hrvatski

KONCENTRACIJE DUŠIKOVOG DIOKSIDA I OZONA U ZRAKU ZAGREBA OD 1999. DO 2008. GODINE

Ozon (O3) je sekundarno onečišćenje koje nastaje djelovanjem sunčevog zračenja na dušikov dioksid (NO2). Razine ozona u vanjskom zraku osim o koncentraciji NO2 i intenzitatu sunčevog zračenja ovise i o koncentracijama spojeva poput hlapljivih ugljikovodika, uglijkovog monoksida i slobodnih radikala. Zbog toga je na smanjenje koncentracija ozona u zraku teže utjecati, a mjere za poboljšanje kakvoće zraka s obzirom na ozon odnose na uglavnom na smanjenje razina njegovih prekursora. U Zagrebu se koncentracije NO2 mjere kontinuirano na pet mjernih mjesta od 1994. godine, a koncentracije ozona od 1999. godine. U ovom radu prikazani su rezultati mjerenja NO2 i O3 u razdoblju od 1999. do 2008. godine na mjernom mjestu smještenom u centru Zagreba. U promatranom razdoblju srednje godišnje koncentracije NO2 bile su između 43, 1 μ g m-3 i 50, 9 μ g m-3, a ozona između 19, 4 μ g m-3 i 33, 9 μ g m-3. Maksimalna dnevna vrijednost NO2 iznosila je 132, 5 μ g m-3, a ozona 196 μ g m-3. U radu su analizirane varijacije oba onečišćenja tijekom promatranog desetogodišnjeg razdoblja kao i njihovi međusobni odnosi.

onečišćenje zraka; promet; sezonske varijacije

nije evidentirano