilo multimedija, pravilo prostorne povezanosti, pravilo vremenske usklađenosti, pravilo koherentnosti, pravilo modaliteta, pravilo zalihosnosti i pravilo individualnih razlika su pravila koja su obrađena u četvrtom poglavlju ovog rada, a njihovo razumijevanje dat će smjernice svakom informacijskom stručnjaku u oblikovanju multimedijske poruke. Uz potrebu za potpunim razumijevanjem svake pojedine sastavnice mulitmedijske poruke (teksta, grafike, animacije, zvuka i videa), traži se i poznavanje multimedijskih računalnih alata i tehnologije koja elemente poruke povezuje u skladnu cjelinu. Stoga je u petom poglavlju ovog rada posebna pažnja poklonjena svakoj sastavnici zasebno, objašnjene su njihove osnovne karakteristike, istaknute prednosti i mane te način funkcioniranja i oblikovanja. Još jedan od ključnih pojmova koji se javlja uz multimedij je interakcija. Ono što je za računala jedinstveno i revolucionarno je pojava interakcije koja svakom korisniku pruža mogućnost izbora svog vlastitog puta kroz informacije, navigaciju, oblikovanje vlastitog iskustva. Multimedij pruža korisniku mogućnost interakcije sa sadržajem i ona čini taj medij jedinstvenim. I upravo je interaktivnost osnovna značajka računalnih testova, obrađenih u šestom poglavlju. Računalni test izrađen u jednoj od multimedijskih aplikacija zahtijeva od korisnika aktivno sudjelovanje i inovativan je način na koji se može testirati stupanj zapamćivanja sadržaja i stupanj razumijevanja poruke. Na kraju su razmotrene neke mogućnosti daljnjeg istraživanja kanala za obradu informacija, tj. proučavanje dosad neistraženog taktilnog kanala, koji je uz vizualni i slušni kanal, također važan nosilac obrade informacija.

multimedij; hipermedij; multimedijska instruktivna poruka; tekst; hipertekst; grafika; animacija; zvuk; video; računalni test

nije evidentirano