hrvatski

Interakcija ambalaže i hrane

Kao i sa drugim aspektima prehrambene tehnologije, područje proizvodnje ambalaže i pakiranja hrane prolazi inovativni put kretanja proizvoda kako bi se osigurala veća i kvalitetnija zaliha hrane. Današnje promjene uključuju nove metode pripreme hrane, korištenje novih ambalažnih materijala, nove kombinacije standardnih materijala pa samim time i nove postupke proizvodnje ambalaže. Porast potrošnje plastične ambalaže za pakiranje hrane također doživljava značajan porast u posljednih nekoliko dekada i dominira u odnosu na druge materijale zahvaljujući nizu dobrih svojstava. U usporedbi sa staklenom i metalnom ambalažom, plastična ambalaža je fleksibilnija, značajno lakša i zahtjeva manje energije za proizvodnju. Međutim, plastičnu ambalažu karakteriziraju i neki nedostatci kao na primjer, neotpornost na termičke uvjete, veća propusnost na plinove i vodenu paru, prijelaz nisko molekularnih spojeva (kao što su monomeri i aditivi) iz ambalaže u hranu. Povećana potrošnja plastične ambalaže kao i moguće interakcije s hranom zahtijeva i značajnije istraživanje u području primjene ovih materijala za pakiranje hrane. Danas se koristi oko 10, 000 različitih tvari u proizvodnji materijala koji dolaze u dodir s hranom. Ovaj broj značajno se povećava uzevši u obzir moguća onečišćenja i produkte interakcije koji mogu migrirati u hranu, čineći tako istraživanje ove problematike još zahtjevnijom. Navedena problematika stvara poteškoće i proizvođačima ambalažnih materijala koji moraju garantirati da materijal udovoljava primjeni. Uredbom Europske unije (EU) iz 2004 inzistira se na uvođenju dobre proizvođačke prakse i zahtijeva izjava o pogodnosti materijala u dodiru s hranom. Iako zakonodavstvom nisu obuhvaćena detaljna upustva za provedbu sljedivosti ipak uvođenje ovakvog pristupa pruža nove mogućnosti u rješavanju nekih od navedenih problema.

hrana; ambalaža; interakcija

nije evidentirano