hrvatski

Taksonomske karakteristike zaposlenika srednje dobi kao osnova izrade sportsko-rekreacijskih programa

Znanstvene spoznaje u posljednja tri desetljeća upućuju na važnost redovitih sportsko-rekreacijskih aktivnosti za zdravlje pojedinca. Osim zdravstvenih dobrobiti tjelesne aktivnosti na individualnoj razini, sve su čvršći znanstveni dokazi o dobrobitima sportsko-rekreacijskih aktivnosti u širem društveno-ekonomskom kontekstu. Zato ne čudi činjenica da je vrijednost sportske rekreacije prepoznata posebno u razvijenim zemljama, gdje se izrađuju i provode strategije unapređenja sportsko-rekreacijskih aktivnosti za različite segmente populacije. Ovim su istraživanjem obuhvaćeni neki temeljni postupci u izradi strategije promocije sportsko-rekreacijskih aktivnosti zaposlenika srednje dobi u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku radnog stanovništva srednje dobi u Republici Hrvatskoj. Srednja dob podrazumijeva osobe starosne dobi od 40 do 65 godina. Ukupni je uzorak sačinjavalo 766 ispitanika (52% žena i 48% muškaraca). Nadalje, uzorak je dvoetapno stratificiran, i to prema regijama (šest) i veličini naselja (četiri kategorije), a ispitanici su u uzorak birani postupkom slučajnog odabira. Podaci su prikupljeni metodom strukturiranog intervjua. Intervju se sastojao od šest zasebnih cjelina: Upitnik za procjenu tjelesne aktivnosti (International Physical Activity Questionnaire - IPAQ), Upitnik za subjektivnu procjenu zdravstvenog statusa („ Zdravstvena anketa SF-36“ ), Upitnik za procjenu tegoba lokomotornog sustava i psihofizičkih tegoba, Upitnik o općim podacima tj. sociodemografskim obilježjima, Upitnik o obilježjima rada i radnog mjesta te Upitnik preferencija i interesa za sportsko-rekreacijske sadržaje. Za sve mjerne instrumente je utvrđena zadovoljavajuća pouzdanost, koja je provjerena metodom test-retest. Za obradu podataka korištene su sljedeće metode: korelacijska analiza, regresijska analiza, Kruskall-Wallisova ANOVA te klaster analiza (K-means). Sukladno prvom parcijalnom cilju istraživanja, utvrđena je razina tjelesne aktivnosti zaposlenika srednje dobi u Republici Hrvatskoj. Preporučenu razinu tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme, što iznosi 30 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta pet dana u tjednu, dostiže 29, 67% zaposlenika i 32, 75% zaposlenica, što znači da 70, 33% zaposlenika i 67, 25% zaposlenica srednje dobi u Republici Hrvatskoj nije dovoljno tjelesno aktivno. Nadalje, ispitivanje povezanosti tjelesne aktivnosti i subjektivno procijenjenog zdravlja kod zaposlenika srednje dobi u Republici Hrvatskoj trebalo bi poslužiti kao važan argument u shvaćanju važnosti oblikovanja strategije unapređenja i promocije sportsko-rekreacijskih aktivnosti među zaposlenicima. Pa smo tako, sukladnom drugom parcijalnom cilju istraživanja, ispitali povezanosti tjelesne aktivnosti i subjektivno procijenjenog zdravlja. Utvrđena je negativna povezanost tjelesne aktivnosti na poslu i tjelesne aktivnosti u transportu/prijevozu sa subjektivno procijenjenim tjelesnim zdravljem. S druge strane utvrđena je pozitivna povezanost između tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme i subjektivno procijenjenog tjelesnog i mentalnog zdravlja. S obzirom na to da se subjektivna procjena zdravstvenog statusa smatra jednim od najpouzdanijih indikatora za evaluaciju zdravstvenog statusa, zaključili smo kako postoji pozitivna povezanost između tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme i zdravlja kod zaposlenika srednje dobi u Hrvatskoj te, zato, opravdan razlog za izradu strategije unapređenja sportsko-rekreacijskih programa. Naime, sportsko-rekreacijski programi koji su pravilno dozirani, pravilno provođeni i nadzirani od strane stručnjaka (kineziolog sa specijalizacijom iz sportske rekreacije) predstavljaju najkvalitetniji oblik tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme i upravo zbog toga dovode do najboljih zdravstvenih učinaka. Nadalje, rezultati provedenog istraživanja upućuju na to da je tjelesna aktivnosti vrlo složen fenomen te da je prilikom istraživanja povezanosti tjelesne aktivnosti i zdravlja potrebno voditi računa o različitim aspektima tjelesne aktivnosti koji su na različit način povezani sa zdravljem. Sukladno trećem parcijalnom cilju istraživanja, ispitali smo povezanosti tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme s psihofizičkim tegobama i tegobama lokomotornog sustava uvjetovanih obavljanjem pojedinih profesionalnih poslova. Utvrđena je statistički značajna negativna povezanost tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme i psihofizičkih tegoba, odnosno, tegoba lokomotornog sustava. Negativne korelacije, naime, upućuju na rjeđe pojavljivanje tegoba kod osoba koje se više bave tjelesnim aktivnostima u slobodno vrijeme. Sukladno četvrtom parcijalnom cilju istraživanja, na osnovi tjelesnog i mentalnog opterećenja te relevantnih obilježja radnog mjesta (dominantan položaj pri radu i vrste opterećenja pojedinih dijelova tijela) te uz pomoć klaster analize identificirali smo pet klastera kod zaposlenika i četiri klastera kod zaposlenica: a) zaposlenici i zaposlenice koji dominantno sjede tijekom radnog vremena ; b) zaposlenici i zaposlenice koji dominantno hodaju tijekom radnog vremena ; c) zaposlenici i zaposlenice koji dominantno stoje tijekom radnog vremena ; d) zaposlenici i zaposlenice koje obilježava dominantno sjedenje tijekom radnog vremena te visoko mentalno opterećenje i visoka razina stresa na poslu ; e) zaposlenici koje obilježava dominantno prenošenje tereta tijekom radnog vremena. Zatim smo, sukladno petom parcijalnom cilju istraživanja, analizirali razlike između dobivenih klastera zaposlenika i zaposlenica u odnosu na iskazane tegobe lokomotornog sustava i psihofizičke tegobe te preferencije i interese za sportsko-rekreacijske sadržaje. Budući da su se klasteri zaposlenika i zaposlenica značajno razlikovali samo u manjem broju iskazanih tegoba i interesa za sportsko-rekreacijske sadržaje, izradili smo smjernice za oblikovanje sportsko-rekreacijskih programa koje su temeljene isključivo na obilježjima radnog mjesta. Uz navedeno predložili smo i sportsko-rekreacijske programe za otklanjanje i prevenciju najučestalijih tegoba te unapređenje sposobnosti i zdravlja kod zaposlenika i zaposlenica. Smjernice za oblikovanje sportsko-rekreacijskih programa prikazali smo u dva koraka. U prvom koraku opisali smo smjernice za oblikovanje osnovnih i ciljanih sportsko-rekreacijskih programa za zaposlenike i zaposlenice prema pojedinim klasterima koje sadrže najprimjerenije aktivnosti s obzirom na dominantna opterećenja tijekom obavljanja profesionalnog posla te preporuku za doziranje opterećenja vježbanja. U drugom koraku prikazali smo temeljne preporuke kinezioloških programa za djelatnike svih pet klastera te opisali dodatne i dopunske sportsko-rekreacijske programe primjerene pojedinoj skupini zaposlenika.

sportska rekreacija; programi; strategija; zaposlenici; zaposlenice; srednja dob; Republika Hrvatska; tjelesna aktivnost; subjektivno procijenjeno zdravlje; tegobe lokomotornog sustava; psihofizičke tegobe; klasteri

nije evidentirano