hrvatski

Magnetsko polje u torusnom približenju koroninih izbačaja

U opisu koroninih izbačaja zasada su uspješni oni modeli koji se zasnivaju na njegovoj geometriji. Najviše se koristi Chenov model magnetskih cijevi u kojem se izbačaj reprezentira zakrivljenim magnetskim vlakom čiji su krajevi usidreni u gustoj fotosferi. Dinamiku izbačaja u velikoj mjeri određuje induktivnost sistema, $L$. Pomoću nje može se izračunati radijalna sila koja se suprotstavlja gravitaciji i odgovorna je za neravnotežu u sistemu, npr. za jednostavniji slučaj sila općenito iznosi $F_r = \frac{;(I L)^2};{;4\pi R};\frac{;\partial};{;\partial R};(\frac{;1};{;L};)$. Međutim, nedostatak koji se pojavljuje u svim modelima je taj što se svi temelje na pretpostavci da je vlakno vrlo tanko, skoro pa i zanemarivog promjera $\Delta R = 2a \ll 1$, što ne odgovara stvarnosti. Prosječno su KIM konačnih i velikih debljina, stoga približenje induktivnosti, $L$, za $\Delta R \ll 1$ nije realno. Potrebno je bilo ispitati kako takvo pojednostavljenje utječe na konačan rezultat.

plazma; magnetohidrodinamika; torus; induktivnost; koronin izbačaj

nije evidentirano