hrvatski

Književnost i film. Teorija filmske ekranizacije književnosti s primjerima iz hrvatske i svjetske književnosti [s autorskim prijevodom jednog teksta Roberta Stama i Phyllis Zatlin]

Koautorska znanstvena knjiga. 1. POGLAVLJE napisao Željko Uvanović: INTERMEDIJALNOST - KNJIŽEVNOST I FILM. ADAPTATION STUDIES U KULTUROLOŠKOM KONTEKSTU. Sažetak poglavlja: Film je vodeći medij suvremene kulture. Filmovi koji počivaju na poticajima iz književnih djela nose u sebi dodatni izazov kompariranja s predlošcima. Gledanje filmske adaptacije treba potaknuti na dopunjavanje 'praznih mjesta' čitanjem predloška, a s druge strane čitanje književnoga djela trebalo bi potaknuti estetski senzibilnu i znanstveno obučenu osobu na znatiželju da uvidi kako se filmskim jezikom može 'prevesti' književnost u medij filmske umjetnosti i u njezin vremenski okvir. Ekraniziranje književnosti je kulturološki čin, svaku adaptaciju valja shvaćati kao čin sudjelovanja u raspravi o kulturnim i estetskim potrebama i pritiscima jednog vremena. Uspjele filmske adaptacije dokument su kreativnog intra- interkulturalnog transfera te nukaju na uzajamno rasvjetljivanje osobitosti književne i filmske medijalne varijante. Sve u svemu, znanost o književnosti trebala bi se kulturološki otvoriti i proučavanju filmskog medija, a napose pitanju filmskih ekranizacija književnosti. 2. POGLAVLJE napisao Željko Uvanović: POSTMODERNISTIČKA POETIKA U KNJIŽEVNOSTI I FILMU. Sažetak poglavlja: Postmodernizam je višeslojan, kompleksan fenomen koji vjeruje u slučajnost, razigranost i arbitrarnost te podriva svaku ozbiljnost. Autonomna značenja ne postoje, već u najboljem slučaju samo u kontekstu. Materijalna stvarnost postala je neuhvatljiva, nestvarna, preplavljena površnim digitalnim slikama koje simuliraju realnost te je pretvaraju u hiperrealnost. Postmodernizam je iracionalan, paranoidan i shizofren, poigrava se sviješću, pamćenjem i pameću. Umjesto kauzaliteta i kronologije, na snazi su sinkronicitet, paranormalnost i apsurd. 'Klasična' djela postmodernizma su Aleph, Majstor i Margarita, Ako jedne zimske noći neki putnik, Ime ruže te Nepodnošljiva lakoća postojanja. U ovom poglavlju osvrće se i na djela Johna Fowlesa, Salmana Rushdieja, Petera Weissa, Heinera Muellera, Petera Handkea, Bothe Straussa, Ingeborg Bachmann, Elfriede Jelinek. Postmodernizam u filmskoj umjetnosti ilustriraju sljedeći filmovi: Memento, Wild at Heart, A.I., Istrebljivač, They Live, Hamlet, Vrisak 3, sex, lies and video tapes, Fargo, Projekt Vještica iz Blairea, Mulholland Drive, The Player, Matrix, The Truman Show, Pakleni šund, Dark City, Trinaesti kat, The Game, eXistenZ, Nashville, Blue Velvet, Blow up, Trainspotting, Rocky Horror Picture Show, Crash, 24 Hour Party People, Lola trči, Nebo nad Berlinom, Tristram Shandy, Parfem i Štakorica. Metodom iscrpljivanja brojnim primjerima postmodernističke poetike u nizu književnih djela i filmova iskristalizirao se je dojam da se radi više o umjetnosti pomračenja uma uz hladnokrvnu ravnodušnost i privid vedrine. Kroz optiku narko-ekstaze prevedeni smo labirintom audio-vizualnog kaosa na razini forme i na razini fabule do točke potpunog rastakanja, sveopćeg košmara u snu i na javi, do točke apsolutnog apsurda i odsutnosti bilo kakvog tradicionalnog morala ili svjetovnog humaniteta. 3. POGLAVLJE napisao Željko Uvanović: VRIJEME I PROSTOR U FILMSKIM EKRANIZACIJAMA HRVATSKIH DRAMA. Sažetak poglavlja: Predmetom istraživanja bile su sljedeće drame: Gospoda Glembajevi, Vučjak i U agoniji (Miroslav Krleža), Pustolov pred vratima (Milan Begović), Mećava (Pero Budak), Hranjenik (Milan Grgić), Sokol ga nije volio (Fabijan Šovagović), Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (Ivo Brešan), Blue Christmas (Nino Škrabe), Cinco i Marinko (Mate Matišić). Sve drame i njihove filmske adaptacije tematiziraju historijski prostor domovinske i iseljene Hrvatske, i to u značajnom historijskom vremenu od stečaja Austro-Ugarske, preko egzistencije u Kraljevini SHS, u Drugom svjetskom ratu, u socijalistčkoj Jugoslaviji te u novodobnoj samostalnoj Hrvatskoj. Redateljske interpretacije drama bile su uglavnom vjerne predlošku ili su uslijedile inovacije prema scenariju koji je napisao sam pisac drame, odnosno pisac drame u suradnji s filmskim redateljem. Dimenzija vremena i prostora realiziran je svim mogućim sredstvima samoga gradiva drame kao i filmskih strukturalnih postupaka. 4. POGLAVLJE je koautorsko: Željko Uvanović / Snježana Opačak: RIMOKATOLIČKA CRKVA U DRUGOM SVJETSKOM RATU - ŽRTVA I(LI) BESPOMOĆNI PROMATRAČ (ILI NEŠTO TREĆE)? FILMOVI "DEVETI DAN" i "NAMJESNIK KRISTOV" I NJIHOVI PREDLOŠCI (koautorstvo sa Snježanom Opačak u dijelu teksta o filmu Deveti dan, njezin udio dan je u doljnjoj WORD-datoteci) U tekstu je ukazano na poetike obaju redatelja (Schloendorffa i Coste Gavrasa) istraživanih filmskih adaptacija, pri čemu se ističe prilagodba ukusu moderne filmske publike, uz ublažavanje nekih momenata radnje i likova, uz izostavljanje onoga što ometa filmsku audiovizualnu naraciju, te dodavanje kreativnih momenata koji jednoznačno definiraju stanovite povijesne i političke okolnosti ili su dio redateljske slobode interpretacije i reakcentuacije. I književni predlošci i njihove adaptacije u stanju su pozvati na preispitivanje znanja o Drugom svjetskom ratu te o ulozi i položaju Rimokatoličke crkve u njemu, koja se s jedne strane prelako optužuje za propuste i kojoj se s druge strane pripisuje omnipotentnost koju u stvarnosti ne posjeduje još od kraja 19. stoljeća. 5. POGLAVLJE napisao Robert Stam, preveo Željko Uvanović: TEORIJA I PRAKSA FILMSKE EKRANIZACIJE. 6. POGLAVLJE napisala Phyllis Zatlin, preveo Željko Uvanović: OD POZORNICE DO EKRANA. STRATEGIJE FILMSKE EKRANIZACIJE.

intermedijalnost - književnost i film; kulturološki kontekst; postmodernistička poetika u književnosti i filmu; vrijeme i prostor u filmskim ekranizacijama hrvatskih drama; rimokatolička crkva u 2. svjetskom ratu u filmovima

U ovdje danoj WORD-datoteci je rad Snježane Opačak koji je integriran u koautorski rad. (4. poglavlje knjige). Svrha je ovoga da se olakša utvrđivanje omjera sudjelovanja koautora u finalnom tekstu.