hrvatski

Faktori koji utječu na migraciju iz materijala/predmeta prilikom neposrednog dodira s hranom

U današnje vrijeme namjera je proizvesti materijal odnosno ambalažu da je što inertnija u neposrednom dodiru s hranom. Pod pojmom inertnost materijala podrazumijeva se da ne postoje međusobne interakcije ili ekstrakcije iz ambalažnih materijala i iz sadržaja (hrane). Potrebno je istaknuti da postoje različite interakcije koje su reverzibilnog karaktera. Reverzibilne interakcije predstavljaju ukupnu sumu svih prijenosa tvari između sadržaja (hrane), okoliša i ambalažnog materijala koji su u neposrednom dodiru. Prava funkcija ambalažnog materijala je zaštita sadržaja čime se osigurava njegova zdravstvena ispravnost budući da se sprečavaju različite interakcije s ciljem produžetka roka trajanja hrane. Prijenos tvari iz materijala u hranu u određenim slučajevima predstavlja zdravstveni rizik ukoliko dolazi do migracije tvari u visokim koncentracijama koje se tako prilikom konzumacije hrane unose u organizam. Zatim, prilikom prijenosa tvari iz okoliša u hranu dolazi do promjene kvalitete hrane, mijenjaju joj se organoleptička svojstava kao što su boja, okus ili miris hrane. Jednako tako moguć je prijenos tvari iz hrane na ambalažni materijal. Poznato je da postoje različite vrste hrane kao što su kisela, masna, neutralna, koja sadrži kiseline, masnoće, alkohol, i druge tvari koje su agresivne u neposrednom dodiru s materijalom. Tako alkoholna pića, a posebice gaziranih pića predstavljaju kiseli medij koji u značajnoj mjeri potiče na prijenos tvari što dovodi u pitanje zdravstvenu ispravnost hrane, naročito je to slučaj kod polimerne ambalaže. Ostale vrste materijala kao što su staklo, keramika, papir, karton, metali, nehrđajući čelik, također mogu otpuštati određene sastojke te aditive od kojih su izrađeni kad su u neposrednom dodiru s hranom. Ova pojava prijenosa tvari u tehničkom smislu naziva se migracija. U odnosu na ostale ambalažne materijale značajnu zastupljenost na tržištu imaju polimerni materijali. Osim same polimerne ambalaže značajan broj drugih vrsta materijala i/ili predmeta premazuje se polimernim lakovima i premazima po kontaktnoj površini s ciljem postizanja inertnosti za neposredan dodir s hranom (što uključuje i vodu za piće). No, potrebno je istaknuti da postoji određena prijetnja kontaminacije hrane od strane plastičnih materijal budući da mogu sadržavati zaostali monomer, oligomere, te različite aditive koji se dodaju da im se poboljšaju preradbena, ali i uporabna svojstva. To su spojevi male molekulske mase (do 1000 amu-a), velike pokretljivosti koji mogu migrirati u hranu. Njihova pokretljivost osim što ovisi o veličini molekule, ovisi i o obliku, unutrašnjoj otpornosti materijala, prijenosu tvari kao i o ostalim međusobnim interakcijama. Valja naglasiti da ove niskomolekularne tvari mogu biti toksične u većoj ili manjoj mjeri. Stoga je veliki broj štetnih tvari prisutnih u plastičnoj ambalaži reguliran zakonski, te važećim Pravilnikom koji je usklađenim s EU direktivama. Kako bi se smanjile migracije štetnih tvari u hranu važno je poznavati sam proces i faktore koji imaju utjecaj na prijenos tvari kako bi se hrana kroz sve faze koje uključuju skladištenje, transport i distribuciju očuvala u zdravstveno ispravnom stanju.

globalna migracija ; specifična migracija ; ambalažni materijali i predmeti u neposrednom dodiru s hranom

nije evidentirano