hrvatski

Skile i haribde socijalne sigurnosti

U radu se raspravlja o vanjskim i unutrašnjim determinantama koje utječu na promjene u sustavu socijalne sigurnosti u Hrvatskoj. Pri opisu vanjskih determinanti polazi se, najprije, od identifikacije društvenih okolnosti koje su oblikovale zajedničke stupove poslijeratnih socijalnih država, a potom od identifikacije promjena koje su te stupove ozbiljno narušile: promjene u strukturi stanovništva, obiteljskim trendovima i obrascima zapošljavanja. Utjecaj ovih promjena paradigmatski se opisuje zaokretom od keynesijanske nacionalne socijalne države k schumperterijanskom postnacionalnom radnom režimu a te se promjene povezuju i s podacima o povećanju siromaštva i nejednakosti u mnogim zemljama svijeta. Analiza pokazuje da se u većini europskih zemalja ne može još govoriti o značajnijem utjecaju socijalnog dampinga, da se niz liberalno-rezidualnih rješenja povezuje s programima povećanja zapošljivosti, a unutar okvira zadržavanja javnih sustava, tj. univerzalnih socijalnih aranžmana. U analizi hrvatske situacije polazi se od konstatacije da još uvijek nema odgovora na pitanje kakav se model razvija u postkomunističkim zemljama te se za njih predlaže naziv srednjoeuropskog tranzicijskog modela. Hrvatska je, osim zajedničkih tranzicijskih problema, obilježena još trima specifičnim razlozima: ratom i njegovim posljedicama, utjecajem stvaranja nacionalne države te specifičnim društvenim razvojem s osobinama odgođene demokracije i neuspješne europske integracije. Koordinate hrvatske socijalne situacije obilježene su nepovoljnim makroekonomskim okruženjem, velikom nezaposlenošću i nereguliranim radom, većom nejednakošću no u nizu drugih zemalja, problemima u preobrazbi mirovinskog sustava itd. U zaključnim razmatranjima polazi se od činjenice velikih, ali teško promjenljivih socijalnih izdataka, nužnosti veće koordinacije između reformi pojedinih socijalnih sektora, važnosti obnove društvenog konsenzusa, opasnostima privatizacije te smanjenju ovlasti države, ali i zadržavanju njezine temeljne društvene odgovornosti u procesu decentralizacije i procesu aktiviranja svih društvenih potencijala itd. Na kraju se posebno naglašava nužnost traženja ravnoteže između workfarea i socijalnoga dampinga te se podvlači shvaćanje da je država socijalnog ulaganja jedini jamac uravnoteženoga ekonomskog i društvenog razvoja.

socijalna sigurnost; svijet; Hrvatska; društvene promjene; posljedicerata i tranzicije; država socijalnog ulaganja

nije evidentirano