hrvatski

Razlike između tjelesno aktivnih i tjelesno neaktivnih učenika u školskom uspjehu

Uvod: Redovito bavljenje sportom jedna je od aktivnosti kojima je određeni broj đaka skoro svakodnevno izložen tijekom procesa školovanja. Za razliku od učenika koji se ne bave redovito sportom, učenici sportaši (učenici koji se redovito i organizirano bave sportom) troše dosta više vremena i koncentracije na obavljanje redovitih klupskih sportskih treninga. U ovom istraživanju polazi se od pretpostavke da učenici sportaši imaju bitno drugačiju svakodnevnicu od učenika nesportaša. S obzirom na to i okolnosti u kojima se spremaju za ispunjavanje svojih redovitih školskih obveza drugačije su nego kod učenika nesportaša pa je upitno jesu li učenici sportaši u mogućnosti ostvariti isti školski uspjeh kao i učenici nesportaši. Cilj: Osnovni cilj rada je istražiti postoji li statistički značajna razlika u općem školskom uspjehu između učenika sportaša i učenika nesportaša. Dodatni ciljevi rada su testirati razlike po pojedinim školskim predmetima, utvrditi razlike u općem školskom uspjehu po spolu i utvrditi postoje li razlike u općem školskom uspjehu između učenika sportaša i učenika nesportaša s obzirom na socioekonomski status. Metode: Provedena je anketa nad uzorkom ispitanika kojega čini 1586 đaka (učenika i učenica starosne dobi 15-18 godina) iz osam srednjih škola u Bosni i Hercegovini. U svrhu ostvarenja ciljeva istraživanja korištene su varijable sportski status, spol, opći školski uspjeh, školski uspjeh po pojedinim predmetima, mjesečna primanja i stupanj obrazovanja roditelja. Značajnost razlika između učenika sportaša i učenika nesportaša testirana je jednosmjernom i dvosmjernom analizom varijance (ANOVA). Mann-Whitneyev U-test je korišten za utvrđivanje značajnosti razlika učenika sportaša i učenika nesportaša po pojedinom predmetu, a analiza kovarijance za utvrđivanje djelovanja socioekonomskog statusa na razlike u školskom uspjehu učenika sportaša i nesportaša. Rezultati: Aritmetičke sredine đaka sportaša (3, 67) i nesportaša (3, 71) se ne razlikuju statistički značajno (p = 0, 37), ali postoji značajna razlika (p = 0, 03) između muških učenika sportaša (3, 60) i nesportaša (3, 49). Kod učenica sportašica (3, 92) i nesportašica (3, 86) razlika između aritmetičkih sredina nije značajna (p = 0, 46). Značajne razlika skupine đaka sportaša i nesportaša po pojedinom školskom predmetu utvrđena su u tri predmeta: hrvatski jezik (sportaši = 3, 32, nesportaši 3, 48, p = 0, 02), biologija (sportaši = 3, 52, nesportaši 3, 74, p = 0, 01) i TZK (sportaši = 4, 86, nesportaši 4, 51, p = 0, 00). Nije utvrđeno statistički značajnog djelovanja spola na razlike između đaka sportaša i nesportaša u školskom uspjehu (p = 0, 58). Socioekonomski status (SES) statistički značajno doprinosi razlikama između muških učenika sportaša i nesportaša u školskom uspjehu (p = 0, 003), ali i nakon isključivanja utjecaja SES-a, razlika između učenika sportaša i nesportaša ostaje i dalje statistički značajna. Zaključak: Muški učenici sportaši imaju relativno mali, ali značajno veći prosječni školski uspjeh od učenika nesportaša. Dio postojećih razlika u školskom uspjehu između muških učenika sportaša i nesportaša uzrokovan je i razlikama u socioekonomskom statusu. Opći školski uspjeh je homogeniji kod đaka sportaša, posebno kod pripadnika muškog spola, tako da su muški učenici sportaši uspješni u školskom uspjehu u zoni ispodprosječnog a nesportaši u zoni nadprosječnog školskog uspjeha. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju dosadašnje znanstvene spoznaje o blagotvornom djelovanju bavljenja sportom na školski uspjeh učenika.

učenici; ocjene; škola; školski uspjeh; bavljenje sportom; spol

nije evidentirano