hrvatski

Određivanje izravnih objekata u hrvatskome: dva objekta u akuzativu

Izravni (bliži) objekti u hrvatskome određeni su morfološki kao objekti koji se pojavljuju u akuzativu. Većina prijelaznih glagola uz sebe može imati samo jedan objekt u akuzativu, no postoji manji broj glagola koji mogu imati i dva objekta u akuzativu: učiti/podučavati, tražiti, moliti, pitati i stajati (razg. koštati). Nekoć se uporaba dvaju objekata u akuzativu uz neke od tih glagola (primjerice, podučavati) često smatrala nepravilnom i objašnjavala tvrdnjom da glagol ne može imati dva izravna objekta. Ipak, u svakodnevnoj su jezičnoj uporabi konstrukcije s dva objekta u akuzativu uobičajene, a sama je pojavnost opisana u gramatikama iako bez jasne sintaktičke kategorizacije. Ovjerenost takvih konstrukcija otvara pitanje definiranja izravnih objekata jer je razvidno da se izravni i neizravni objekti u hrvatskome više ne mogu definirati isključivo morfološki, već prije svega semantički – s obzirom na leksičko značenje samoga prijelaznog glagola i s obzirom na različitu konceptualizaciju objekata. Ovaj rad nastoji utvrditi razlike koje postoje između dvaju objekata u akuzativu s obzirom na svojstvo određenosti/neodređenosti, stupanj uključenosti objekta u radnju, obaveznost/neobaveznost objekta u rečenici, mogućnost pasivizacije i dr.

sintaksa, hrvatski, izravni objekt, akuzativ

nije evidentirano