hrvatski

Zdenko Škreb u kontekstu međunarodne rasprave o periodizaciji

Iz Škrebovih razmišljanja o problemu književne periodizacije može se zaključiti da on zastupa relativno ortodoksno shvaćanje pojma epohe, i to bez onih dodataka koji se pojavljuju u međunarodnom kontekstu (period kao prostor dinamične diseminacijske igre, uz stanovitu dozu postnaturalističke skepse). Ipak, on dijeli stav većine književnih znanstvenika, da je svaki književni period heterogen, višeslojan, i da se sastoji od nekoliko stilskih formacija. Škreb propisuje bezuvjetnu indukciju u minucioznoj, polaganoj stilističko-svjetonazorsko-historijskoj analizi, pri čemu sinteza dobivenih rezultata smije revidirati ranije neutemeljene periodizacije. No, on je protivnik stalno novih periodizacijskih inovacija zato jer već jednom ozbiljno i utemeljeno provedena periodizacija ne podliježe nikakvoj dinamičkoj, dijalektičkoj falsifikaciji. U području komparativne književne povijesti Škreb zastupa mišljenje da je svaka nacionalna književnost zaseban slučaj koji nipošto ne može izgubiti na vrijednosti ako iz bilo kojeg razloga u njemu nedostaje koji element iz Wellekova europskog niza epoha. Konačno, Škreb pomiruje historičnost književnog istraživanja s teorijom genijalnosti: periodizacija postoji jedino radi kontekstualiziranja veličine književne individualnosti u historijskom procesu.

književna periodizacija; komparatvina povijest književnosti

nije evidentirano