hrvatski

Jezik pjesama Anke Žagar kao primjer privatnoga jezika

U posljednje se vrijeme jezik sve više dijeli prema komunikacijskim domenama, i to na privatni, interpersonalni i javni. Samim je time i proučavanje privatnoga jezika, jezika izvirućega iz pojedinca i oblikovana njegovom osobnošću, postalo važnim dijelom proučavanja međuljudske komunikacije. Budući da je privatni jezik teško uhvatljiv i često nepodatan za lingvističku analizu, ovaj će rad pokušati prikazati poeziju kao njemu blisku, a dostupnu. Na nekoliko će se pjesama moderne hrvatske pjesnikinje Anke Žagar, čiji pjesnički jezik privlači svojom osebujnošću i začudnošću, pokušati pronaći osnovne karakteristike privatnoga jezika kao različita od jezika javne komunikacije. Najprije će se pjesnikinju smjestiti u književnopovijesni kontekst kako bi neki njezini pjesnički postupci bili lakše razumljivi. Zatim će se okrenuti jeziku triju pjesama iz prve autoričine zbirke Išla…i sve zaboravila, pri čemu će se posebno osvrnuti na odnos privatnoga jezika i jezičnoga znaka, na dihotomiju jezik – govor unutar privatnoga jezika te na oblikovanje privatnoga jezika s obzirom na sintaktičku i leksičku razinu. Isto tako, problematizirat će se (ne)mogućnost komunikacije privatnim jezikom. Na kraju, upozorit će se i na neka recepcijska obilježja poezije.

Anka Žagar ; komunikacijske domene ; privatni jezik ; javni jezik ; poezija

nije evidentirano