Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Đurđevićev latinski sonet i tradicija latinskih soneta. Slučajevi iz hrvatske i iberskih novolatinskih književnosti (CROSBI ID 168009)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Stepanić, Gorana Đurđevićev latinski sonet i tradicija latinskih soneta. Slučajevi iz hrvatske i iberskih novolatinskih književnosti // Tabula (Pula), 12 (2010), 8; 124-137

Podaci o odgovornosti

Stepanić, Gorana

hrvatski

Đurđevićev latinski sonet i tradicija latinskih soneta. Slučajevi iz hrvatske i iberskih novolatinskih književnosti

Jedini latinski sonet dubrovačkog pjesnika Ignjata Đurđevića (1675 – 1737), naslovljen Soneto latino sopra s. Caterina vergine e martire liberata dal tormento della rota, analizirao je Veljko Gortan nekoliko godina nakon svojeg izdanja Đurđevićeve zbirke Poetici lusus varii (Zagreb 1956). Posebnu je pozornost posvetio metričkim aspektima pjesme, definirajući je kao tonsko-silabičku. Gortan se ukratko pozabavio tradicijom latinskih soneta koju je Đurđević mogao slijediti. Ovaj članak prikazuje neke tradicije latinskog soneta koje su mogle utjecati na Đurđevića. Prije svega, tu je talijanska tradicija koja seže u četrnaesto stoljeće: dvojezični soneti na talijanskom i latinskom prethodnici su «čistih» latinskih soneta, a pišu se uglavnom u silabičkim stihovima srednjovjekovnog tipa. Humanistički soneti iz šesnaestog stoljeća teže klasičnoj kvantitativnoj metrici. Posebni slučajevi dvojezičnih i trojezičnih soneta mogu se pronaći u prigodnoj iberskoj poeziji u 17. stoljeću: postoje tonsko-silabički soneti kojima je svaka strofa na različitom jeziku (latinski, portugalski, španjolski, talijanski), zatim istodobno trojezični soneti (koji su napisani i na latinskom i na španjolskom i na portugalskom) te dvojezični soneti istog tipa (latinsko-portugalski). Tu su i potpuno latinski soneti u klasičnim metrima, kao i manirirani latinski soneti u kojima se koriste stilske figure česte u suvremenoj poeziji, kao što je figura jeke. Uzevši u obzir status soneta u Starijoj hrvatskoj književnosti – gdje je praktički odsutan – te nedostatak književne komunikacije između malobrojnih hrvatskih autora koji su pisali sonete na latinskom, tradicija koja je moguće utjecala na Đurđevićevo pisanje latinskog soneta vjerojatno je talijanska.

Ignjat Đurđević; novolatinska poezija; hrvatski latinizam; latinski sonet

Sažetak i na engleskom jeziku. Rad je prezentiran na Znanstvenomi skupu Veljko Gortan (1907-1985) : o stotoj obljetnici rođenja ; 2007.g.

engleski

A Latin Sonnet by Ignjat Đurđević and the Tradition of Latin Sonnets. Cases from Croatian and Iberian Neo-Latin Literatures

nije evidentirano

Ignjat Đurđević; Neo-Latin Poetry; Croatian Latinism; Latin Sonnet

nije evidentirano

Podaci o izdanju

12 (8)

2010.

124-137

objavljeno

1331-7830

Povezanost rada

Filologija