hrvatski

Spremnost na komunikaciju i učenje stranoga jezika

Spremnost na komunikaciju jedno je od individualnih obilježja učenika stranoga jezika. Definira se kao vjerojatnost iniciranja komunikacije kad se za nju ukaže prilika (McCroskey 1992). Istraživanja usvajanja drugoga jezika (npr. MacIntyre 2002) pokazala su da je spremnost na komunikaciju važan faktor u procesu jezičnoga usvajanja. U radu se opisuje istraživanje provedeno sa stotinjak hrvatskih studenata stranih jezika u kojem se ispituje njihova spremnost na komunikaciju na nastavi pomoću upitnika koji je konstruirala Burgoon (1976). Autorice, na temelju dobivenih rezultata, predlažu novu konceptualizaciju spremnosti na komunikaciju definirajući je kao situacijsku varijablu a ne kao stabilnu osobinu ličnosti.

spremnost na komunikaciju u nastavi; samopercepcija; kompetencije; korelacijsko istraživanje

nije evidentirano