hrvatski

Analiza oštećenja i postupci sanacija armiranobetonskih mostova u morskom okolišu

Magistarski rad istražuje vrlo aktualnu problematiku ubrzanog propadanja armiranobetonskih mostova u morskom okolišu hrvatskog priobalja. Na osnovu prikupljenih podataka definirani su glavni mehanizmi degradacije kao i konceptualni propusti koji su zajedno s agresivnim morskim okolišem bili presudni za relativno kratki eksploatacioni vijek pojedinih Jadranskih mostova. Opisano je 6 velikih jadranskih mostova i to 4 lučna mosta ; Šibenik, Pag, Krk i Maslenica i 2 gredna mosta ; Bistrina i Vir. Svi ovi mostovi izuzev Masleničkog izgrađeni su u vremenskom periodu od 1964 do 1980 godine, pa im je starost sada u prosjeku od 25-40 godina. Starost Masleničkog mosta je u usporedbi s ostalima višestruko manja (8-12 g.), no unatoč tome na njegovim pojedinim konstruktivnim elementima najbližim moru pojavili su se prvi znakovi korozije armature. Oštećenja na pojedinim konstruktivnim elementima Šibenskog, Paškog i Krčkog mosta pojavila su se veoma rano, već nakon nepunih desetak godina uporabe, stoga ih ne možemo pripisati samo agresivnom djelovanju morskog okoliša nego nedostatcima u samome projektu. Međutim, ostaje činjenica da je kloridna korozija najopasniji i najmasovniji oblik razaranja betonskih konstrukcija Jadranskih mostova čineći ukupno preko 50% svih njihovih oštećenja. Uz analizu dotrajavanja armiranobetonskih mostova analizirana je i problematika sanacijskih radova. Razlikujemo tehnološku (nekonstruktivnu) i konstrukcijsku sanaciju čiji slijed proizlazi iz prethodne analize uzroka oštećenja s osnovnom podjelom na ; oštećenja uzrokovana propadanjem gradiva uslijed kloridne korozije i oštećenja nastala uslijed konstruktivnih nedostataka.

Morski okoliš; degradacija; sanacija

nije evidentirano