hrvatski

Epidemiologija i primarna prevencija raka dojke

Rak dojke, s procjenjenih 1 301 867 novooboljelih i 464 854 umrlih žena u 2007. jedna je od epidemija suvremenog svijeta. Incidencija raka dojke u svijetu varira između pojedinih područja, s najnižom incidencijom u azijskim zemljama, a najvišom, četverostruko višom incidencijom u SAD. Od 1970-ih, od kada postoje pouzdani podaci za veći broj registara, do kraja 1990-ih godina, uočljiv je porast incidencije u svim područjima svijeta. Taj porast u Sjevernoj Americi i u Europi ponajviše se pripisuje porastu incidencije raka dojke u žena starijih od 50 godina, a u Kini porastu incidencije u žena mlađih od 50 godina. Smatra se da utjecaj na takvu dobnu raspodjelu imaju prvenstveno uvođenje skrining mamografije i nadomjesna hormonska terapija. U većini razvijenih zemalja uvođenje skrining mamografije 1980-ih godina dovelo je do porasta incidencije raka dojke u zadnja dva desetljeća 20.st. U prvim godinama 21. stoljeća primjećen je pad incidencije raka dojke u SAD-u i u Australiji koji se pripisuje smanjenju propisivanja hormonske nadomjesne terapije. Otkrivanje raka dojke mamografijom u ranom stadiju i sve uspješnija terapija dovele su do pada mortaliteta u mnogim razvijenim zemljama Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i u Australiji od 1990-ih godina. Konzistentno trendovima u svijetu i u Hrvatskoj primjećujemo porast incidencije raka dojke od početka registracije malignih bolesti pa nadalje. Tijekom zadnjih 25 godina, došlo je do gotovo dvostrukog porasta incidencije raka dojke. U 2007. godini u Hrvatskoj od raka dojke oboljelo 2572 žene (stopa 111, 8/100 000). Taj porast incidencije za 17% u odnosu na prethodnu godinu pripisujemo uvođenju nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke „Mamma“. U razdoblju 1985-2000. bilježi se i prosječni porast mortaliteta od 1, 86% godišnje, dok se od 2001. godine trend mortaliteta stabilizira. Prema zadnjim podacima, u RH je u 2007. bilo 861 umrla žena od raka dojke (stopa 37, 4/100000). Činjenica da se još ne primjećuje jasan silazni trend mortaliteta od raka dojke ukazuje nam da do uvođenja nacionalnog progama nije bilo odgovarajućeg obuhvata žena mamografskim skriningom. Oko 10% slučajeva raka dojke pripisuje se BRCA-1 i BRCA-2 genima. Žene koje imaju te gene pod visokim su rizikom i najčešće obolijevaju od raka dojke prije 40. godine. Od faktora rizika najznačajnija je izloženost estrogenima, bilo endogenim (veći rizik kod nerotkinja, rane menarhe i kasne menopauze itd.) ili egzogenim (uzimanje hormonske nadomjesne terapije i oralnih kontraceptiva). Na rizik utječu i neke antropometrijske karakteristike, kao što je viši rast. Pretilost predstavlja faktor rizika za pojavu raka dojke u postmenopauzi. Brojna su istraživanja protektivnog učinka konzumacije svježeg voća i povrća te soje (zbog učinka fitoestrogena), no još nema jednoznačnih dokaza. Dokazano je da konzumacija alkohola predstavlja faktor rizika za pojavu raka dojke. S obzirom da su faktori rizika za rak dojke velikim dijelom povezani sa suvremenim životnim stilovima, na njih je moguće samo djelomično utjecati, tako da preporuke za primarnu prevenciju raka dojke odgovaraju onima za prevenciju ostalih kroničnih nezaraznih bolesti, odnosno pravilna prehrana, izbjegavanje konzumacije alkohola i duhana te redovita tjelesna aktivnost.

rak dojke; epidemiologija; prevencija

nije evidentirano