hrvatski

Uloga ozona i peroksida u oksidacijskom kapacitetu atmosfere iznad Hrvatske i oksidativnom stresu

Ozon (O3) i vodikov peroksid (H2O2) u zraku te brojni drugi atmosferski spojevi (CO, SO2, NO, NO2, BTEX) i meteorološki parametri mjereni su istovremeno u Zagrebu u razdoblju od svibnja do kolovoza 2004. godine. Sakupljeni podaci, u obliku satnih prosjeka, korišteni su za modeliranje dnevnog hoda volumnih udjela onečišćenja. Za modeliranje je korišten Master Mechanism (MM) program autora S. Madronicha (NCAR, Boulder, CO).Izmjereni volumni udjeli H2O2 kretali su se između <0, 05 i 6, 2 ppb te su pokazivali izražajne dnevne varijacije slične ozonu, s najvišim vrijednostima poslije podne, između 15 h i 16 h po lokalnom vremenu. Tijekom dana H2O2 je pozitivno korelirao s ozonom (r=0, 4) i sunčevim zračenjem (r=0, 52), ali je pokazao samo slabu korelaciju s NO2, CO i BTEX. Usporedba modeliranih i mjerenih vrijednosti pokazala je da MM model predviđa koncentracije ozon s pogreškom manjom od 12 % za maksimalne vrijednosti te 25 % za prosječne vrijednosti. U slučaju vodikova peroksida razlike su bile veće, naročito tijekom oblačnih i kišnih dana. Na te dane modelirani volumni udjeli H2O2 bili su najčešće veći od izmjerenih. Međutim, najviša satna vrijednost tijekom sunčanih dana može se predvidjeti s pogreškom manjom od 20 %. Model je također korišten i za procjenu sezonskih varijacija vodikova peroksida.

Atmosfera ; Master Mechanism model ; oksidansi ; ozon ; vodikov peroksid

nije evidentirano