hrvatski

Alometrijsko skaliranje pokazatelja kondicijske pripremljenosti u odnosu na veličinu tijela

Rezultati testova za procjenu kondicijskih sposobnosti često se prikazuju tako da se relativiziraju u odnosu na tjelesnu masu, a još veći broj testova se uopće ne relativizira, primjerice testovi relativne jakosti kao (zgibovi do iscrpljenja, sklekovi u 2 minute i dr.) ili izdržljivosti (trčanje na 3200 m, trčanje 300 jarda i dr.). Pretpostavka tog pristupa je linearan odnos između veličine tijela i primitka kisika, u prvom slučaju, ili nezavisnost testirane sposobnosti o veličini tijela u drugom slučaju. No, ti općeprihvaćeni odnosi veličine tijela i performansi nisu u skladu ni s teorijskim niti s empirijski utvrđenim vrijednostima. Stoga je cilj ovoga rada bio istražiti zavisnost između indikatora veličine tijela i rezultata testova za procjenu aerobne snage, izdržljivosti, relativne jakosti i brzih pokreta ; utvrditi eksperimentalne alometrijske parametre za te testove i skupine testova te usporediti eksperimentalno dobivene parametre s teorijskima. Rezultati istraživanja djelimično su potvrdili teorijske pretpostavke i iznijeli nove spoznaje, pogotovo u području alometrijskog skaliranja testova za procjenu relativne jakosti i aerobne izdržljivosti gdje veličina tijela predstavlja veliki ograničavajući faktor izvedbe. Ovaj doktorski rad doprinosi: kvalitetnijoj usporedbi rezultata testiranja ; kvalitetnijem kreiranju normativnih vrijednosti za tjelesno aktivnu i vojnu populaciju ; kvalitetnijoj klasifikaciji ispitanika i kvalitetnijem individualnom doziranju opterećenja i praćenju napretka u testovima izdržljivosti, relativne jakosti i brzih pokreta.

normalizacija; primitak kisika; izdržljivost; relativna jakost; brzi pokreti

nije evidentirano