hrvatski

Analiza vodenog ekstrakta kore jasena- potencijalni izvor prirodnih bojila

Prirodna bojila prema porijeklu mogu biti biljna, životinjska i mineralna i kao takva koristila su se već u prapovijesti čovječanstva za različite namjene (za bojanje tijela, odjeće, drveta, keramike i dr.) dajući široku paletu tonova. Daleko najveći dio prirodnih bojila koja se koriste za bojadisanje tekstila spada u skupinu flavonoida, odnosno skupinu polifenolnih spojeva koji se nalaze u mnogim biljkama i već od davnina poznati su kao bojila za tekstilna vlakna dajući, ovisno o izboru metalnih soli (močila), žute do smeđe tonove  1 . U 19. stoljeću, u vrijeme velikih znanstvenih i tehnoloških dostignuća, razvojem sintetskih bojila potisnuta su prirodna bojila iz primjene. Razvoj novih sirovina i povećana industrijalizacija dovodi do velikih promjena i velikih napredaka za čovječanstvo što je rezultiralo poremećajem ekološkog sustava  2 . No, sa 20- tim stoljećem, to se sve mijenja, te se do 1970-tih godina nije uopće razmišljalo kako bi se mogao poremetiti ravnotežni prirodni sustav. Saznanjem o oštećenosti ozonskog omotača i sve većem udjelu zagađenosti čiste i pitke vode, druga polovica 20- tog stoljeća dovodi do razvoja globalne svijesti o međusobnoj ovisnosti zaštite okoliša i razvoja društva što je rezultiralo intenzivnim razvojem ekologije kao znanosti i ostvarenjem programa održivog razvoja  2 . Postavljaju se sve veći zahtjevi na uštedu energije, kemikalija i smanjenje zagađivanja okoliša uz stalno prisutnu potrebu postizanja visokih efekata bojadisanja i visoke higijene vođenja procesa. S druge strane pojavljuju se novi tekstilni proizvodi, nova tekstilna vlakna, bojila i apreture što čini potrebu za daljnim istraživanjima, pronalascima novih bojila, postupaka i strojeva. Danas, sve stroži ekološki zahtjevi propisuju kvalitetu i kakvoću bojila za tekstilne proizvode. Temeljno je odabrati prirodne sirovine koje se različitim postupcima ekstrakcije koriste za pripravu prirodnih bojila koja u odnosu na sintetska imaju niz prednosti: ekološki su prihvatljivija, jednostavnost primjene i vođenja procesa bojadisanja kao i postizanje dobrih upotrebnih svojstava i kvalitete obojenih tekstilija  2 . U današnje vrijeme kada je ekološka svijest sve prisutnija i razvijenija, prirodna bojila ponovno zauzimaju važno mjesto u postupcima bojadisanja tekstilnih proizvoda. Ovaj diplomski rad, pod naslovom ˝Analiza vodenog ekstrakta kore jasena-potencijalni izvor prirodnih bojila˝ djelomično ulazi u tu problematiku jer su zahtjevi na bojila sve veći. U ovom radu analiziran je vodeni ekstrakt jasenove kore (Fraxinus excelsior L.) metodom tankoslojne kromatografije, spektrofotometrijskom metodom i HPLC metodom (kolona C18 Shodex Rspak DS-613, duljine 150 mm, unutarnjeg promjera 6, 0 mm ; predkolona Rspak DS-G) uz sljedeće uvijete: mobilna binarna faza voda:acetonitril 77, 5:22, 5 ; T= 30°C, QV= 1 ml/min, t= 15 min i V= 50 &micro ; l. Preliminarno su kvalitativno i kvantitativno analizirane metanolne otopine (1:1, V:V) standardnih flavonoidnih supstanci (kvercetin, izokvercitrin i rutin ; p.a. Fluka). U svrhu provođenja kvantitativne analize napravljeni su baždarni dijagrami za sve odabrane flavonoide. Detekcija svih ispitivanih otopina provedena je na valnoj duljini 300 nm uz širinu vrpce 10 nm kod koje je dobivena najbolja separacija. Cilj rada bio je utvrditi reaktivnost izabranih flavonoida sa metalnim ionima. Na temelju intenziteta pika standardnih otopina flavonoida potvrđeno je da svi izabrani flavonoidi stvaraju metalne komplekse ali s različitom reaktivnosti prema izabranim metalnim solima. Kod ekstrakta jasenove kore bilo je teško definirati utjecaj pojedinih flavonoida na ton obzirom da se radi o smjesi spojeva. Diplomski rad rađen je na Zavodu za tekstilnu kemiju i ekologiju na Tekstilno tehnološkom fakultetu.

Prirodna bojila; flavonoidi; tankoslojna kromatografija; HPLC analiza; vuna; spektrofotometrija; jasen

nije evidentirano