hrvatski

Javnozdravstveni značaj jod deficitarnih poremećaja u Hrvatskoj

Više od četvrtine svjetske populacije živi u područjima gdje postoji rizik za razvoj jod deficitarnih poremećaja zbog nedovoljnog unosa joda putem hrane i vode. U većini nerazvijenih zemalja ti poremećaji često imaju obilježja epidemija. Međutim njihova pojavnost i u nekim razvijenim europskim zemljama, tako i u nas, također ukazuje na javnozdravstveni problem deficita joda, izraženog uglavnom u vidu prisutnosti blažeg stupnja gušavosti. Hrvatska je do sredine šezdesetih godina imala visoki postotak gušavih osoba, posebice u njezinom kontinentalnom dijelu (10-90% u pojedinim područjima), a zabilježeni su i slučajevi endemskog kretenizma. Među prvim zemljama u Europi, Hrvatska je 1953. godine uvela jodnu profilaksu obogaćivanjem kuhinjske soli kalijevim jodidom, nakon čega je došlo do značajnog smanjenja učestalosti gušavosti i nestanka endemskog kretenizma. Prema postojećim podacima i objavljenim radovima stručnjaka, sedamdesetih godina gušavost više nije bila javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Međutim, koncem osamdesetih godina zdravstveno statistički podaci ukazivali su na trend povećanja učestalosti guše u populaciji, a istovremeno se prilikom terenskih ispitivanja stanja uhranjenosti školske djece utvrdio porast broja djece s blažim oblicima gušavosti. Na Svjetskom skupu o djeci, održanom u New York-u 1990. godine, zatim na zasjedanju Generalne skupštine WHO, kao i na Međunarodnoj konferenciji o prehrani održanoj u Rimu 1992. godine, jedan od postavljenih ciljeva je i eliminacija jod deficitarnih poremećaja do 2000. godine. Slijedeći spomenute zaključke i ciljeve, uz sagledavanje postojećih epidemioloških pokazatelja, Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske je 1992. godine osnovalo Komisiju za suzbijanje gušavosti i kontrolu jodne profilakse. U radu spomenute Komisije sudjelovali su stručnjaci iz područja javnog zdravstva, nuklearne medicine, veterine, te predstavnici Ministarstva zdravstva, Državnog zavoda za normizaciju, kao i predstavnici proizvođača soli. Osnovna zadaća Komisije bila je sprovesti sveobuhvatno nacionalno ispitivanje učestalosti jod deficitarnih poremećaja i ocijeniti njihov javnozdravstveni značaj. Uz potporu Unicef-ova Ureda za Hrvatsku provedena su epidemiološka, klinička i biokemijska ispitivanja prema metodologiji koju preporučuju WHO i ICCIDD. Na temelju dobivenih rezultata Komisija je procijenila da treba povečati količinu dodanog joda u soli. Odlučeno je da se količina kalijevog jodida (KI) sa dotadašnjih 10 mg/kg soli poveća na 25 mg KI/kg soli, s dozvoljenim odstupanjem od(5 mg, pa je 1996.godine tadašnji ministar zdravstva prof.dr. Andrija Hebrang donio Naputak o jodiranju kuhinjske soli (NN br.84/96 od 9.10.1996.godine). Potom je 1997. godine donešen Pravilnik o jodiranju soli koji je stupio na snagu u srpnju iste godine. Prema smjernicama Komisije za suzbijanje guašavosti i kontrolu jodne profilakse, uvažavajući preporuke i kriterije WHO, ICCIDD i UNICEF-a, kontinuirano se provodi praćenje učinkovitosti jodne profilakse. Monitoringom je obuhvaćeno: epidemiološko praćenje prevalencije strume, ekskrecija joda u urinu, vrijednosti TSH u krvi novorođenčadi i sadržaj joda u soli. U provođenju spomenutog programa sudjeluju stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KB Sestre milosrdnice i KBC Rebro, a uz potporu UNICEF-ovog Ureda za Hrvatsku.

gušavost; jodna profilaksa

nije evidentirano