Usporedba gravimetrijske i β-atenuacijske metode mjerenja masenih koncentracija PM10 frakcije lebdećih čestica na mjernoj postaji Zagreb 1 (CROSBI ID 576659)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Davila, Silvije ; Šega, Krešimir ; Bešlić, Ivan
hrvatski
Usporedba gravimetrijske i β-atenuacijske metode mjerenja masenih koncentracija PM10 frakcije lebdećih čestica na mjernoj postaji Zagreb 1
Mjerna postaja Zagreb 1 Državne mreže za praćenje kvalitete zraka smještena je u centru Zagreba, u blizini križanja s visokom gustoćom prometa. Od 2005. godine na toj su lokaciji određivane dnevne vrijednosti masenih koncentracija lebdećih čestica aerodinamičkog promjera manjeg od 10 μm (PM10) gravimetrijskom metodom. Paralelno se prate masene koncentracije PM10 β-atenuacijskom metodom. U radu su prikazani rezultati usporedbe gravimetrijske i β-atenuacijske metode za četverogodišnje razdoblje od 2007. do 2010. godine. Na osnovi srednjih dnevnih vrijednosti koncentracija, usporedba je provedena za razdoblja kalendarskih godina kao i s obzirom na godišnja doba. Granična vrijednost za srednju godišnju masenu koncentraciju frakcije lebdećih čestica PM10 iznosi 40 µg m-3, dok je granična vrijednost srednja dnevnih masenih koncentracija PM10 propisana na 50 µg m-3 te ta vrijednost ne smije biti prekoračena više od 35 puta godišnje (Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku ; NN 133/05). Gravimetrijska metoda prihvaćena je kao referentna metoda za određivanje masenih koncentracija lebdećih čestica te opisana normama HRN EN 12341 za frakciju PM10 i HRN EN 14907 za frakciju PM2.5. Ova metoda zahtijeva zadovoljavanje strogih uvjeta kao što su: kontrolirani mikroklimatski uvjeti (temperatura i relativna vlažnost zraka) u prostoriji za kondicioniranje filtara/uzoraka, vaganje i pohranu filtara te uporabu mikrovage s rezolucijom 10-6 g. β-atenuacijska metoda, iako je vrlo raširena unutar zemalja Europske unije zbog svoje jednostavnosti i automatizacije, nije referentna metoda te je za svako mjerno mjesto, kao i svaku frakciju lebdećih čestica, potrebno odrediti njenu ekvivalentnost s referentnom metodom. Ortogonalna linearna regresija ukazuje na dobro slaganje rezultata između dvije metode za 2007. i 2008. godinu. Međutim za 2009. i 2010. godinu, najvjerojatnije kao posljedica promjene načina i učestalosti održavanja provjere analizatora, slaganje rezultata je slabo što se očituje niskim koeficijentima nagiba regresijskog pravca kao i velikim brojem rezultata dobivenih β-atenuacijskom metodom koji se razlikuju od rezultata dobivenih gravimetrijskom metodom za više od dopuštenih 10 g m-3. Rezultati ortogonalne linearne regresije po sezonama pokazuju najbolja slaganja rezultata u proljeće dok su najveća odstupanja zabilježena u zimskom razdoblju. Broj dana u godini s prekoračenom dnevnom graničnom vrijednosti od 50 µg m-3 je u pravilu uvijek veći za gravimetrijsku nego za β-atenuacijsku metodu, što se može djelomično objasniti time da kod β-atenuacijske metode dolazi do gubitka lako hlapljivog sadržaja čestica uslijed zagrijavanja uzoraka. Rezultati istraživanja nedvojbeno ukazuju na nužnost određivanja ekvivalencije ne-referentnih metoda i određivanja korekcijskih faktora po sezonama za svako mjerno mjesto.
ekvivalentnost metoda; ortogonalna linearna regresija
nije evidentirano
engleski
Comparison of gravimetric and β-attenuation methods for PM10 concentration measurement at the monitoring station Zagreb 1
Mjerna postaja Zagreb 1 Državne mreže za praćenje kvalitete zraka smještena je u centru Zagreba, u blizini križanja s visokom gustoćom prometa. Od 2005. godine na toj su lokaciji određivane dnevne vrijednosti masenih koncentracija lebdećih čestica aerodinamičkog promjera manjeg od 10 μm (PM10) gravimetrijskom metodom. Paralelno se prate masene koncentracije PM10 β-atenuacijskom metodom. U radu su prikazani rezultati usporedbe gravimetrijske i β-atenuacijske metode za četverogodišnje razdoblje od 2007. do 2010. godine. Na osnovi srednjih dnevnih vrijednosti koncentracija, usporedba je provedena za razdoblja kalendarskih godina kao i s obzirom na godišnja doba. Granična vrijednost za srednju godišnju masenu koncentraciju frakcije lebdećih čestica PM10 iznosi 40 µg m-3, dok je granična vrijednost srednja dnevnih masenih koncentracija PM10 propisana na 50 µg m-3 te ta vrijednost ne smije biti prekoračena više od 35 puta godišnje (Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku ; NN 133/05). Gravimetrijska metoda prihvaćena je kao referentna metoda za određivanje masenih koncentracija lebdećih čestica te opisana normama HRN EN 12341 za frakciju PM10 i HRN EN 14907 za frakciju PM2.5. Ova metoda zahtijeva zadovoljavanje strogih uvjeta kao što su: kontrolirani mikroklimatski uvjeti (temperatura i relativna vlažnost zraka) u prostoriji za kondicioniranje filtara/uzoraka, vaganje i pohranu filtara te uporabu mikrovage s rezolucijom 10-6 g. β-atenuacijska metoda, iako je vrlo raširena unutar zemalja Europske unije zbog svoje jednostavnosti i automatizacije, nije referentna metoda te je za svako mjerno mjesto, kao i svaku frakciju lebdećih čestica, potrebno odrediti njenu ekvivalentnost s referentnom metodom. Ortogonalna linearna regresija ukazuje na dobro slaganje rezultata između dvije metode za 2007. i 2008. godinu. Međutim za 2009. i 2010. godinu, najvjerojatnije kao posljedica promjene načina i učestalosti održavanja provjere analizatora, slaganje rezultata je slabo što se očituje niskim koeficijentima nagiba regresijskog pravca kao i velikim brojem rezultata dobivenih β-atenuacijskom metodom koji se razlikuju od rezultata dobivenih gravimetrijskom metodom za više od dopuštenih 10 g m-3. Rezultati ortogonalne linearne regresije po sezonama pokazuju najbolja slaganja rezultata u proljeće dok su najveća odstupanja zabilježena u zimskom razdoblju. Broj dana u godini s prekoračenom dnevnom graničnom vrijednosti od 50 µg m-3 je u pravilu uvijek veći za gravimetrijsku nego za β-atenuacijsku metodu, što se može djelomično objasniti time da kod β-atenuacijske metode dolazi do gubitka lako hlapljivog sadržaja čestica uslijed zagrijavanja uzoraka. Rezultati istraživanja nedvojbeno ukazuju na nužnost određivanja ekvivalencije ne-referentnih metoda i određivanja korekcijskih faktora po sezonama za svako mjerno mjesto.
equivalence of methods; orthogonal linear regression
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
Podaci o prilogu
78-79.
2011.
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
Šega, Krešimir
Zagreb: Hrvatsko udruženje za zaštitu zraka (HUZZ)
1848-185X
Podaci o skupu
Sedmi hrvatski znanstveno-stručni skup "Zaštita zraka '11"
predavanje
13.09.2011-17.09.2011
Šibenik, Hrvatska