engleski

Modal logic and the problem of trans-world identity

Klasična logika ima određena ograničenja i ne može zahvatiti neke argumente koji govore u terminima nužnosti i mogućnosti stoga se ta logika proširuje modalnom logikom. Dio semantike modalne logike su i mogući svjetovi, koji nam opisuju nužnost na način da je nužna ona propozicija koja je istinita u svim mogućim svjetovima, a moguća ona propozicija koja je istinita samo u nekim mogućim svjetovima. Ovakva intepretacija je uz razrješenje određenih problema dovela i do mnogih novih, većinom metafizičkih pitanja, poput ontološkog statusa mogućih svjetova ili problema transsvjetovnog identiteta. Na koji način možemo neki individuum identificirati unutar više mogućih svjetova i je li uopće moguć identitet između tih individuuma? U svom redu pretstavit ću četiri pozicije, esencijalističku koja tvrdi da postoji kriterij prema kojem možemo odrediti identitet, Lewisovu teoriju dvojnika koja negira postojanje trans-svjetovnog identiteta i smatra da je jedina moguća relacija relacija sličnosti. Nadalje ću objasniti stajalište Avlina Plantinge koji smatra da je taj problem pseudoproblem i da potječe iz krivog shvaćanja termina mogući svjetovi. Sličan stav zagovara i Saul Kripke, koji govori o imenima kao rigidnim dezignatorima te također negira ozbiljnost ovog problema.

modal logic; possible worlds; identity

nije evidentirano