hrvatski

Javnozdravstveni aspekti medicine usmjerene čovjeku

I medicinski stručnjaci i pacijenti danas znaju da je današnja medicina nedovoljno usmjerena prema čovjeku kao misaonom, svjesnom, intelektualnom, psihofizički neodvojivom i energijom prožetom biću, a previše je usmjerena prema čovjeku kao kompliciranom skupu organa. U prošlosti, i to ne onoj dalekoj, nije bilo dijagnostičkih (i drugih) aparata i uređaja, a liječnici su, ipak, bili izvrsni dijagnostičari, pouzdani prognozeri zdravstvenih tegoba koje bolesnik – laik nije mogao sam prepoznati i odgonetnuti kako bi bio usmjeren na najkraći i najbolji put do ozdravljenja. Dok se na Dalekom istoku danas još uvijek primjenjuje palpacija (pregled dodirom), vizualno proučavanje lica i kože pacijenta, istraživanje izgleda očiju i jezika, praćenje otkucaja srca na zapešću ruke i razgovor s bolesnom osobom, medicina se na Zapadu uglavnom pouzdaje u medicinske aparate, uređaje i pomagala. U prvom slučaju liječnik mora biti vrhunski poznavatelj čovjekova ustrojstva, njegova psihičkog i fizičkog tijela, dok kod medicine zapadnog usmjerenja, uz temeljnu medicinsku edukaciju, liječnik mora biti vrstan poznavatelj rada medicinskih aparata i uređaja i čitanja njihovih rezultata. Zapadna medicina razmatra tri osnovna uzroka bolesti: genetski, vanjski (okolišni) i psihosocijalni a fokusirana je samo na liječenje simptoma i uklanjanje vanjskih (okolišnih) uzroka. Genska terapija je još povojima a psihosocijalna terapija ostavljena je samo psihijatrima i psiholozima (kojih ima malo i ne uključuje ih se dovoljno u zdravstveni sustav). Suvremena medicinska dijagnostika ne može se ni zamisliti bez medicinskih tehničkih pomagala, aparata i uređaja, sve sofisticiranijih i složenijih. I medicinska edukacija ide za tim da suvremeni zdravstveni znalac bude što bolje tehnički educiran, jer bez tehničkog znanja teško će se snaći u svom radu. U šumi medicinskih aparata, strojeva i uređaja, čovjek kao psihofizičko biće, posve se izgubio. Suvremena medicina ne može bez medicinske tehnike, ali ona ne smije štetiti odnosu liječnik – pacijent. Stoga, na pitanje – čovjek ili tehnika valja odgovoriti: i jedno i drugo. Bez medicinske tehnike suvremeni liječnik ne može raditi, ali uz nju ne smije se i sam pretvoriti u hladnu tehničku napravu. Medicinska tehnika je realna, precizna, vrlo pouzdana i u svakoj istoj situaciji daje isti rezultat. Međutim, ona pregledava fizičko tijelo, jer se temelji samo na stvarnim, opipljivim uzorcima. Razumljivo, medicinskom tehnikom može se «ući» i u psihičko tijelo, ali samo djelomično, u onom dijelu koji govori o fizičkoj aktivnosti mozga, ali ne i samoga psihičkoga tijela. Medicinska tehnika omogućuje i brzu dijagnostiku, skraćuje vrijeme rada liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika. Sama brzina dijagnosticiranja može pomoći i pacijentu. Skraćuje mu vrijeme od otkrivanja bolesti do izbora metode liječenja, a ubrzava mu i ozdravljenje. Danas suvremena medicina sve češće i više primjenjuje medicinsku tehniku zbog ostvarivanja profita, jer je u uvjetima tržišne ekonomije i utrke za kapitalom potrebno što brže ostvariti što veću zaradu. Uz medicinsku tehniku ostvaruje se brz protok pacijenata kroz liječničke ordinacije što rezultira i dobivanjem više novca. U uvjetima tehnizirane medicine vremena za razgovor između liječnika i pacijenta sve je manje, kontakt liječnika i pacijenta svodi se na praćenje rada medicinskog aparata ili uređaja. Bez obzira kako i koliko dugo funkcionirao, čovjek nije stroj: Današnja znanost govori o čovjeku kao najsuptilnijem biću i nikomu ne pada napamet da ga uspoređuje sa strojem, mehaničkom napravom. Premda su znanstvenici odavno odustali od prikaza ljudskog tijela kao mehanizma složenog od niza manjih strojeva, još uvijek se radi na izumima umjetnog srca ili umjetnih organa – mehaničkih naprava koje bi zamijenile dotrajali ljudski organ a suvremena medicina ne može se ni zamisliti bez uređaja koji privremeno zamjenjuju određene ljudske organe i u određenim slučajevima donose čovjeku spas. Međutim, bez obzira koliko umjetnih, mehaničkih naprava ugradili u ljudsko tijelo, čovjek se nikada neće moći poistovjetiti sa strojem.Jer, svaki stroj istog tipa samo je jedan u istom nizu, a svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv. Zaključci: 1. Današnja medicina nedovoljno je usmjerena prema čovjeku a previše je usmjerena tehnologiji 2. Uspješan liječnik mora biti vrhunski poznavatelj čovjekova ustrojstva, njegova psihičkog i fizičkog tijela 3. Psihosocijalnu terapiju trebaju provoditi svi liječnici i medicinske sestre a ne samo psihijatri i psiholozi 4. Dio vremena i energije medicinsko osoblje treba utrošiti tako da bude usmjereno na pacijenta u cjelini a ne samo na njegove simptome, nalaze i terapiju 5. Bez medicinske tehnike zdravstveni djelatnik ne može raditi, ali uz nju se ne smije i sam pretvoriti u hladnu tehničku napravu. 6. Čovjek se nikada neće moći poistovjetiti sa strojem jer, svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv. 7. Zdravstveni sustav treba stvoriti uvjete da se medicina okrenuta čovjeku može kvantificirati, evaluirati, podržavati i stimulirati

medicina usmjerena čovjeku; medicinska tehnika; odnos liječnik pacijent; psihosocijalna podrška

nije evidentirano