hrvatski

Frekvencija mikronukleusa u limfocitima periferne krvi i rizik za pojavu raka

Analiza kromosomskih aberacija koristi se u biomonitoringu osoba profesionalno izloženih genotoksičnim agensima od 1960-ih godina. Dugo se pretpostavljalo da je oštećenje genoma povezano s pojavom raka, no do kraja 1980-ih godina zbog nedostatka dovoljno velikih kohorti nije bilo epidemioloških istraživanja koja bi mogla potvrditi tu pretpostavku. Dok kromosomske aberacije odražavaju samo oštećenje genoma klastogenim agensima, analiza mikronukleusa, uvedena u biomonitoring 1970-ih godina, odražava i učinke aneugenih agensa. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti stupanj povezanosti između frekvencije mikronukleusa u perifernim limfocitima i rizika za pojavu raka. U okviru istraživačkog programa Europske komisije ''Citogenetički biomarkeri i rizik za rak'' prikupljena je kohorta od 6741 ispitanika iz deset zemalja kojima je u razdoblju 1980-2002. godine određena frekvencija mikronukleusa u limfocitima periferne krvi. Ispitanici su praćeni za incidenciju i mortalitet od raka. Ispitanici sa srednjom razinom frekvencije mikronukleusa imali su 84% veći rizik za pojavu raka, a ispitanici s visokom razinom frekvencije mikronukleusa 53% veći rizik za pojavu raka u odnosu na ispitanike s niskom razinom frekvencije mikronukleusa. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su da se frekvencija mikronukleusa u limfocitima periferne krvi može koristiti kao biomarker rizika za pojavu raka u biomonitoringu populacija profesionalno izloženih genotoksičnim agensima.

molekularna epidemiologija; mikronukleusi; rizik za rak

nije evidentirano