hrvatski

Med kao bioindikator kontaminacije okoliša cezijem

Sakupljajući nektar i polen, pčele pokrivaju područje površine dvadesetak km2. Med u košnici predstavlja kompozitni uzorak sakupljen sa nekoliko stotina milijuna točaka i vjerojatno je jedan od najreprezentativnijih slučajnih uzoraka koje je uopće u okolišu moguće prikupiti. Informacije sadržane u medu stoga najbolje reflektiraju prosječno stanje okoliša u pogledu biodostupnih elemenata i/ili spojeva. U radu su prikazani rezultati istraživanja aktivnosti 137Cs u različitim tipovima meda sakupljanim na području Republike Hrvatske u periodu 2000-2003 godine. Aktivnost 137Cs je mjerena gamaspektrometrijskom metodom, a tipovi meda su određeni na temelju analiza polena i mjerenja elektrovodljivosti. Petnaest i više godina nakon nesreće u Černobilu, moguće je pratiti aktivnost 137Cs u nekoliko tipova meda. Najveće aktivnosti 137Cs mjerene su u čistom jelovom i smrekovom medljikovcu (15.7 &plusmn ; ; 5.6 Bq/kg), miješanom medu koji sadrži medljiku (7.4 &plusmn ; ; 3.9 Bq/kg), te čistom kestenovom medu (4.5 &plusmn ; ; 2.4 Bq/kg). S druge pak strane, 137Cs u uzorcima čistog meda od lipe i bagrema niti u jednom slučaju nije pronađen, dok je u livadnom medu detektiran u svega dva slučaja. Obzirom da mjerene aktivnosti 137Cs u medu korespondiraju s nivoima kontaminacije pojedinih područja, crnogorični medljikovci kao i čisti kestenov med mogu poslužiti kao bioindikatori u praćenju stanja okoliša kontaminiranog 137Cs.

med; bioindikator; Cs-137

nije evidentirano