hrvatski

Samostojni "Ja jesam" u 4. evanđelju

Isusovi „Ja jesam“ u samostojnom obliku (Iv 8, 24.28.58 ; 13, 19) stvaraju pravu zagonetku u Ivanovu evanđelju. U potrazi za rješenjem njihove uloge i značenja "odlazimo" u dva područja koja čine Ivanov ambijent: 1) u Bibliju ; i 2) u judaizam i helenizam. Samostojni "Ja jesam" ne javlja se ni u helenističkom judaizmu niti u (kršćansko) gnostičkim i apokrifnim spisima, niti u poganskom helenizmu i orijentalnim religijama. što se tiče Biblije, u NZ-u, izvan Iv, susrećemo „Ja jesam“ još 14 puta, no samo oni u sinopticima imaju srodnost sa samostojnim „Ja jesam“ u „duhovnom evanđelju“, što eventualno upućuje na zajednički izvor. Glede SZ-a, Božje riječi u teofaniji Izl 3, 14 ne stoje, barem ne u izravnom smislu, u pozadini ivanovskog „Ja jesam“, budući da LXX, koja čini „most“ između NZ i TM, ima kao oblik Božjeg imena „ho on“ („bivstvujući“), a ne ego eimi „Ja jesam“). U Pnz i Iz javlja se međutim Jahvin izričaj „ani hu“ (LXX: „ego eimi“: Ja jesam) u TM i LXX (Pnz 32, 39 ; Iz 41, 4 ; 43, 10 ; 46, 4 ; 52, 6), a dva puta susrećemo i dulji oblik Božjeg predstavljanja „anoki 'anoki hu“ (Iz 43, 25 ; 51, 12), koji LXX prevodi riječima „ego eimi ego eimi“ („Ja sam Ja jesam“). Valja također imati na umu da se u 1. st. „ani hu“ liturgijski čuje u hramskim obredima na blagdan Sjenica i Pashe. Ivan, dakle, uranja svoj teološki kist u Pnz i Deuteroizaiju i time povlači snažan kristološki potez. Isključivi, jedino Jahvin način vlastite božanske objave svoga božanskog imena, uzima za portretiranje Krista čime sugerira i ispunjenje Gospodnje riječi: „Zato će narod moj poznati moje ime, i shvatit će, u onaj dan, da Ja jesam“ (Iz 52, 6 ; usp. Iv 17, 6). Jahvin monoteistički oblik božanske samoobjave postaje uzvišeni kristološki naslov u 4. evanđelju.

Ivanovo evanđelje; „Ja jesam“; judaizam; helenizam; Božje ime; božanska samoobjava; kristološki naslov.

nije evidentirano