Eruptivni procesi u Sunčevoj koroni i njihovo širenje heliosferom (CROSBI ID 374697)
Ocjenski rad | doktorska disertacija
Podaci o odgovornosti
Žic, Tomislav
Vršnak, Bojan
hrvatski
Eruptivni procesi u Sunčevoj koroni i njihovo širenje heliosferom
Koronin izbačaj predstavlja eruptivnu promjenu globalnog magnetskog polja korone i posljedica je nestabilnosti usukanog toroidalnog magnetskog ustrojstva. Razmatraju se strukturalna svojstva usukanog samouravnoteženog magnetskog polja, ispituju se uvjeti za nastup nestabilnosti i određuju karakteristike akceleracijske faze koroninog izbačaja. Numerički se odredio induktivitet debele toroidalne strukture, bitan pri proučavanju nestabilnosti. Pokazano je da se toroidalna struktura proporcionalno širi u visokoj koroni. Prolaskom kroz parametarski prostor modela, reproducirali su se opažački rezultati rane akceleracijske faze. Model je najosjetljiviji na početnu struju koja teče magnetskim užetom i na dodatno induciranu struju nastalu magnetskim prespajanjem (rekonekcijom). Uzastopnim povećanjem struje magnetsko uže prolazi kroz kvazi-stacionarna stanja i pri vrlo velikim vrijednostima dolazi do potpunog gubitka ravnoteže. Velika vrijednost struje, kao posljedica fotosferskih gibanja i usukavanja nožišta magnetskog užeta se ne opaža, stoga se u model uvodi rekonencijski proces. Rekonekcijski model je opisao različite opažačke kategorije izbačaja. U propagacijskoj fazi izbačaja u međuplanetarnom prostoru sila „otpora” je ovisna o relativnoj brzini izbačaja i Sunčevog vjetra. U takvom nesudarnom okruženju ima kvadratični oblik. Rezultati predloženog modela usporedili su se s raznim empirijskim i satelitskim podacima. Statistička analiza uzoraka izbačaja pokazala je da optimalne vrijednosti parametra Γ se kreću između 0.2 i 2, uz asimptotsku brzina Sunčevog vjetra od 500 km/s. Male vrijednosti parametra Γ odgovaraju masivnom izbačaju koji se giba u brzom Sunčevom vjetru male gustoće, dok velike vrijednosti opisuju izbačaje malih gustoća u sporom Sunčevom vjetru. Tipične nepouzdanosti u predviđanju vremena dolazaka međuplanetarnih izbačaja do Zemlje iznosi otprilike 1/2 dana. Krajnji oblik modela prilagođen je javnoj internetskoj primjerni u sklopu EU FP7 projekata SOTERIA i COMESEP, te za uporabu u međunarodnoj razmjeni podataka Solar Alert.
Sunce; korona; koronini izbačaji mase; heliosfera; magnetohidrodinamika (MHD); induktivitet; MHD nestabilnost; Sunčev vjetar; međuplanetarno gibanje izbačaja
nije evidentirano
engleski
Eruptive processes in the solar corona and their heliospheric propagation
nije evidentirano
Sun; corona; coronal mass ejections (CMEs); heliosphere; magnetohydrodynamics (MHD); inductance; MHD instability; Solar wind; interplanetary propagation
nije evidentirano
Podaci o izdanju
246
10.10.2012.
obranjeno
Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
Zagreb