hrvatski

Diskursivni um: problemi i istočna tradicija

Rad je strukturiran na sljedeći način. U drugom poglavlju predstavlja se priroda uma kroz reprezentacijsko-kompjutacijsku teoriju i memetiku, te se iznose problemi do kojih dovodi diskurzivni um. Prva od dviju navedenih teorija predstavlja temeljni okvir funkcioniranja uma, dok druga govori o specifičnosti načina prijenosa ideja među ljudima. Reprezentacijsko-kompjutacijska teorija preuzeta je iz filozofije uma, a njen tvorac je Jerry Fodor. Ova je teorija izuzetno zanimljiva budući da nudi fizikalističko objašnjenje načina na koji um funkcionira bez da odbacuje upotrebu mentalističkih pojmova kao što su želje i vjerovanja. Ukratko rečeno, ova teorija uspoređuje način na koji funkcionira ljudski um s načinom rada računala, a motivirana je idejom Turingovog stroja. S druge strane, memetika je teorija koju je iznio Richard Dawkins, a njen cilj je objasniti kulturalnu evoluciju. Dawkins evoluciju ideja prikazuje kao analognu biološkoj evoluciji. Kod biološke evolucije ključnu ulogu igraju geni, koji predstavljaju jedinice repliciranja. Geni najsposobniji za preživljavanje opstaju i kopiraju se, dok oni manje prilagođeni umiru. Jedinice repliciranja kod memetičke teorije su memi, koji se jednostavno shvaćaju kao ideje. No među meme se svrstavaju i umjetnička ostvarenja, modne kreacije ili primjerice tehnike izrade predmeta. Ključna je činjenica da se memi, slično kao i geni, bore za opstanak, te najprilagođeniji preživljavaju i šire se u društvu. Uz pomoć navedenih teorija namjeravam pokazati koje konkretne karakteristike i procesi ljudskog uma dovode do spomenutih problema. Reprezentacijsko- kompjutacijska teorija pokazati će nam ulogu različitih podražaja koji služe kao ulazni podaci, te kompleksnost operacija koje um s njima može izvesti. Memetika će nam ukazati na činjenicu da je naš um konstantno podložan uplivu velikog broja ideja, te da je na neki način “žrtva” njihove borbe za opstanak i prevlast. Zatim ću ukratko iznijeti probleme do kojih dovodi diskurzivni um. Biti će predstavljeni rezultati neuroloških istraživanja o kontraproduktivnim pojavama u funkcioniranju uma, te njihovom odražavanju na osjećaj zadovoljstva vlastitim životom. # +3 U trećem poglavlju opisati ću različite meditativne prakse, te riješenja koja nude za probleme do kojih može dovesti diskurzivni um. Pojedine prakse usmjerene su na postizanje različitih rezultata, te svaka od njih daje svoj karakterističan doprinos u nastojanjima da se ovlada vlastitim umom. Nadalje, u istom ću poglavlju predstaviti rezultate neuroloških istraživanja koji potvrđuju pozitivan učinak meditacija. U ovim istraživanjima sudjelovale su osobe koje nikada nisu prakticirale meditaciju, te više ili manje iskusni meditatori. Uočene su značajne razlike po pitanju sposobnosti koncentracije i učenja kao i reakcija na stres i javljanja afektivnih stanja.

diskursivni um; meditacija; neuroplastičnost

nije evidentirano