hrvatski

Filologija laži: Stjepan Babić, "Hrvanja hrvatskoga"

U ovoj analizi knjige "Hrvanja hrvatskoga" razrađuje se tema jezičnog unitarizma i jezične ravnopravnosti. Govori se o Novosadskom dogovoru, o tzv. novosadskom Pravopisu i o zajedničkom Rječniku Matice hrvatske i Matice srpske. Uvid u njih pokazuje da se nisu rukovodili unitarizmom nego ravnopravnošću, i da to potvrđuju čak i podaci koje navodi Stjepan Babić. U članku se govori i o pozitivnim izvještajima s Novosadskog dogovora i sa sastanaka pravopisne komisije koje je redovito pisao Ljudevit Jonke i objavljivao u zagrebačkom časopisu "Jezik". Govori se i o pohvalnom prikazu novosadskog Pravopisa koji je također napisao Ljudevit Jonke i objavio u "Jeziku". Pokazuje se da je sve to prešućeno u knjizi Stjepana Babića. Što se tiče opisa današnje jezične situacije, analiza knjige razotkriva neupućenost autora u policentrične standardne jezike, u situaciju na njemačkom i na engleskom govornom području. Osim toga, kritici se podvrgava autorov preskriptivan i puristički odnos prema jeziku.

sociolingvistika; jezična politika; jezični unitarizam; Novosadski dogovor; Jugoslavija; jezična ravnopravnost; nacionalne varijante; novosadski Rječnik; novosadski Pravopis; policentrični jezik; pluricentrični jezik; kultura; standardni jezik; purizam; preskriptivizam; nacionalizam; identitet; engleski jezik; njemački jezik; hrvatski jezik; srpskohrvatski jezik

nije evidentirano