hrvatski

Liječnička tajna u funkciji zaštite privatnosti osoba s duševnim smetnjama

Obveza čuvanja liječničke tajne jedan je od osnovnih instituta medicinske deontologije čiji nastanak seže u daleku prošlost. To je i razumljivo budući se institucijom liječničke tajne štiti ne samo privatnost pojedinca, već i uspješno liječenje koje bez odnosa povjerenja između pacijenta i liječnika ne bi bilo moguće. Može se reći da medicine nema bez povjerenja, a povjerenja nema bez tajni. Stigmatizacija osoba koje pate od duševnih poremećaja, prisutna još uvijek i u suvremenom društvu, čini psihijatrijske pacijente posebno ranjivom skupinom. Stoga je novi Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama nastojao kroz svoje odredbe pojačati mehanizme zaštite od neovlaštenog otkrivanja informacija o ovoj kategoriji osoba. I upravo je detaljna analiza odredbi ovog zakona kojima se regulira zaštita tajnosti podataka i medicinske dokumentacije osoba s duševnim smetnjama predmet ovog rada uz ocjenu uspješnosti postignute ravnoteže na normativnom nivou, između dva ponekad potpuno suprotstavljena zahtjeva: zahtjevom za zaštitom privatnosti osoba s duševnim smetnjama i zahtjevom za zaštitom društva od njihove potencijalne opasnosti.

osobe s duševnim smetnjama ; pravo na privatnost ; liječnička tajna ; Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama

nije evidentirano