hrvatski

Učinci gospodarske krize na industrijske odnose u Hrvatskoj

Ova dvojezična knjiga rezultat je provedbe međunarodnog istraživačkog projekta „Učinci gospodarske krize na nacionalne sustave industrijskih odnosa: Odgovori politika kao glavni instrumenti oporavka“ financiranog 2012. godine sredstvima Europske komisije. Rad donosi rezultate istraživanja provedenog u Hrvatskoj prema metodološkom predlošku jedinstvenom za šest europskih zemalja (Bugarska, Hrvatska, Estonija, Makedonija, Poljska i Turska). Za izradu ovog rada korišteni su statistički pokazatelji, sekundarni akademski i drugi izvori kao i brojni dubinski intervjui sa predstavnicima najvažnijih socijalnih partnera u Hrvatskoj. Cilj rada bio je istražiti načine djelovanja hrvatskih socijalnih partnera i promjene u nacionalnom sustavu industrijskih odnosa u vrijeme krize kako bi se na temelju provedenih analiza donijele preporuke za daljnji razvoj ovog sustava u europskom kontekstu. Autori navode da je u Hrvatskoj nedovoljno prisutan sektorski socijalni dijalog. Razlog tomu su općenito slaba tradicija socijalnog dijaloga, niska pokrivenost zaposlenika u privatnom sektoru kolektivnim ugovorima, fragmentiranost sindikata, nespremnost dijela privatnog sektora da prihvati sindikate kao partnere, učestalo korištenje instrumenta proširivanja kolektivnih ugovora kao i nedostatni kapaciteti sindikata i poslodavaca. Kriza je dodatno otežala socijalni dijalog zato jer se pokazalo da su stavovi Vlade i socijalnih partnera o načinima i konkretnim koracima za izlazak iz krize vrlo divergentni. Stavovi između Vlade i sindikata bitno se razlikuju po pitanju smanjenja javne potrošnje i ukidanja nekih materijalnih prava radnika u javnom sektoru. Poslodavci podržavaju smanjenje javne potrošnje, no iskazuju nezadovoljstvo s nekim poreznim zakonima za koje smatraju da neće stimulirati investicije. Na tripartitnoj razini evidentirani su problemi u radu Gospodarsko socijalnog vijeća s obzirom na neredovito sastajanje, raspravljanje o pitanjima koja nisu uvijek prioritetna kao i nemogućnost pravodobnog uključivanja u proceduru donošenja zakonodavnih akata. Zaključuje se da je jedna od ključnih pretpostavki za učinkovito vođenje socijalnog dijaloga približavanje stavova socijalnih partnera o načinima izlaska iz krize te perspektivama i glavnim parametrima budućeg gospodarskog razvoja. Za podizanje industrijskih odnosa na višu razinu potrebno je intenzivirati aktivnosti na izgradnji kapaciteta i kompetencija socijalnih partnera. Uz to, sindikatima i poslodavcima treba omogućiti pravodoban uvid u buduće korake Vlade. Socijalni dijalog treba počinjati ranije na način da socijalni partneri budu uključeni u proces donošenja zakona od samog početka. Vezano uz kolektivne ugovore trebalo bi razvijati njihove sadržajne specifičnosti, te da bi oni u većoj mjeri morali odražavati posebnosti područja za koja se sklapaju. Znanstveni doprinos ovog rada dubinska je analiza sustava industrijskih odnosa u Hrvatskoj u periodu nakon izbijanja ekonomske krize, temeljem koje su autori izradili preporuke za njegovo unapređenje.

industrijski odnosi ; socijalni dijalog ; sindikati ; poslodavci ; Vlada ; ekonomska kriza

Knjiga je objavljena kao dvojezično izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku.