engleski

Importance of molecular genotyping in intra-familial transmission of tuberculosis

Tuberkuloza se najčešće prenosi s osobe koja ima mikroskopski pozitivnu plućnu tuberkulozu na drugu osobu zaraznim česticama koje nastaju kad bolesna osoba kašlje, kiše, govori ili pjeva. Mogućnost zaraze ovisi o intenzitetu, učestalosti i trajanju izloženosti bacilima. Rizik razvoja bolesti ovisi o različitim karakteristikama pojedinca, kao što su dob, imuni i nutritivni status, već postojeća bolest i drugo. Brojne studije ističu važnost otpornosti domaćina i nasljedne osjetljivosti te povezanost između TBC i nekih HLA alela kao i polimorfizama u genima za receptore za vitamin D i interleukin 1. Sve to ukazuje da je razvoj tuberkuloze rezultat složene interakcije između domaćina i patogena, uz utjecaj okolišnih čimbenika. MIRU-VNTR metoda genotipizacije Mycobacterium tuberculosis, tipizacija određivanjem broja tandemskih ponavljanja (engl. variable number of tandem repeats, VNTR) zasniva se na analizi genetskih elemenata koji sadrže tandemski ponovljene sekvence u kojima broj kopija ponovljene sekvence varira među sojevima. MIRU (engl. mycobacterial interspersed repetitive units) su tandemski ponovljene sekvence smještene u intergenskim regijama genoma M. tuberculosis. Od 2004. godine na Odjelu za dijagnostiku tuberkuloze HZJZ metodom MIRU-VNTR provodi se prospektivna studija genotipiziranja sojeva izoliranih u svih novooboljelih bolesnika. Prije uvođenja genotipizacije svih novoizoliranih sojeva M. tuberculosis, pretpostavljalo se da je udio prijenosa tuberkuloze unutar obitelji visok. U ovom radu prikazana su dva slučaja tuberkuloze unutar obitelji gdje je genotipizacijom utvrđeno da sojevi izolirani iz kliničkih uzoraka bolesnika nisu identični, tj nisu unutar istog lanca prijenosa.

Mycobacterium tuberculosis; genotyping; molecular epidemiology

nije evidentirano