hrvatski

Zaštita autohtonih proizvoda – neiskorištene mogućnosti

U izobilju proizvoda nutricionistički upitne vrijednosti, polako, ali sigurno na vrh piramide kvalitetnih i ukusnih namirnica penju se proizvodi označeni oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla i oznakom tradicionalnog ugleda. To su proizvodi koji naziv OI, OZP i OTU ne mogu steći na brzinu. Isti se stječe prenošenjem recepture s koljena na koljeno, cijelu generaciju, najmanje 25 – 30 godina i podnošenjem zahtjeva za registraciju oznake (izvornosti, zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda) Ministarstvu poljoprivrede. Ministarstvo, nakon pomnog ispitivanja iznesenih činjenica i priloženih dokaza, ukoliko utvrdi da zahtjev udovoljava zakonom predviđenim uvjetima, donosi rješenje o registraciji oznake i proizvod, tako zaštićen, na tržištu može postići puno veću cijenu od ostalih proizvoda iste vrste, ali bez oznake. Naime, zaštita je garancija potrošaču da je proizvod do njegova izlaska na tržište prošao sve potrebne kontrole kojima je utvrđeno kako je proizveden upravo na „tradicionalan“ način. Samo zamislite što sve svijetu može ponuditi jedna predivna država u srcu Europe, koja obuhvaća prostor od Panonske nizine, preko Dinarskog gorja pa do obale Jadranskog mora, za koju kažu da je jedna od najrazvedenijih na svijetu? Hrvatska je klimatski vrlo raznolika, njena unutrašnjost ima odlike kontinentalne, dok na Jadranu prevladava sredozemna klima. Plodna Panonska nizina pruža velike mogućnosti za razvoj poljoprivrede dok obala omogućuje razvitak prije svega turizma, posebice ruralnog, koji je u današnje vrijeme vrlo popularan. Umjesto da u hrvatskoj ekonomiji i gospodarstvu vidimo problem jer je, sada već svima poznata ljuta neprijateljica „kriza“ uzela maha i kvaliteta života, koju prije svega definira zaposlenost stanovništva, se smanjila, posebice ruralnim sredinama bi bilo bolje da vidimo rješenje problema, odnosno priliku. Mogućnosti razvoja zajednice, upravo proizvodnjom i distribucijom autohtonih proizvoda, su neograničene. Proizvodi zaštićeni oznakama dovode do ekonomskog prosperiteta prije svega manjih ruralnih sredina, doprinose očuvanju kulturne baštine, a poslovnim zbrinjavanjem lokalnog stanovništva utječu na transformaciju socijalnog i ljudskog razvoja. U turističkim područjima dovode do obogaćivanja gastronomske turističke ponude i promoviraju mjesto iz kojeg proizvod potječe. Hrvatska, kao 28 članica Europske unije ulazi u ovu zajednicu sa, moglo bi se reći, malo zaštićenih proizvoda, ali s velikim potencijalom. Pri tome mislimo na neizostavne delicije naših krajeva poput Slavonskog kulena, Paškog sira, Viške pogače, Neretvanske mandarine, Ličke janjetine i sličnih proizvoda. Na hrvatskom je proizvođaču, odnosno udruzi proizvođača, da preuzme inicijativu i pri Ministarstvu poljoprivrede registrira i kasnije zaštiti na nivou Europske unije određeni poljoprivredni ili prehrambeni proizvod. Ne smije se zanemariti potreba da i druga tijela javnog i privatnog sektora poput gradskih i općinskih uprava, medija i drugih, širenjem svijesti o prednostima zaštite oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda, doprinesu konkurentnosti naših proizvoda na razini Europske unije.

autohtoni proizvodi; oznake kvalitete; OI; OZP; OTU

nije evidentirano