hrvatski

Glagoljica kao tema knjige - kulturnog suvenira

Glagoljičko pismo, ali i svi spomenici glagoljičke pismenosti, neprijeporno su kulturno dobro hrvatske baštine. Glagoljica se višestruko eksploatira u znanstvenom, kulturnom i turističkom smislu, ona postaje arhitektonskim rješenjem spomeničke vrijednosti (Baščanska staza glagoljice na Krku, Aleja glagoljaša u podnožju Roča), dizajnerski detalj odjevnih predmeta, nakita i cijelog niza suvenira. Ipak, unatoč njezinoj svestranoj, i sve češćoj uporabi, o rijetkoj promociji glagoljice u obliku knjige, posebice knjige-suvenira, govori mali broj naslova, prije svega onih pojačanije komunikativnosti (roman Velimira Deželića mlađeg Sofiju odabra iz 1927. godine, i roman Jasne Horvat Az u izdanju naklade Ljevak iz 2009. godine). U radu se, uz navedene romane – promotore glagoljičkog pisma, navode i druga djela koja također tematiziraju glagoljičko pismo (Frane Paro, Glagoljska početnica, Naklada Benja, Rijeka, 1995 ; Anica Nazor: Ja slovo znajući govo¬rim, Erazmus naklada, Zagreb, 2008. ; i druge), te potencijalne pretpostavke knjige-suvenira koja bi, prevedena na svjetske jezike, tematiziranjem glagoljice osiguravala njezino očuvanje, ali i popularizaciju glagoljičkog pisma kao nacionalne baštine.

glagoljica; knjiga suvenir; kulturna baština; popularizacija; turizam; ekonomija iskustva

nije evidentirano