hrvatski

Razvoj modela zaštite knjižnične građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu

Radeći kao voditeljica Odjela za zaštitu i pohranu knjižnične građe Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (NSK) uočila sam mnoge poteškoće u organizaciji i provedbi mjera zaštite knjižnične građe kao i potrebu razmatranja razvoja dugoročne zaštite knjižnične građe s novih polazišta. Uslijed naglog porasta netradicionalne knjižnične građe, promijenjenih tehnoloških potreba i korisničkih zahtjeva, NSK je suočena s radikalnim promjenama knjižničnih funkcija, uključujući zaštitu i osiguranje dostupnosti građe. Kako relevantnost zaštite knjižnične baštine nadilazi institucionalne okvire, a potencijalni korisnici žele mogućnost jednostavnog pristupa građi nužno je izgraditi novi model zaštite u NSK i nove odnose sa svojom okolinom i korisnicima, s drugim kulturnim institucijama kao i privatnim sektorom. Knjižnični fond NSK čini značajni dio hrvatske kulturne baštine i o njemu treba skrbiti na najbolji način radi produženja njegova vijeka trajanja i korištenja. Da bi bili sigurni da se to provodi dosljedno i učinkovito nužno je znati što sve treba poduzeti u tom smislu. Ova su istraživanja usmjerena prema identifikaciji temeljnih potreba i strategija zaštite, uključuju sljedeće ključne komponente: pregled zgrade/prostora ; evaluaciju parametara okoliša (temperatura, relativna vlaga i svjetlo) ; higijenske prakse ; praksu pohrane i rukovanja ; pripravnost na katastrofe/nesreće ; detekciju i suzbijanje požara ; sigurnost ; prakse izlaganja ; konzervatorsko-restauratorsku praksu ; praksu digitalne zaštite i upravljanje zaštitom i zbirkama. Nadalje, istražuju se razine znanja i vještina potrebnih za provođenje djelotvorne zaštite, kao i aktivnosti edukacije i senzibiliziranja javnosti za probleme zaštite knjižnične građe. Istraživanjem stanja zaštite u NSK utvrđeno je da se ne provodi odgovarajuća zaštita jer je postojeći način zaštite neprimjeren zadaćama suvremene nacionalne i sveučilišne knjižnice. Svakodnevna praksa korištenja i zaštite knjižnične građe pokazuje nedostatak standardizacije i kriterija, posebice vremenskog kriterija za čuvanje građe ovisne o tehnologiji kao i praktičnih smjernica koje bi bile primjerene svakodnevnim potrebama, dinamici poslovanja i statusu i ulozi knjižnice. Dosadašnji programi zaštite u NSK bili su fokusirani samo na neke probleme i pitanja zaštite i nedostajala im je upravljačka komponenta. Stoga je nužna implementacija suvremenih tehnika upravljanja koje bi integrirale postojeće i buduće aktivnosti i procese zaštite. Isto tako, upravljanje zaštitom treba biti integrirano s ostalim knjižničnim funkcijama i organizacijskim jedinicama kao što su izgradnja zbirki, katalogiziranje, cirkulacija, itd., gdje se prikupljaju važne informacije i/ili integriraju različite opcije zaštite u već postojeće radne procese. Takav pristup vodio bi objedinjavanju izoliranih aktivnosti u sustav zaštite knjižnične građe. Integralno upravljanje zaštitom provodilo bi se na takav način da se ostvare održivost i trajnost knjižnične građe. Osim toga njime bi se omogućio prelazak na novu procesno orijentiranu organizaciju rada s potpunom informatičkom podrškom čime bi se podigla razina kvalitete usluga, učinkovito pratile i kontrolirale aktivnosti zaštite, postiglo racionalno i transparentno trošenje financijskih sredstava te brz i jednostavan pristup potrebnim informacijama. Pored ostalog, model cjelovite zaštite s osnovnim smjernicama i uputama unaprijedio bi upravljanje zbirkama, postavio temelje za uspostavu baze podataka u svrhu optimiranja procesa zaštite. Mogao bi poslužiti i kao podloga za poboljšanje postojećih aktivnosti i strukture zaštite knjižnične građe te kao podloga za izradu modela planiranja programa zaštitnih mjera i na nacionalnoj razini. Uspostavom sustavnog, dugoročnog praćenja stanja knjižnične građe i čimbenika oštećenja/rizika, prikupljanjem i obradom podataka, izradom analiza i izvješća osigurala bi se realna podloga za donošenje strateških odluka na institucionalnoj i nacionalnoj razini. Primjenom suvremenih komunikacijskih tehnologija omogućilo bi se svim korisnicima jednostavan i brz pristup prikupljenim podacima i sadržajima, čime bi se operacionalizirala usvojena načela dostupnosti informacija i sudjelovanje korisnika/javnosti u odlučivanju o zaštiti. Integrirani sustav praćenja i upravljanja zaštitom knjižnične građe osigurao bi relevantne pokazatelje o stupnju oštećenosti/očuvanosti građe i aktualizirao potrebu i važnost uspostave kontinuiranog praćenja stanja. Slijedom rezultata istraživanja stanja zaštite u NSK i iskustava drugih nacionalnih knjižnica u svijetu nameće se model pet prioritetnih ciljeva neophodnih za postizanje uspješne zaštite koji se može primijeniti i na druge baštinske knjižnice: 1) izrada sveobuhvatnog programa zaštite, 2) harmonizacija s profesionalnim standardima, 3) izobrazba stručnjaka iz područja zaštite, osoblja knjižnice i korisnika, 4) suradnja među srodnim ustanovama kao i privatnim sektorom na području zaštite, 5) podizanje svijesti o vrijednosti kulturne baštine i važnosti njezine zaštite. Zaštita usmjerena prema korisnicima zahtijeva praksu zaštite utemeljenu na razumijevanju stvarnih korisnika, njihovih ciljeva, zadaća, iskustava, potreba i želja.

knjižnična građa; procjena stanja zaštite; procjena potreba zaštite; upravljanje zaštitom; integrirani sustav zaštite; model prioriteta u zaštiti; sveobuhvatni program zaštite

nije evidentirano