hrvatski

Traduktološka stilistika filmskog titla

U ovom se završnom radu govori o problematici prijevoda, polazno od same definicije prijevoda, a zaključno s prijevodom „neprevodive“ poezije. U svrhu ilustriranja problematike sinonimnosti proučavan je internetski automatski program za prevođenje Altavista i dokazana pogrješivost istoga. Iz toga je istraživanja izveden zaključak da je za prevođenje, osim jezičnog konteksta, potrebna i izvanjezična stvarnost i informacija o svijetu. Međutim, čak ni uz širu kontekstualnu informaciju Altavista, ali i ostali sustavi jednake namjene, ne mogu valjano prenositi simbole, izraze i rečenične sklopove iz jednog jezičnog sustava u drugi. Nadalje elaborirana je jedna od dvije temeljne vrste za prevođenje filma, odnosno prijenos filma titlovima na filmskom predlošku Ponuda. Prikazane su neke od Gottliebovih strategija za prevođenje filma te izveden zaključak da prevoditelj uz poznavanje stranog jezika mora poznavati i kulturnu baštinu govornika toga jezika u svrhu kvalitetnoga prevođenja tekstualnog predloška. Navedeni su i problemi prenošenja eufemizama, kakofemizama i vulgarizama te instance o kojima ovisi (ne)upotreba istih. Konačno, rad završava poglavljem o prevođenju poezije elaborirajući neke od metoda za prevođenje iste te kod svake navodeći probleme koji se pritom javljaju. Neminovno je javljanje traduktoloških problema iako je zadatak svakog pojedinog prevoditelja prenijeti duh koji odražava cjelinu. Međutim, mijenjanjem konotacija stihova gubi se identitet samog autora za što je naveden primjer prepjeva pjesništva Nicka Cavea autora Predraga Raosa i Denisa Peričića iz čega se pogrješno može zaključiti da je Nick Cave marginalizirani renesansni pjesnik, a ne rock glazbenik što nedvojbeno istome mijenja identitet.

prijevod; filmski titl; traduktologija

nije evidentirano