engleski

Basics of Textile Dyeing Theory

Pripremajući knjigu o teoriji osnove bojenja tekstila autori su svrstali bojila prema njihovoj primjeni, objasnili osnovna svojstva koja proizlaze iz kemijske građe i njihova ponašanja. Udžbenik je podijeljen u šest poglavlja. U Uvodu autori daju povijesni pregled od prvog zapisa o bojenju tekstila (3000 god. p.Kr.) do danas. U prvom poglavlju (Boja i bojilo) ukratko je objašnjen pojam obojenosti neke tvari i doživljaj boje u promatrača. S teoretskog aspekta objašnjena je korelacija između kemijske strukture bojila i obojenosti. Opisana su bojila kao indikatori i pasivni senzori. U završnom dijelu poglavlja autori, s ekološkog i humanog aspekta, sistematski obrađuju toksičnost bojila sa stajališta proizvodnje i uporabe. U drugom poglavlju (Uvod u teoriju bojenja) teoretski je objašnjeno bojenje kao složeni, više-stupnjeviti fizikalno-kemijski proces koji ovisi o sastavu i strukturi reaktanata, kao i o uvjetima pojedinih reakcija. Ovo uključuje brzinu reakcije, mehanizam reakcije, te termodinamičke veličine vezane uz proces bo¬jenja, odnosno, daju informacije o energijskim promjenama tijekom reakcije. U trećem poglavlju (Bojenje celuloznih vlakana) objašnjen je utjecaj molekulske i nadmolekulske strukture celuloze na fizičko-kemijska i bojadisarska svojstva. Teoretski su objašnjene sve skupine bojila za celulozu (direktna, sumporna, redukcijska, teopljiva redukcijska, reaktivna i bojila koja se sintetiziraju na vlaknu) s aspekta kemijske strukture i veze bojilo-vlakno. S termodinamičkog i kemijskog aspekta opisan je proces bojenja kao i postupci. Autori su, posebno za redukcijska i reaktivna bojila (koja su danas i najzastupljenija u primjeni), dali teoretska tumačenja odnosa strukture i svojstva te mehanizme reakcije bojilo-vlakno. U četvrtom poglavlju (Bojenje proteinskih vlakana-vuna i svila) uz teoretsko objašnjenje utjecaja morfološke i kemijske strukture proteinskih vlakana na njihova bojadisarska svojstva, objašnjene su i sve skupine bojila za ova vlakna (kisela, metalo-kompleksna, reaktivna i ostala bojila koja se mogu primjenjivati) i to s aspekta kemijske strukture i veze bojilo-vlakno. Objašnjeni su mehanizmi, postupci bojenja kao i novi industrijski postupci. U petom poglavlju (Bojenje sintetskih vlakana) objašnjena je struktura sintetskih vlakana (primarna, sekundarna i nadmolekulska) te teoretski su objašnjena fizička i kemijska svojstva (poliamidnih, poliakrilonitrilnih, poliesterskih, acetilceluloznih, polipropilenskih i elastanskih) i utjecaj na njihova bojadisarska svojstva. Zasebno su, s teoretskog aspekta, obrađena disperzna (neionogena) i bazna (kationska) bojila, kao i ostala bojila ovisno o izboru sintetskih vlakana. Objašnjeni su mehanizmi, postupci bojenja kao i novi industrijski postupci. U poglavlju šest (Bojenje mješavine vlakana) autori daju osvrt na značaj mješavine vlakana ne samo zbog estetskih već i zbog uporabnih svojstava. Objašnjeni su postupci bojenja i izbor bojila. U dodatku knjige dat je Pojmovnik objašnjenja nekih termina vezanih za boju, bojilo i procese bojenja, ciljem boljeg razumijevanja ovih termina.

Textile dyeing; dyestuff and colour; colour theory; classification of dyestuff

nije evidentirano