hrvatski

Evaluacija metoda poučavanja elemenata rukometne tehnike

Problem istraţivanja bio je postaviti proces poučavanja u kontekst poželjnih ishoda učenja elemenata tehnike rukometne igre. Metode poučavanja sa svojom osnovnom podjelom na sintetičku, analitičku, situacijsku, ideomotoričku ili sl., u rukometu ne pruţaju dovoljan uvid u druge aspekte poučavanja formalno, sadržajno i funkcionalno učenje) koji se odnose prije svega na usmjerenost pažnje. Iz usmjerenosti paţnje na vanjske ili unutarnje ciljeve proizlazi osnovni dualizam ciljnosti prakticiranja rukometne igre u edukaciji ili vrhunskom sportu. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi razlike između učinaka i dinamike učenja elemenata rukometne tehnike proizvedenih primjenom dvije različite metode poučavanja u nastavnom procesu na predmetu Rukomet na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U nastavnom procesu u osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj i visokoškolskoj naobrazbi, ali i u školama rukometa postoje različiti pristupi koji nedovoljno egzaktno obraĎuju problematiku primjene metoda poučavanja s usmjerenošću na vanjske učinke izvedbe (u ovom istraţivanju 'sintetičke-situacijske' metode), odnosno na metode rada s usmjerenošću na pokrete tijelom, tj. na samu izvedbu s internim fokusom paţnje (u ovom istraţivanju 'sintetičko-analitičke' metode, s tim što treba naglasiti da analitički pristup pružanja povratnih informacija definira ovu metodu u većoj mjeri, a primjena operatora s analitičkim obiljeţjima u manjoj mjeri). Cilj istraţivanja je i definirati povezanost pojedinih antropoloških karakteristika, uglavnom između razine razvijenosti određenih motoričkih sposobnosti i razine usvojenosti odreĎenih specifičnih motoričkih znanja. Uzorak entiteta za potrebe istraţivanja uzorkovan je iz konačne populacije studenata prve godine studija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (n=171) u akademskoj 2008./2009. U konačnici, u svim aspektima koji su postavljeni eksperimentalnom nacrtom, sudjelovalo je 80 studenata/ispitanika prosječne dobi od x = 19 čiji zdravstveni status nije odstupao od zadovoljavajućeg. Uzorak varijabli predstavljaju baterije testova za procjenu antropometrijskih karakteristika, bazičnih i specifičnih motoričkih sposobnosti, i motoričkih znanja različitih tehnika rukometne igre. Podaci o razini usvojenosti 9 specifičnih rukometnih motoričkih znanja (vođenje lopte - VL, hvatanje i dodavanje lopte u kretanju - HDK, osnovni udarac - OU, skok-šut sa vanjskih pozicija - SŠ, skok-šut sa pozicije lijevog krila - LK, skok-šut sa pozicije desnog krila - DK, skok-šut sa pozicije kružnog napadača s prizemljenjem rolanjem - KN, jednostruka finta u lijevo s prolazom u desno – FLD, i jednostruka finta u desno s prolazom u lijevo s „presvlačenjem“ - FDL) prikupljeni su temeljem procjene 6 eksperata iz područja vrhunskog sporta, odnosno edukacije. Istraţivanje je provedeno u okviru nastavnog procesa na kolegiju Rukomet u drugom semestru ak.god. 2008./2009., u periodu od 25.02.-08.06. 2009. Za sve varijable koje su obuhvaćene uzorkom utvrđeni su osnovni parametri deskriptivne statistike sa osnovnim mjerama centralne tendencije, disperzivnim parametrima i mjerama zakrivljenosti i asimetrije. Pearsonov koeficijent korelacije korišten je za analizu povezanosti ekspertnih procjena izvedbi specifičnih motoričkih znanja. Metrijske karakteristike postojećih standardiziranih i novokonstruiranih mjernih instrumenata, odnosno ekspertnog sustava za ocjenu elemenata rukometne tehnike analizirane su kroz centralne i disperzivne parametre varijabli, mjere asimetrije i spljoštenosti, a kao mjera pouzdanosti korištena je Cronbachova α, te za procjenu homogenosti prosječna korelacija među 5 česticama. T-test za zavisne uzorke korišten je za analizu promjena u razinama izvedbi specifičnih rukometnih tehnika u različitim vremenskim točkama, a t-test za nezavisne uzorke je uglavnom korišten za potvrdu i objašnjenje povezanosti rezultata u pojedinim varijablama sa diskriminativnim funkcijama kojima se testirala razlika izmeĎu eksperimentalnih grupa u multivarijatnom prostoru. Univarijatna analiza varijance (ANOVA) korištena je utvrđivanje razlika između eksperimentalnih grupa u pojedinačnim motoričkim znanjima. Scheffe post-hoc test korišten je radi izbjegavanja akumulacije pogrešaka do kojih bi došlo izvedbom serija univarijatnih analiza razlika među eksperimentalnim subgrupama. Diskriminacijskom analizom testirane su sve hipoteze kojima se ispituju razlike u razini usvojenosti određenih motoričkih znanja, odnosno razlike u razvijenosti određenih antropometrijskih karakteristika i funkcionalno-motoričkih sposobnosti. Doprinosi pojedinih manifestacija motoričkih sposobnosti konačnim ocjenama za izvedbu određenih elemenata rukometne tehnike analizirani su regresijskom analizom. Neparametrijske statističke metode korištene su za analizu svih rezultata koji se u promatranim varijablama nisu normalno distribuirali - Spearmanove rang korelacije za utvrđivanje povezanosti preciznosti, brzine i ocjene izvedbe šutiranja, Mann-Whitney U test za analizu razlika između nezavisnih grupa i Wilcoxon Matched Pairs Test (Wilcoxonov test ekvivalentnih parova) za analizu promjena kod zavisnih grupa. Za obradu prikupljenih podataka korišten je statistički paket Statistica 5.0. Prednosti i ograničenja istraţivanja proizlaze iz činjenice da proces poučavanja nije moguće analizirati bez učenja, ali proces učenja bez poučavanja jest moguće. Osnovni zaključci ovog istraţivanja su da 1) učenje i vjeţbanje elemenata rukometne tehnike kroz sadržaje koji se provode sintetički, ali u situacijskim uvjetima (u samoj igri, ili 'odsječcima' igre) proizvodi najmanje jednako učinkovite promjene kao i sintetičko poučavanje s naglašenim analitičkim pristupom., 2) poučavanje u situacijskim uvjetima jasnije postavlja konačni rezultat učenja u kontekst ciljeva igre, što znači da do sada naglašena konvencionalno-estetska obilježja ocjene izvedbe tehničkog elementa u smislu sadržaja i forme dobiva i obilježje funkcije tehničkog elementa pri ostvarivanju ciljeva rukometne igre. Na taj način izvedba tehničkog elementa se i u ocjenjivanju pribliţava obiljeţju kompleksnosti rukometne igre, 3) razina znanja na kojoj se brzina unaprjeĎenja značajno usporava, pa i stabilizira, neovisno o pristupu poučavanju dostiže se vrlo brzo, već nakon prvih nekoliko informacijskih kinestetičkih podražaja sadržanih u jednom nastavnom bloku (TP). Pri dostizanju te prve granične razine, usmjerenost paţnje na subelemente izvedbe omogućava postavljanje i stabilizaciju novih početnih pozicija za proces učenja tehničkog elementa, i 4) tehnike kontrole lopte, naročito drţanja, hvatanja, bacanja i vođenja lopte, imaju veliki indirektan doprinos unaprjeđenju dinamike učenja i stabilizaciji izvedbe novih tehničkih elemenata.

rukomet; poučavanje; učenje; tehnika; nastava; igra; pažnja; sintetički; analitički; situacijski

nije evidentirano