hrvatski

Utjecaj postprivatizacijske vlasničke strukture na kvalitetu korporacisjkog upravljanja u Hrvatskoj

U radu se analiziraju učinci modela privatizacije na formiranje post-privatizacijske vlasničke strukture u Hrvatskoj, te razmatra kakav je utjecaj tako formirane vlasničke strukture na kvalitetu korporativnog upravljanja privatiziranih poduzeća. Tekst polazi od pretpostavke da različiti oblici privatiziranog vlasništva različito djeluju na mehanizme korporativnog upravljanja poduzeća (npr. disperzirano dioničarstvo, koncentrirani većinski udjeli, investicijski fondovi, banke, dominantni inozemni vlasnik, menadžeri i zaposleni kao dominantni vlasnici itd.). Među privatiziranim poduzećima u tranzicijskim zemljama postoje značajne razlike u uspješnosti koje su u velikoj mjeri korelirane sa post-privatizacijskom strukturom novih dominantnih vlasnika poduzeća ali i s izgrađenosti institucionalnog okružja koji im omogućava mehanizme nadzora upravljanja vlasništvom. Njihov utjecaj (izravan i neizravan) na menadžment poduzeća reflektira se i na vođenje poslovne politike, a time i na brigu menadžmenta o efikasnosti poduzeća. Empirički uvidi u funkcioniranje i uspješnost privatiziranih poduzeća, ne samo u tranzicijskim zemljama već i u razvijenim industrijskim gospodarstvima, na uzorcima od nekoliko tisuća poduzeća, pokazuju kako vrsta vlasništva značajno utječe na način njihova upravljanja i ukupnu uspješnost poduzeća na tržištu (Frydman et al, 1998; Megginson et al, 1994; Hansemann, 1996; Pahl et al, 1998). Većina je ovih empirijskih istraživanja proistekla iz proučavanja učinaka privatizacijskog procesa. Rad analizira s jedne strane dominantnu strukturu nastalog privatiziranog vlasništva u Hrvatskoj (zaposleni, menadžeri, HFP i mirovinski fondovi, PIF-ovi, vanjski investitori), a s druge razmatra gospodarske učinke privatizacije, te mehanizme vlasničke kontrole i legislativni okvir za korporativno upravljanje. Također se razmatra na koji način je oblik vlasničke strukture i kvaliteta korporativnog upravljanja utjecala na razinu efikasnosti poduzeća, proces tržišnog restrukturiranja i ukupno poslovanje poduzeća na tržištu s obzirom na tipologiju vlasništva (državna, privatna, mješovita). Na posljetku rad pokušava utvrditi kakva je bila uloga monitoring institucija i tržišta kapitala u razvoju nove upravljačke elite privatiziranih poduzeća i elaborira specifičnosti dominatnog hrvatskog obrasca post-privatizacijskog korporativnog upravljanja u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Tekst naglašava kako su pretežiti negativni utjecaji korporativnog djelovanja jednog sloja politički moćne upravljačke elite koja je iznjedrena iz procesa privatizacije tijekom devedesetih godina, značajno vrijednosno erodirali na taj način oformljene vlasničke portfelje, te nanijeli golemu štetu ukupnom legitimitetu procesa privatizacije i stvorili široko raširenu negativnu percepciju poduzetništva, te ukupne gospodarske i socijalne svrsishodnosti privatizacije. Tzv. tajkunizacija gospodarstva odnosno stvaranje uskog sloja nove privatne elite izravno povezane s političkom elitom, rezultirala je nizom negativnih gospodarskih posljedica, a privatizacija je postala izvorištem nezakonitosti, korupcije i sive ekonomije, te simbolom svih negativnih socijalnih posljedica tranzicijskog procesa. Empirijski uvidi (Čučković, 1997; Štulhofer 1999; Čengić, 1999) potvrđuju da je takva politički sponzorirana privatna elita, vođena dvojbenim poduzetničkim i korporacijskim vrijednosnim sustavom te predatorskim ponašanjem na tržištu, značajno narušla razvoj i formiranje zdrave korporacijske kulture u Hrvatskoj te osujetila stvaranje široke strukture efikasne tržišne upravljačke elite čije ponašanje je utemeljeno na primjeni općeprihvaćenih suvremenih standarda i uzusa konkurentnog tržišnog ponašanja. Tome je svakako doprinijela relativno kasna izgradnja i djelovanje regulativnog i institucionalnog okružja tržišta sa čvrstim poticajima, smjernicama i signalima za poželjno korporativno ponašanje. U zaključnom poglavlju navode se neke od potrebnih mjera koje je bi omogućile realizaciju budućih poželjnih učinaka procesa privatizacije na kvalitetu i kulturu korporativnog upravljanja u Hrvatskoj. Osobita se naglašava značaj razvoja tržišta kapitala kao bitnog čimbenika u daljnjoj evoluciji i redizajnu inicijalne post-privatizacijske vlasničke strukture.

privatizacija; postprivatizacijska vlasnička struktura; korporativno upravljanje

nije evidentirano