hrvatski

Upalne stanice i bakteriološka dijagnostika infekcija donjeg genitalnog sustava žena

Upalne stanice i bakteriološka dijagnostika infekcija donjeg genitalnog sustava žena Autori: Blaženka Hunjak, Sunčanica Ljubin Sternak, Ivan Pristaš, Ranko Stevanović, Zdenka Peršić, Andrea Babić Erceg Uvod Spolno prenosive bolesti (SPB) ubrajaju se u najčešće zarazne bolesti u svijetu. SPB su često asimptomatske, prelaze u kronične i imaju utjecaj na reprodukciju. Kod žena, neliječene infekcije mogu dovesti do zdjelične upalne bolesti, neplodnosti, poremećaja u trudnoći, kongenitalnih infekcija djeteta, a sve više se razmatra i uloga uzročnika spolno prenosivih infekcija u karcinogenezi. Zbog raznovrsne i obilne normalne flore uro-genitalnog trakta žena, tijekom mikrobiološke dijagnostike neophodno je učiniti izravni mikroskopski preparat. Iako neki autori smatraju da je povećani broj polimorfonuklearnih (PMN) leukocita značajan u dijagnostici upalnih bolesti uro-genitalnog sustava, taj kriterij nije standardiziran. Materijal i metode U razdoblju od 23.8. - 13.12.2004. god u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) mikrobiološki je obrađeno 505 obrisaka vrata maternice. Uzorci su uzimani tijekom ginekoloških pregleda kod žena sa simptomima upalnih promjena vrata maternice. Obrisci cerviksa poslani su na mikrobiološku obradu zbog: sumnje na infekciju tijekom trudnoće, prethodnog spontanog pobačaja, steriliteta, cervikalnih intraepitelnih neoplazija(CIN) ili nespecifičnih upalnih promjena donjeg uro-genitalnog sustava. Svaki uzorak testiran je na najčešće uzročnike SPB-a: Chlamydia trachomatis, Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum Neisseria goonorrhoeae, uzročnika bakterijske vaginoze (G. vaginalis), kvasce i uzročnike nespecifičnih infekcija uro-genitalnog sustava (E.coli, beta-hemolitički streptokok grupe B, ostale enterobakterije). Izolati su identificirani standardnim morfološkim, fiziološkim i biokemijskim metodama. Identifikacija C. trachomatis provedena je molekularnom metodom (PCR-Cobas Amplicor). Svi uzorci pregledani su mikroskopski nakon bojenja po Loefleru metilenskim modrilom pod najmanjim povećanjem, da bi se utvrdila prisutnost PMN-a. Mikroskopski preparat sa ≥ 10 PMN u svakom vidnom polju smatran je pozitivnim. Cilj Cilj rada je istražiti da li nalaz PMN-a u direktnom mikroskopskom preparatu prati infekciju, te koji su najčešći uzročnici uro-genitalnih infekcija među ispitanicama. Rezultati Ukupno je mikrobiološki obrađeno 505 uzoraka cervikalnih obrisaka. U grupi uzoraka s mikroskopskim nalazom bez upalnih stanica bilo je 179 (35, 4%) ispitanica, a u grupi s pozitivnim nalazom PMN-a bilo je 326 (64, 6%) ispitanica. Grupe su se statistički značajno razlikovale po dobi (Mann-Whitney test, p=0.006), s većim udjelom ispitanica u dobi 20-40 godina u grupi s pozitivnim nalazom upalnih stanica. Obzirom na uputne dijagnoze, u skupini ispitanica s negativnim nalazom PMN-a najviše ih je bilo s dijagnozom nespecifičnih uro-genitalnih infekcija (132/74%), zatim slijede: trudnice (17/10%), ispitanice nakon spontanog pobačaja (12/7%), ispitanica koje se liječe zbog steriliteta (9/5%) te one s CIN-om (7/4%). Među ispitanicama s pozitivnim nalazom PMN-a najviše ih je bilo u skupini s dijagnozom nespecifičnih uro-genitalnih infekcija (242 ispitanica ili 74%), zatim trudnice (43/13%), ispitanice nakon spontanog pobačaja (13/4%), sterilitet (18 / 6%) i ispitanice s CIN-om (10/3%). Kod trudnica češće su ustanovljene upalne stanice. Međutim, u odnosu na one s drugim dijagnozama, nije utvrđena statistička značajnost razlika. Infekcija klamidijom potvrđena je kod 3 (1, 7%) ispitanice bez upalnih stanica i kod 14 (4, 3%) ispitanica koje su imale pozitivan nalaz PMN-a. Iako je infekcija češće ustanovljena u skupini ispitanica s prisutnim polimorfonuklearima, između navedenih grupa nije utvrđena statistički značajna razlika. Metodama kultivacije mikoplazme i ureaplazme u grupi bez PMN.-a, M. hominis nađena je kod 4 (2, 2%) ispitanice a U. urelyticum kod 45 (25, 1%). U grupi s pozitivnim nalazom upalnih stanica, nađeno je 8 (2, 5%) M. hominis i 80 (24, 5%) U. urelyticum. Nije potvrđena statistička značajnost među ovim grupama. U obje ispitivane skupine U. urealyticum bila je najčešći izolat. N. gonorrhoeae nije nađena niti kod jedne pacijentice. Standardnim metodama bakteriološke dijagnostike u grupi s negativnim nalazom PMN-a dijagnosticirano 98/54, 7% nalaza s nespecifičnim uzročnicima SPB. U grupi s pozitivnim nalazom PMN-a bakterije su nađene kod 192 ispitanice (58, 9%). Između navedenih skupina nije utvrđena statistička značajnost razlika (p=0, 368). Prema pojedinačnim uzročnicima, u grupi s negativnim nalazom PMN-a bilo je 12 (6, 7%) nalaza E. coli, 8 (4, 5%) beta-hemolitičkih streptokoka grupe B, 24 (13, 4%) G. vaginalis, 10(5, 6%) kvasaca i 12 (6, 7%) ostalih bakterija. U grupi s pozitivnim nalazom PMN-a, bilo je 19 (5, 8%) nalaza E. coli, 38 (11, 7%) beta-hemolitičkih streptokoka grupe. B, 37 (11, 3%) G. vaginalis, 25 (7, 7%) kvasaca i 19 (5, 8%) ostalih bakterija. Od svih uzročnika statistička značajnost razlika jedino je potvrđena za beta-hemolitički streptokok grupe B (p=0, 007). Zaključak Kod svih ispitanih uzročnika uro-genitalnih infekcija, osim beta-hemolitičkog streptokoka grupe B, standardnim metodama mikrobiološke dijagnostike nije nađena statistički značajna razlika između ispitanica s upalnim stanicama u uzroku i onih bez PMN-a. Infekcije uzrokovane beta-hemolitičkim streptokokom grupe B statistički su značajno češće praćene pozitivnim nalazom PMN-a. Infekcije klamidijom također su češće praćene nalazom upalnih stanica, ali nije potvrđena statistička značajnost razlika. U obje ispitivane skupine U. urealyticum bila je najčešći izolat. Za točno razlikovanje kolonizacije mikroorganizmima i spolno prenosive infekcije, mikroskopski pregled obriska nije metoda izbora, obzirom da nije potvrđena statistički značajnost razlika između PMN pozitivnih i negativnih uzoraka u odnosu na prisutnost infekcije. Osobito kod utvrđivanja u kojoj mjeri nespecifični uzročnici SPB-a utječu na reproduktivno zdravlje žena, potrebno je uključiti što više dijagnostičkih kriterija. Kako bi se odredila racionalna terapija i spriječile posljedice SPB-a, potreban je multidisciplinarni pristup i ujednačeni stavovi u dijagnostici i terapiji, te mjerljiva i interaktivna primjena smjernica.

Upalne stanice; bakteriološka dijagnostika; infekcije

nije evidentirano